youtube/printscreen- K1 TelevizijaBrzo po odlasku u manastir monahinjini roditelji umiru.
Sestra Hatarina je pričala o prelomnom trenutku kada je, usled duhovne praznine, otkrila veru i odlučila da se posveti monaštvu, što nije naišlo na razumevanje kod njenih roditelja koji su, na kraju, preminuli ubrzo nakon njenog odlaska u manastir.
SestraHaritina iz manastira Tomić, gostujući na K1 televiziji, podelila je ličnu priču o svom neobičnom putovanju od umetnosti do manastirskih molitvi. Tokom intervjua, sestra Haritina je otvoreno govorila o ratnim devedesetima koje su je oblikovale, potrazi za smislom kroz muziku i umetnost, ali i prelomnom trenutku kada je otkrila veru i pronašla mir u monaštvu.
- Ja sam još uvek sestra, to znači da se nisam još uvek zavetovala. Idem ka zavetu, napredujem u molitvi i učim od starijih. Ja sam tih nesretnih devedestih godina bila pod utiskom rata i svih tih događaja. Osećala sam veliku prazninu u duši i pokušavala sam da je potisnem kroz umetnost. Želela sam da se bavim raznim vrstama umetnosti. Tražila sam se i tražila... Moja mama je imala veliki dar za slikanje. Meni je to zaista išlo, a inače sam jako volela muziku - započela je svoju priču sestra Haritina.
youtube/printscreen- K1 Televizija
Isku[enica Hartina objasnila da je njena majka bila talentovana slikarka
Međutim, iako je imala veliki talenat za pevanje, ona nije imala kontinuitet u radu, o čemu su svedočile i njene ocene.
"Imala sam keca"
- Moj profesor je rekao da sam ja stalno letela sa cveta na cvet. Hoću da kažem da sam toliko volela da slušam muziku, raznovrsnu muziku, svirala sam različite instrumente, ali nisam imala dovoljno strpljenja da formalno obrazovanje završim onako kako je to trebalo. To nije zato što nisam želela, nego zato što me nije ispunjavalo - objasnila je i dodala:
- U jednom trenutku, prelomnom, sa 20 godina, imala sam keca iz solfeđa i keca iz hora. Nikako nisam mogla da položim, bila sam na dva časa u celoj godini. Profesori su hteli da mi izađu u susret i puste me da položim ispit. Nisam bila primeran učenik. Otišla sam da pevam i mislila da Bog ne postoji - objasnila je Haritina.
youtube/printscreen- K1 Televizija
Ocene u školi je odvele put crkvenog hora.
Rešenje joj je ponudila majka, koja joj je predložila crkveni hor za početak. Njen put se dalje sam utabao.
- Moja mama je meni predložila da krenem u crkveni hor da bih naučila da pevam, kako god to bilo, samo da otpevam da dobijem dvojku. Ja sam to nerado prihvatila jer sam smatrala da Bog ne postoji. U srednjoj školi, naše odeljenje je bilo pod pritiskom, niko od nas nije bio pobožan, nije bilo veronauke, to je bilo staromodno. Tako sam ja nevoljno krenula da pevam u crkvenom horu, nesvesno izgovarajući simbol vere. Tamo ništa nisam mogla da otpevam. Dirigentica nas je pozvala da pevamo na svetoj liturgiji. Imala sam divnog paroha. Imali smo divnog sveštenika, mi smo se zbližili i družili. Ta energija, crkveno pojanje nas je prosto spojilo - rekla je Haritina Tomić i dodala kako je njenim roditeljima bilo žao kada je rekla da ide u manastir.
Roditelji je nisu razumeli
youtube/printscreen- K1 Televizija
Brzo po odlasku u manastir monahinjini roditelji umiru.
Kad je donela odluku nije htela da se predomisli, a samo je zbog jedne stvari zažalila.
- Okolini i mojim roditeljima je bilo jako žao. Pogodilo me je jer su se moja majka i otac vrlo brzo posle toga upokojili. Tu je bitno da čovek bude upoznat sa duhovnim životom, da bar nešto zna, da zna šta znači monaštvo.
Mene je ka monaštvu privukla briga za spasenje duše. Otac mi je bio bolestan i pre nego što sam otišla u manastir. Mene je potresala ta prolaznost života. Šta god da uradimo, koliko god to bilo plemenito i veličanstveno, opet se naš život završava. Nekad nas tragedija slomi - rekla je Haritina Tomić i dodala:
- Tako je i mene povređivalo kada se neko mlad iznenada upokoji ili kada je bolestan. Pitala sam se zašto je to tako ako je taj neki čovek pobožan. Briga za spasenje i briga za roditelje me je odvela u manastir. Oni to nisu mogli da razumeju. Nisu shvatili da je monah onaj koji brine za spasenje duše, ali i za spasenje svojih najbližih i ceo svet - objasnila je sestra Haritina Tomić.
Monahinja iz Belorusije je otkrila tajnu svrsishodnog i isplativog rada, nakon što je naglasila da se svaki predmet na štandu koji prodaje u ime sestrinstva prodaje zahvaljujući jednoj stvari.
Grčki vernici slave i sećaju se priče Svete Anastasije Farmakolitrije, koja je pomogla igumaniji manastira da jednu monahinju izbavi od delovanja nečastivih sila.
Monahinja Efimija otkrila je detalje i o svom ocu Vladanu, partizanu i bivšem logorašu, koji je preživeo strahovitu avanturu bežanja iz logora, uključujući i neverovatnu priču o tome kako je spasio jednog Jevrejina i postao pilot u NOB-u, što joj je delovalo kao fantastična priča dok nije pronašla dokaze.
Pouka jednog od najvećih duhovnika 20. veka pokazuje kako kratka molitva, čitanje Svetog pisma i samoposmatranje mogu ojačati moralnu snagu i održati veru čak i kada svet preti da nas slomi.
Od Badnjeg dana do praznika Svete porodice - termini bogosluženja, uključujući službe koje predvodi beogradski nadbiskup, i važne mise po svim crkvama nadbiskupije, za katoličke vernike koji žele da planiraju svoje praznične trenutke.
Novinarka i autorka dokumentarnog filma o Svetoj Mariji Gatčinskoj, Jelena Mićić, u svojoj kolumni daje promišljen osvrt na televizijsku priču o padu Krajine i sudbini jednog čoveka, u kojoj izdaja i vaskrsenje postaju pitanja lične odgovornosti, a ne kolektivnih parola.
Strah, sumnja i lična pobožnost sudaraju se u pitanju koje mnogi nose oko vrata, a ne izgovaraju naglas - protojerej Vladimir Dolgih objašnjava gde prestaje vera, a počinje zabluda.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Ukoliko se optužbe za blokadu potvrde, pitanje prevazilazi unutrašnje sukobe bratstva i postaje problem međunarodne zaštite jednog od najstarijih i najznačajnijih manastira u hrišćanskoj istoriji.
Pred stotinama mališana u Hramu Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve je besedio o daru života, dugu ljubavi i veri koja se ne troši, već umnožava.
Na liturgiji u Veljinama, mitropolit Hrizostom je istakao da se pravovernost Svetog oca Nikolaja ogledala u njegovoj nepokolebljivosti i postojanosti u zdravoj nauci Gospodnjoj.
U besedi na Nikoljdan, poglavar SPC podsetio je da se vera ne završava za slavskom trpezom, već počinje na liturgiji i potvrđuje svakodnevnim odnosom prema Bogu i bližnjem čoveku.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Puštaju se u opticaj evrokovanice sa likovima Svetog Pajsija Hilandarca i Svetog Jovana Rilskog, ćirilicom i porukom koja se do sada nije pojavljivala na zajedničkoj evropskoj valuti.
Recept sa Svetе Gore pokazuje da prava slatka radost ne zahteva raskoš - spoj džema, oraha, suvog grožđa, agruma i posne čokolade stvara kolač koji tihu blagost pretvara u nezaboravan užitak.