KAKO IZGLEDA ISPOVEST: Ovo svaki pravoslavni hrišćanin treba da zna - bez jedne stvari nije potpuna
"Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!”
Umesto jasne crkvene službe jeftin politički angažman upakovan u simbole vere koju suštinski ne predstavlja.
Sveštenik bez parohije, „duhovnik“ u trenerci i lajf-kouč na mrežama, upravo to je pravi opis Nenada Ilića, oca čuvenog influensera Bake Praseta, čoveka koji se nekada predstavljao kao sveštenik Srpske pravoslavne crkve, a danas sve otvorenije deluje kao ideološki operativac strukture usmerene protiv vrha Srpsle pravoslavne crkve, javlja Alo!.
Iako formalno u svešteničkoj mantiji, koju radije menja trenerkom, javni nastupi Ilića nemaju veze sa pravoslavnom tradicijom, dogmatima ili liturgijskim životom.
Rukopoložio ga je vladike Grigorija, Ilić je u Srbiju došao iz Holandije, gde je kratko služio u Amsterdamu. I to ne da nastavi službu, već da preuzme ulogu javnog glasnogovornika jedne ideološke mreže. Prema svedočenjima bliskim krugovima Patrijaršije, kako prenosi alo.rs, sam patrijarh Pavle, kao tadašnji poglavar Crkve, svojevremeno nije želeo da ga rukopoloži, i to upravo zbog Ilićevog netradicionalnog shvatanja svešteničke službe i životnog stila koji nije bio u skladu sa duhom pravoslavlja.

Ironija sudbine je što se mnogi od današnjih mladih učesnika protesta i studentskih blokada, koji se pozivaju na lik i delo patrijarha Pavla, u isto vreme u duhovnom smislu ugledaju na čoveka koga je upravo taj isti patrijarh smatrao nepodobnim.
Danas Ilić otvoreno podržava studentske proteste, govori protiv patrijarha Porfirija i učestvuje i aktivno propagandno prati, akciju čiji je cilj ne samo smena aktuelnog režima, nego i smena vrha Srpske crkve. U privatnoj prepisci, koja je nedavno dospela u javnost, jasno se navodi njegova povezanost sa mrežom koja u maju, na Saboru SPC, planira pokušaj rušenja aktuelnog patrijarha. Ta mreža obuhvata i deo medija, deo inteligencije, ali i takozvane kulturne krugove koji nastoje da nametnu „novo pravoslavlje“, religiju bez pokajanja, bez liturgije i bez kanonske discipline.
Ilić se predstavlja kao čovek vere, ali njegove objave liče više na motivacione poruke, njegovi nastupi više na podkaste, a njegov autoritet izvire ne iz Crkve, već iz Fejsbuka. To što ga već godinama prati istorija netransparentnih brakova, izbegavanja kanonske obaveze i otvorenog angažmana u opozicionim strukturama, za mnoge je alarm, ali za jedan deo publike, po svemu sudeći, inspiracija.
Umesto pastira, kao što je bio patrijarh Pavle, dobili su duhovnog marketera, kog taj isti patrijarh nije želeo ni da rukopoloži. Umesto propovednika – ideologa. A umesto jasne crkvene službe jeftin politički angažman upakovan u simbole vere koju suštinski ne predstavlja.
BONUS VIDEO: OVO JE ČUDOTVORNA IKONA MANASTIRA TUMANE: Pred Bogorodicom Kurskom se dešavaju čuda
"Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!”
Pravoslavlje smatra učenje o mitarstvima izuzetno važnim jer podseća vernike na značaj pokajanja, ispovesti i življenja po Božijim zapovestima.
Oni su ubedili prvo Kagana da se krsti, a zatim i mnogo naroda preveli u hrišćanstvo. Po povratku u Carigrad sastavili su slovensku azbuku od 38 slova i počeli da prevode crkvene knjige sa grčkog na slovenski.
Brak i porodica su pozvani da budu slika Hristove ljubavi prema Crkvi: bezuslovna, verna i žrtvena.
Pravoslavna misija u Ugandi rođena je iz duboke potrebe naroda koji je, razočaran plodovima delovanja nekadašnjih kolonijalnih misionara, počeo da traga za izvornim i nepromenjenim hrišćanskim predanjem.
Na Fejsbuk stranici ovog hrama podelili su zanimljivu vest.
Otkrivena zastava iz Drugog svetskog rata u srcu Knjaževca.
Iguman Manastira Podmaine ističe da svako od nas treba biti oprezan pri iznošenju tako odrične tvrdnje.
Dok su vernici u tišini prilazili Časnom pojasu i ostavljali priloge, malo ko je slutio da će ti darovi postati pomoć porodicama na Kosovu i Metohiji koje žive u neizvesnosti, ali čuvaju veru i ognjišta.
Hiljade vernika iz Srbije i regiona u tišini i molitvi čekale su ispred Hrama Svetog Save da se poklone velikoj svetinji, dok je patrijarh Porfirije tokom noći obilazio redove, razgovarao sa okupljenima i blagosiljao narod.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
U Kuzbasu je odigran prvi međunarodni turnir pravoslavnih ekipa, gde su penali odlučili pobednika, ali je pravi trijumf bio u zajedništvu, veri i prijateljstvu koje je nadvladalo takmičenje.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Krvnik je pokušavao da ga natera da uzvikne "Živio Pavelić", ali odgovor starca iz Hercegovine i danas se pamti kao jedna od najpotresnijih scena iz vremena logora smrti.
U besedi za petak 7. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na stvarnost u kojoj se ljudske osude preobražavaju, a ono što je poniženo dobija novo, uzvišenije značenje.
Dok se kumovi sve češće biraju po interesu i trenutnoj koristi, poruka blaženopočivšeg patrijarha Pavla vraća pažnju na ono što se ne vidi na prvi pogled.