U crkvi u Trebinju, koja nosi naziv po prazniku koji je i gradska slava - Preobraženje Gospodnje, nalazi se mitra sveca koga poštuju sve religije.
Hram Preobraženja Gospodnjeg u Trebinju, smešten u parku Jovana Dučića predstavlja monumentalnu građevinu, arhitektonsku mešavinu više stilova gde dominira romanski, odnosno gotski nad vitzantijskim.
Njegova gradnja započeta je 1888. i trajala je do 1908. godine. Uporedo sa gradnjom crkve, građena je i zgrada škole, koja je danas preuređena u eparhijski dom.
Hram je kroz svoje postojanje doživio velike časti, a jedan od najznačajnijih događaja je prolazak litije sa moštima Svetog Vasilija Ostroškog 1996. godine, čija se mitra (kapa) i danas čuva u Trebinjskom hramu.
Wikipedia
Mitra Svetog Vasilija Ostroškog
Hram krasi i prelepo uređeno dvorište sa spomenikom podignutim u čast upokojenog patrijarha srpskog Pavla.
Ikonostas u crkvi radio je poznati crnogorski umetnik Marko Gregović, a u tome mu je pomagao Atanasije Popović, Trebinjac, kasniji akademski slikar. Na zidovima hrama naslikani su i pesnici Desanka Maksimović, Jovan Dučić, Aleksa Šantić i Petar II Petrović Njegoš, naučnici Nikola Tesla, Milutin Milanković i Mihajlo Pupin, vojskovođe Miloš Obilić, Luka Vukalović, Bogdan Zimonjić, vojvode Živojin Mišić i Stepa Stepanović, Gavrilo Princip...
Wikipedia
Spoljašnjost svetinje
U eparhijskom domu postoje biblioteka, čitaonica, ikonopisačka radionica i narodna kuhinja, a pri hramu deluju i dva hora.
Wikipedia
Spoljašnjost svetinje
Inače u Trebinju se svake godine održavaju "Dani Svetog Vasilija Tvrdoškog i Ostroškog", uz mnoštvo duhovnih i kulturno-umetničkih sadržaja, a cilj ove manifestacije je slojevito obeležavanje velikog praznika ali i prepoznavanje, obnavljanje i duboko utemeljenje svih plemenitih bogočovečanskih vrednosti ličnosti Svetog Vasilija u našem narodnom biću.
Poštovan svetac
shutterstock.com
Sveti Vasilije Ostroški
Sveti Vasilije Tvrdoški i Ostroški (1610 -1671) je episkop zahumski i pravoslavni svetitelj.
Rođen je kao Stojan Jovanović u selu Mrkonjići, nadomak Trebinja u Hercegovini od majke Ane-Anastasije i oca Petra Jovanovića. U strahu od danka u krvi, roditelji su Stojana već u dvanaestoj godini poslali u manastir Zavalu, gde je njegov stric Serafim bio iguman.
Posle nekoliko godina, Stojan prelazi u trebinjski manastir Tvrdoš, gde prima monaški postrig i sveštenički čin, postavši paroh popovopoljski.
Pogoršanje prilika u manastiru usled tuđinskih pritisaka, kao i želja za dubljim podvigom odvode ga kao arhimandrita u Pećku Patrijaršiju, te dalje na Svetu Goru, a zatim u Vlašku i Rusiju.
Godine 1638. arhimandrit Vasilije je hirotonisan u Peći za mitropolita Zahumskog. Njegov život bio je u stalnoj opasnosti od Turaka i unijata. Bio je svrgavan sa mitropolitskog prestola u Trebinju od strane lažnog episkopa unijate Savatija.
Izlagan je raznim bahatostima plemenskih knezova i vođa. Kada su Turci razorili Tvrdoš, Vasilije se preselio u manastir Ostrog gde je nastavio svoj strogi podvižnički život.
Upokojio se 1671. godine. Njegove mošti čuvaju se u manastiru Ostrog u Danilovgradu. U njihovu moć isceljenja i utehe veruju podjednako i hrišćani kao i ostale veroispovjesti. Sveti Vasilije Tvrdoški i Ostroški praznuje se 12. maja po gregorijanskom kalendaru (29. aprila, po julijanskom).
O važnosti bolosluženja i odlasku u hram, pričao je i ranije patrijarh Porfirije navodeći da jedinstvo sa Bogom predstavlja smisao života svakog pojedinca.
Sveti apostol Luka je naslikao tri ikone Bogorodice sa Hristom koje su postale uzor svim kasnijim ikonama majke Božije, pa se smatra osnivačem hrišćanskog ikonopisa
Na godišnjicu upokojenja mitropolita crnogorsko-primorskog, prisećamo se njegovog života, neumorne borbe za očuvanje vere i snage kojom je vodio narod kroz teška vremena.
U Hramu Hristovog Vakrsenja, vernici, arhijereji i sveštenstvo okupili su se da odaju počast duhovnom vođi, čija je posvećenost i ljubav prema narodu ostavila neizbrisiv trag.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
U besedi za 30. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o veri koja ne skreće pred opasnošću i o čoveku koji ne vodi narod snagom, već potpunim oslanjanjem na Boga.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Danila po starom kalendaru, dok se po novom proslavlja Sveta mučenica Anisija Solunska. Katolici i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama, dok Jevreji obeležavaju Asarah B’Tevet, dan strogog posta, žalosti i pokajanja.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pravoslavna misija u Ugandi rođena je iz duboke potrebe naroda koji je, razočaran plodovima delovanja nekadašnjih kolonijalnih misionara, počeo da traga za izvornim i nepromenjenim hrišćanskim predanjem.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
U svetinji kod Priboja dve iskušenice stupile su na put monaškog služenja, a ovaj duhovni događaj sabrao je verni narod i sveštenstvo, spojivši vekovno pamćenje manastira sa živom, tihom radošću ovog posebnog trenutka.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Poruka iz sure El-Asr, izdvojena za 30. decembar u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje“, podseća kako vera, dobra dela, istina i strpljenje mogu promeniti tok naših izbora.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.