Monahinja iz Belorusije je otkrila tajnu svrsishodnog i isplativog rada, nakon što je naglasila da se svaki predmet na štandu koji prodaje u ime sestrinstva prodaje zahvaljujući jednoj stvari.
Monahinja Magdalina (Tihonjuk), iz manastira Svete Jelisavete u Minsku, Belorusija, navela je gostujući u emisiji TV Hram da joj je srce puno nakon završenog Sajma knjiga, a na kojem je pomenuti manastir takođe imao svoj štand.
Pomenuti sajam je trajao od 19. - 27. oktobra, a devet dana je, prema rečima, monahinje brzo prošlo.
- Utisci su prelepi i uvek nam je žao koliko se brzo završava. Prvi put smo došli na sajam 2009. godine, pre 15 godina. Uvek sa velikom radošću pripremamo ovaj put, osećajući blagodet Boga. Tamo se susrećemo sa ljudima, koji imaju zajednički cilj dok tragaju za duhovnošću čitajući knjige. Veliku radost osetila sam i kada sam videla druge crkvene štandove - započela je monahinja.
Tvrdi ova mati da su svi koji su došli na štand beloruskih monahinja mogli da nađu i bogoslužbene i duhovne knjige, kao i knjige za decu, a da sestrinstvo pored toga izrađuje i predmete od keramiku, ikone, brojanice, lekovite proizvode, odežde za bogosluženje...
- Šta god da radiš u životu, moraš da radiš sa ljubavlju - da posvetiš dušu njoj. To je naporno, ali to drugi ljudi osete, da je predmet izrađen sa molitvom i ljubavlju. Ona preobražava duše drugih ljudi.
printskrin youtube TV Hram
Mati Magdalina
Ona sa 140 sestara svakodnevno brine o manastiru posvećenom Svetoj Jelisaveti, koji ove godine slavi 25 godina postojanja. Duhovnik manastira otac Andrej, služi u glavnoj crkvi u Minsku, a oko njega se okupilo sestrinstvo.
- Nekoliko sestara je radilo u psihijatrijskoj bolnici, na čijoj teritoriji se i nalazi naš manastir. Otac je prihvatio da pacijentima služimo molitve, a direktor bolnice je dao dozvolu da se tu izgradi crkva. Mi smo imali sredstva za to - objašnjava monahinja i dodaje da su dobili blagoslov za izgradnju svetinje.
Kako dodaje, puno ljudi koji su podržali izgradnju manastira su bili umetnici.
- Stradanje tih ljudi je na neki način blagoslov Božiji - manastir se gradi na Božijom promisli izabranom mestu. Ja sam imala 24 godina, kada sam otišla u manastir. Došla sam iz Poljske, nakon što sam 1998. godine upisala fakultet u Minsku, gde sam studirala strane jezike. Pošto je poreklo moje porodice belorusko, kada sam došla u glavni grad osetila sam da je to moja kuća
Da za sobom "ostavi" ovaj svet, tada mlada i uspešna devojka, nije imala nedoumicu.
- Osetila sam poziv Božiji, molila sam se Gospodu da mi ukaže put. Osetila sam njegovu blagodet i priziv, a on mi je to pokazao preko duhovnog oca - priznaje monahinja.
printskrin youtube TV Hram
Mati Magdalina
Za rešavanje konflikata u svakodnevnom životu ima savet, navodeći primer kako to rade u svetinji.
- Gospod upravlja svime. Bitno je truditi se da oprostimo jedni drugima. Imamo zajedničke sastanke, gde rešavamo probleme, ali najvažnije je da između sebe imamo ljubavi. Liturgija i Sveta tajna pričešća su važni i svaki put moramo da se trudimo, da pamtimo da ne zaboravljamo, da se usredsredimo na to da ne povredimo drugog čoveka,. Ako sagrešimo, moramo to odmah da ispravimo i da tražimo oproštaj - rekla je mati Magdalina.
Ona dodaje da kada u životu naiđemo na prepreke, ne treba da odustanemo od svog cilja, navodeći svoj primer i sadašnju mogućnost da se bavi ikonopisanjem, iako su joj roditelji davno savetovali da se bavi nečim perspektivnijem - ona sada sa ljubavlju radi taj posao i doprinosi fondu manastira.
Dva dana nakon smrti, kako naglašava protojerej-stavrofor profesor doktor Vladimir Stupar, duša pokojnika luta, obilazi ona mesta koja je volela i posećivala tokom života. Ona se oslobađa time, ističe, tereta telesnosti i postaje pokretljiva da velikom brzinom pređe s jednog mesta na drugo.
On ističe da pravi molitvenici često ne primećuju prolaz vremena jer ih molitveni žar obuzima, a umirenje duše koje proističe iz bdenja donosi trajne plodove. Iako je bdenje naporno, Sveti Teofan naglašava njegovu vrednost, jer smiruje telo i pomaže duhovnom razvoju. Umesto da nas san uspava, bdenje nas aktivira i čini bržima u delima dobra. Sveti Teofan nas poziva da kroz trud i odricanje učimo telo da služi duhu, osnažujući tako našu duhovnost i približavajući nas Bogu. Ova poruka je podsticaj svima koji teže duhovnom napretku da prihvate bdenje kao sredstvo koje ne samo da donosi unutrašnji mir, već i jača našu sposobnost da delujemo sa ljubavlju i revnošću.
Sveti apostol Luka je naslikao tri ikone Bogorodice sa Hristom koje su postale uzor svim kasnijim ikonama majke Božije, pa se smatra osnivačem hrišćanskog ikonopisa
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Muškarac i žena u blagoslovenom braku saradnici su Božiji u delu stvaranja novog života, pa rađanje dece nije nešto što je odvojeno od duhovnog smisla braka, kaže otac Dejan.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
Muškarac i žena u blagoslovenom braku saradnici su Božiji u delu stvaranja novog života, pa rađanje dece nije nešto što je odvojeno od duhovnog smisla braka, kaže otac Dejan.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Varvara Vasiljevna Čičagova-Černaja prošla je put od stvaranja tehnologije za kosmonautsku opremu do obnove Novodevičkog manastira, ostavivši neizbrisiv trag u ruskoj istoriji i crkvi.
U Drenskom Rebru, na mestu od istorijskog značaja, obavljen je sveti čin monašenja sestara Stefanide i Lidije. Njihov postrig ne označava samo početak monaškog puta, već i postavljanje temelja prvog pravoslavnog manastira u Sloveniji, donoseći novu nadu pravoslavnim vernicima u ovoj zemlji.
Što se tiče smrti beba, dece i uopšte moralno čistih mladića i devojaka, sveti oci dele mišljenje, ističe, da ih Bog uzima znajući da će u budućem oni voditi grešan život, izgubiti čistotu i lišiti se večnog života.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
U besedi za subotu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na Hristovo ćutanje pred Pilatom i objašnjava zašto je ponekad mudrije prećutati provokaciju nego dokazivati istinu onome ko ne želi da je čuje.
Veliki ruski svetitelj objašnjava zašto ne možemo sve što nam se događa pripisati unapred određenom putu i kako odluke naših predaka, ali i naši lični izbori, utiču na život.