U crkvi u Trebinju, koja nosi naziv po prazniku koji je i gradska slava - Preobraženje Gospodnje, nalazi se mitra sveca koga poštuju sve religije.
Hram Preobraženja Gospodnjeg u Trebinju, smešten u parku Jovana Dučića predstavlja monumentalnu građevinu, arhitektonsku mešavinu više stilova gde dominira romanski, odnosno gotski nad vitzantijskim.
Njegova gradnja započeta je 1888. i trajala je do 1908. godine. Uporedo sa gradnjom crkve, građena je i zgrada škole, koja je danas preuređena u eparhijski dom.
Hram je kroz svoje postojanje doživio velike časti, a jedan od najznačajnijih događaja je prolazak litije sa moštima Svetog Vasilija Ostroškog 1996. godine, čija se mitra (kapa) i danas čuva u Trebinjskom hramu.
Wikipedia
Mitra Svetog Vasilija Ostroškog
Hram krasi i prelepo uređeno dvorište sa spomenikom podignutim u čast upokojenog patrijarha srpskog Pavla.
Ikonostas u crkvi radio je poznati crnogorski umetnik Marko Gregović, a u tome mu je pomagao Atanasije Popović, Trebinjac, kasniji akademski slikar. Na zidovima hrama naslikani su i pesnici Desanka Maksimović, Jovan Dučić, Aleksa Šantić i Petar II Petrović Njegoš, naučnici Nikola Tesla, Milutin Milanković i Mihajlo Pupin, vojskovođe Miloš Obilić, Luka Vukalović, Bogdan Zimonjić, vojvode Živojin Mišić i Stepa Stepanović, Gavrilo Princip...
Wikipedia
Spoljašnjost svetinje
U eparhijskom domu postoje biblioteka, čitaonica, ikonopisačka radionica i narodna kuhinja, a pri hramu deluju i dva hora.
Wikipedia
Spoljašnjost svetinje
Inače u Trebinju se svake godine održavaju "Dani Svetog Vasilija Tvrdoškog i Ostroškog", uz mnoštvo duhovnih i kulturno-umetničkih sadržaja, a cilj ove manifestacije je slojevito obeležavanje velikog praznika ali i prepoznavanje, obnavljanje i duboko utemeljenje svih plemenitih bogočovečanskih vrednosti ličnosti Svetog Vasilija u našem narodnom biću.
Poštovan svetac
shutterstock.com
Sveti Vasilije Ostroški
Sveti Vasilije Tvrdoški i Ostroški (1610 -1671) je episkop zahumski i pravoslavni svetitelj.
Rođen je kao Stojan Jovanović u selu Mrkonjići, nadomak Trebinja u Hercegovini od majke Ane-Anastasije i oca Petra Jovanovića. U strahu od danka u krvi, roditelji su Stojana već u dvanaestoj godini poslali u manastir Zavalu, gde je njegov stric Serafim bio iguman.
Posle nekoliko godina, Stojan prelazi u trebinjski manastir Tvrdoš, gde prima monaški postrig i sveštenički čin, postavši paroh popovopoljski.
Pogoršanje prilika u manastiru usled tuđinskih pritisaka, kao i želja za dubljim podvigom odvode ga kao arhimandrita u Pećku Patrijaršiju, te dalje na Svetu Goru, a zatim u Vlašku i Rusiju.
Godine 1638. arhimandrit Vasilije je hirotonisan u Peći za mitropolita Zahumskog. Njegov život bio je u stalnoj opasnosti od Turaka i unijata. Bio je svrgavan sa mitropolitskog prestola u Trebinju od strane lažnog episkopa unijate Savatija.
Izlagan je raznim bahatostima plemenskih knezova i vođa. Kada su Turci razorili Tvrdoš, Vasilije se preselio u manastir Ostrog gde je nastavio svoj strogi podvižnički život.
Upokojio se 1671. godine. Njegove mošti čuvaju se u manastiru Ostrog u Danilovgradu. U njihovu moć isceljenja i utehe veruju podjednako i hrišćani kao i ostale veroispovjesti. Sveti Vasilije Tvrdoški i Ostroški praznuje se 12. maja po gregorijanskom kalendaru (29. aprila, po julijanskom).
O važnosti bolosluženja i odlasku u hram, pričao je i ranije patrijarh Porfirije navodeći da jedinstvo sa Bogom predstavlja smisao života svakog pojedinca.
Sveti apostol Luka je naslikao tri ikone Bogorodice sa Hristom koje su postale uzor svim kasnijim ikonama majke Božije, pa se smatra osnivačem hrišćanskog ikonopisa
Na godišnjicu upokojenja mitropolita crnogorsko-primorskog, prisećamo se njegovog života, neumorne borbe za očuvanje vere i snage kojom je vodio narod kroz teška vremena.
U Hramu Hristovog Vakrsenja, vernici, arhijereji i sveštenstvo okupili su se da odaju počast duhovnom vođi, čija je posvećenost i ljubav prema narodu ostavila neizbrisiv trag.
Veliki svetitelj pravoslavlja upozoravao je da ljutnja ne povređuje samo druge ljude, već zarobljava i onoga koji joj se prepusti, a u njegovim rečima nalazi se put ka smirenju i duhovnoj slobodi.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Vekovima ljudi odlaze na posebna mesta tražeći utehu, zdravlje i pomoć, ali Crkva jasno govori šta osvećena voda zaista jeste, zašto joj vernici prilaze sa poštovanjem i gde se nalazi granica između vere i praznoverja.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Pravoslavna misija u Ugandi rođena je iz duboke potrebe naroda koji je, razočaran plodovima delovanja nekadašnjih kolonijalnih misionara, počeo da traga za izvornim i nepromenjenim hrišćanskim predanjem.
Protojerej Dejan Krstić razgovarao je sa štićenicima i vaspitačima o Kosovskoj etici, savesti i pokajanju, podsećajući da čovek nije određen samo svojim padovima, već i odlukama koje donosi posle njih.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da snaga naroda počiva na očuvanju vere i identiteta, podsećajući da Vidovdan i Sveti knez Lazar svedoče o izboru večnih vrednosti koje su kroz vekove čuvale dostojanstvo i slobodu.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.