U crkvi u Trebinju, koja nosi naziv po prazniku koji je i gradska slava - Preobraženje Gospodnje, nalazi se mitra sveca koga poštuju sve religije.
Hram Preobraženja Gospodnjeg u Trebinju, smešten u parku Jovana Dučića predstavlja monumentalnu građevinu, arhitektonsku mešavinu više stilova gde dominira romanski, odnosno gotski nad vitzantijskim.
Njegova gradnja započeta je 1888. i trajala je do 1908. godine. Uporedo sa gradnjom crkve, građena je i zgrada škole, koja je danas preuređena u eparhijski dom.
Hram je kroz svoje postojanje doživio velike časti, a jedan od najznačajnijih događaja je prolazak litije sa moštima Svetog Vasilija Ostroškog 1996. godine, čija se mitra (kapa) i danas čuva u Trebinjskom hramu.
Wikipedia
Mitra Svetog Vasilija Ostroškog
Hram krasi i prelepo uređeno dvorište sa spomenikom podignutim u čast upokojenog patrijarha srpskog Pavla.
Ikonostas u crkvi radio je poznati crnogorski umetnik Marko Gregović, a u tome mu je pomagao Atanasije Popović, Trebinjac, kasniji akademski slikar. Na zidovima hrama naslikani su i pesnici Desanka Maksimović, Jovan Dučić, Aleksa Šantić i Petar II Petrović Njegoš, naučnici Nikola Tesla, Milutin Milanković i Mihajlo Pupin, vojskovođe Miloš Obilić, Luka Vukalović, Bogdan Zimonjić, vojvode Živojin Mišić i Stepa Stepanović, Gavrilo Princip...
Wikipedia
Spoljašnjost svetinje
U eparhijskom domu postoje biblioteka, čitaonica, ikonopisačka radionica i narodna kuhinja, a pri hramu deluju i dva hora.
Wikipedia
Spoljašnjost svetinje
Inače u Trebinju se svake godine održavaju "Dani Svetog Vasilija Tvrdoškog i Ostroškog", uz mnoštvo duhovnih i kulturno-umetničkih sadržaja, a cilj ove manifestacije je slojevito obeležavanje velikog praznika ali i prepoznavanje, obnavljanje i duboko utemeljenje svih plemenitih bogočovečanskih vrednosti ličnosti Svetog Vasilija u našem narodnom biću.
Poštovan svetac
shutterstock.com
Sveti Vasilije Ostroški
Sveti Vasilije Tvrdoški i Ostroški (1610 -1671) je episkop zahumski i pravoslavni svetitelj.
Rođen je kao Stojan Jovanović u selu Mrkonjići, nadomak Trebinja u Hercegovini od majke Ane-Anastasije i oca Petra Jovanovića. U strahu od danka u krvi, roditelji su Stojana već u dvanaestoj godini poslali u manastir Zavalu, gde je njegov stric Serafim bio iguman.
Posle nekoliko godina, Stojan prelazi u trebinjski manastir Tvrdoš, gde prima monaški postrig i sveštenički čin, postavši paroh popovopoljski.
Pogoršanje prilika u manastiru usled tuđinskih pritisaka, kao i želja za dubljim podvigom odvode ga kao arhimandrita u Pećku Patrijaršiju, te dalje na Svetu Goru, a zatim u Vlašku i Rusiju.
Godine 1638. arhimandrit Vasilije je hirotonisan u Peći za mitropolita Zahumskog. Njegov život bio je u stalnoj opasnosti od Turaka i unijata. Bio je svrgavan sa mitropolitskog prestola u Trebinju od strane lažnog episkopa unijate Savatija.
Izlagan je raznim bahatostima plemenskih knezova i vođa. Kada su Turci razorili Tvrdoš, Vasilije se preselio u manastir Ostrog gde je nastavio svoj strogi podvižnički život.
Upokojio se 1671. godine. Njegove mošti čuvaju se u manastiru Ostrog u Danilovgradu. U njihovu moć isceljenja i utehe veruju podjednako i hrišćani kao i ostale veroispovjesti. Sveti Vasilije Tvrdoški i Ostroški praznuje se 12. maja po gregorijanskom kalendaru (29. aprila, po julijanskom).
O važnosti bolosluženja i odlasku u hram, pričao je i ranije patrijarh Porfirije navodeći da jedinstvo sa Bogom predstavlja smisao života svakog pojedinca.
Sveti apostol Luka je naslikao tri ikone Bogorodice sa Hristom koje su postale uzor svim kasnijim ikonama majke Božije, pa se smatra osnivačem hrišćanskog ikonopisa
Na godišnjicu upokojenja mitropolita crnogorsko-primorskog, prisećamo se njegovog života, neumorne borbe za očuvanje vere i snage kojom je vodio narod kroz teška vremena.
U Hramu Hristovog Vakrsenja, vernici, arhijereji i sveštenstvo okupili su se da odaju počast duhovnom vođi, čija je posvećenost i ljubav prema narodu ostavila neizbrisiv trag.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i majku im Sofiju po starom kalendaru, dok po novom slave Svetog Grigorija Jermenskog. Katolička crkva obeležava Svetog Jeronima. Jevreji obeležavaju peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Sestra Hatarina je pričala o prelomnom trenutku kada je, usled duhovne praznine, otkrila veru i odlučila da se posveti monaštvu, što nije naišlo na razumevanje kod njenih roditelja koji su, na kraju, preminuli ubrzo nakon njenog odlaska u manastir.
Najstariji manastir koji se uopšte pominje u straroj Raškoj jeste Crkva ili Svetih apostola Petra i Pavla u Rasu, dva kilometra severno od Novog Pazara, na ušću rečice Deževe u Rašku.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.