youtube/printscreen- K1 TelevizijaBrzo po odlasku u manastir monahinjini roditelji umiru.
Sestra Hatarina je pričala o prelomnom trenutku kada je, usled duhovne praznine, otkrila veru i odlučila da se posveti monaštvu, što nije naišlo na razumevanje kod njenih roditelja koji su, na kraju, preminuli ubrzo nakon njenog odlaska u manastir.
SestraHaritina iz manastira Tomić, gostujući na K1 televiziji, podelila je ličnu priču o svom neobičnom putovanju od umetnosti do manastirskih molitvi. Tokom intervjua, sestra Haritina je otvoreno govorila o ratnim devedesetima koje su je oblikovale, potrazi za smislom kroz muziku i umetnost, ali i prelomnom trenutku kada je otkrila veru i pronašla mir u monaštvu.
- Ja sam još uvek sestra, to znači da se nisam još uvek zavetovala. Idem ka zavetu, napredujem u molitvi i učim od starijih. Ja sam tih nesretnih devedestih godina bila pod utiskom rata i svih tih događaja. Osećala sam veliku prazninu u duši i pokušavala sam da je potisnem kroz umetnost. Želela sam da se bavim raznim vrstama umetnosti. Tražila sam se i tražila... Moja mama je imala veliki dar za slikanje. Meni je to zaista išlo, a inače sam jako volela muziku - započela je svoju priču sestra Haritina.
youtube/printscreen- K1 Televizija
Isku[enica Hartina objasnila da je njena majka bila talentovana slikarka
Međutim, iako je imala veliki talenat za pevanje, ona nije imala kontinuitet u radu, o čemu su svedočile i njene ocene.
"Imala sam keca"
- Moj profesor je rekao da sam ja stalno letela sa cveta na cvet. Hoću da kažem da sam toliko volela da slušam muziku, raznovrsnu muziku, svirala sam različite instrumente, ali nisam imala dovoljno strpljenja da formalno obrazovanje završim onako kako je to trebalo. To nije zato što nisam želela, nego zato što me nije ispunjavalo - objasnila je i dodala:
- U jednom trenutku, prelomnom, sa 20 godina, imala sam keca iz solfeđa i keca iz hora. Nikako nisam mogla da položim, bila sam na dva časa u celoj godini. Profesori su hteli da mi izađu u susret i puste me da položim ispit. Nisam bila primeran učenik. Otišla sam da pevam i mislila da Bog ne postoji - objasnila je Haritina.
youtube/printscreen- K1 Televizija
Ocene u školi je odvele put crkvenog hora.
Rešenje joj je ponudila majka, koja joj je predložila crkveni hor za početak. Njen put se dalje sam utabao.
- Moja mama je meni predložila da krenem u crkveni hor da bih naučila da pevam, kako god to bilo, samo da otpevam da dobijem dvojku. Ja sam to nerado prihvatila jer sam smatrala da Bog ne postoji. U srednjoj školi, naše odeljenje je bilo pod pritiskom, niko od nas nije bio pobožan, nije bilo veronauke, to je bilo staromodno. Tako sam ja nevoljno krenula da pevam u crkvenom horu, nesvesno izgovarajući simbol vere. Tamo ništa nisam mogla da otpevam. Dirigentica nas je pozvala da pevamo na svetoj liturgiji. Imala sam divnog paroha. Imali smo divnog sveštenika, mi smo se zbližili i družili. Ta energija, crkveno pojanje nas je prosto spojilo - rekla je Haritina Tomić i dodala kako je njenim roditeljima bilo žao kada je rekla da ide u manastir.
Roditelji je nisu razumeli
youtube/printscreen- K1 Televizija
Brzo po odlasku u manastir monahinjini roditelji umiru.
Kad je donela odluku nije htela da se predomisli, a samo je zbog jedne stvari zažalila.
- Okolini i mojim roditeljima je bilo jako žao. Pogodilo me je jer su se moja majka i otac vrlo brzo posle toga upokojili. Tu je bitno da čovek bude upoznat sa duhovnim životom, da bar nešto zna, da zna šta znači monaštvo.
Mene je ka monaštvu privukla briga za spasenje duše. Otac mi je bio bolestan i pre nego što sam otišla u manastir. Mene je potresala ta prolaznost života. Šta god da uradimo, koliko god to bilo plemenito i veličanstveno, opet se naš život završava. Nekad nas tragedija slomi - rekla je Haritina Tomić i dodala:
- Tako je i mene povređivalo kada se neko mlad iznenada upokoji ili kada je bolestan. Pitala sam se zašto je to tako ako je taj neki čovek pobožan. Briga za spasenje i briga za roditelje me je odvela u manastir. Oni to nisu mogli da razumeju. Nisu shvatili da je monah onaj koji brine za spasenje duše, ali i za spasenje svojih najbližih i ceo svet - objasnila je sestra Haritina Tomić.
Monahinja iz Belorusije je otkrila tajnu svrsishodnog i isplativog rada, nakon što je naglasila da se svaki predmet na štandu koji prodaje u ime sestrinstva prodaje zahvaljujući jednoj stvari.
Grčki vernici slave i sećaju se priče Svete Anastasije Farmakolitrije, koja je pomogla igumaniji manastira da jednu monahinju izbavi od delovanja nečastivih sila.
Monahinja Efimija otkrila je detalje i o svom ocu Vladanu, partizanu i bivšem logorašu, koji je preživeo strahovitu avanturu bežanja iz logora, uključujući i neverovatnu priču o tome kako je spasio jednog Jevrejina i postao pilot u NOB-u, što joj je delovalo kao fantastična priča dok nije pronašla dokaze.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kiprijana. Katolička crkva proslavlja Svete anđele čuvare. Jevreji obeležavaju Hošana Raba, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Najstariji manastir koji se uopšte pominje u straroj Raškoj jeste Crkva ili Svetih apostola Petra i Pavla u Rasu, dva kilometra severno od Novog Pazara, na ušću rečice Deževe u Rašku.
Upokojeni arhimandrit Joil Bulatović za života je izgovorio mnogo pouka koje se vremenom sve više citiraju, a kroz svaku je isticao koliko je pravoslavna vera čista i koliko verujući trebaju da budu srećni.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.