KAKO IZGLEDA ISPOVEST: Ovo svaki pravoslavni hrišćanin treba da zna - bez jedne stvari nije potpuna
"Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!”
Umesto jasne crkvene službe jeftin politički angažman upakovan u simbole vere koju suštinski ne predstavlja.
Sveštenik bez parohije, „duhovnik“ u trenerci i lajf-kouč na mrežama, upravo to je pravi opis Nenada Ilića, oca čuvenog influensera Bake Praseta, čoveka koji se nekada predstavljao kao sveštenik Srpske pravoslavne crkve, a danas sve otvorenije deluje kao ideološki operativac strukture usmerene protiv vrha Srpsle pravoslavne crkve, javlja Alo!.
Iako formalno u svešteničkoj mantiji, koju radije menja trenerkom, javni nastupi Ilića nemaju veze sa pravoslavnom tradicijom, dogmatima ili liturgijskim životom.
Rukopoložio ga je vladike Grigorija, Ilić je u Srbiju došao iz Holandije, gde je kratko služio u Amsterdamu. I to ne da nastavi službu, već da preuzme ulogu javnog glasnogovornika jedne ideološke mreže. Prema svedočenjima bliskim krugovima Patrijaršije, kako prenosi alo.rs, sam patrijarh Pavle, kao tadašnji poglavar Crkve, svojevremeno nije želeo da ga rukopoloži, i to upravo zbog Ilićevog netradicionalnog shvatanja svešteničke službe i životnog stila koji nije bio u skladu sa duhom pravoslavlja.
Ironija sudbine je što se mnogi od današnjih mladih učesnika protesta i studentskih blokada, koji se pozivaju na lik i delo patrijarha Pavla, u isto vreme u duhovnom smislu ugledaju na čoveka koga je upravo taj isti patrijarh smatrao nepodobnim.
Danas Ilić otvoreno podržava studentske proteste, govori protiv patrijarha Porfirija i učestvuje i aktivno propagandno prati, akciju čiji je cilj ne samo smena aktuelnog režima, nego i smena vrha Srpske crkve. U privatnoj prepisci, koja je nedavno dospela u javnost, jasno se navodi njegova povezanost sa mrežom koja u maju, na Saboru SPC, planira pokušaj rušenja aktuelnog patrijarha. Ta mreža obuhvata i deo medija, deo inteligencije, ali i takozvane kulturne krugove koji nastoje da nametnu „novo pravoslavlje“, religiju bez pokajanja, bez liturgije i bez kanonske discipline.
Ilić se predstavlja kao čovek vere, ali njegove objave liče više na motivacione poruke, njegovi nastupi više na podkaste, a njegov autoritet izvire ne iz Crkve, već iz Fejsbuka. To što ga već godinama prati istorija netransparentnih brakova, izbegavanja kanonske obaveze i otvorenog angažmana u opozicionim strukturama, za mnoge je alarm, ali za jedan deo publike, po svemu sudeći, inspiracija.
Umesto pastira, kao što je bio patrijarh Pavle, dobili su duhovnog marketera, kog taj isti patrijarh nije želeo ni da rukopoloži. Umesto propovednika – ideologa. A umesto jasne crkvene službe jeftin politički angažman upakovan u simbole vere koju suštinski ne predstavlja.
BONUS VIDEO: OVO JE ČUDOTVORNA IKONA MANASTIRA TUMANE: Pred Bogorodicom Kurskom se dešavaju čuda
"Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!”
Pravoslavlje smatra učenje o mitarstvima izuzetno važnim jer podseća vernike na značaj pokajanja, ispovesti i življenja po Božijim zapovestima.
Oni su ubedili prvo Kagana da se krsti, a zatim i mnogo naroda preveli u hrišćanstvo. Po povratku u Carigrad sastavili su slovensku azbuku od 38 slova i počeli da prevode crkvene knjige sa grčkog na slovenski.
Brak i porodica su pozvani da budu slika Hristove ljubavi prema Crkvi: bezuslovna, verna i žrtvena.
Godine 2012, u pravoslavnom hramu u Kolumbiji, Rodrigo je primio krštenje i dobio duhovno ime Teofilo – što na grčkom znači "bogljubivi".
Besplatna mobilna aplikacija Tipik 2025 služi kao vodič za pravilno bogosluženje, pomoćno sredstvo za sveštenstvo, monaštvo i vernike u praksi bogoslužbenog života.
Đakoni nemaju pravo vršenja svetih tajni, nego pomažu svešteniku u toku tih obreda.
U svojim ,,Memoarima” patrijarh Gavrilo Dožić zabeležio je detalje organizacije i sprovođenja vojnog puča kojim je zbačena dotadašnja kraljevska vlada Cvetković–Maček (27. marta 1941. godine) i odbačen Trojni pakt.
Mitropolit raško-prizrenski Teodosije je prelomio slavski kolač domaćina Boška Kućerovića, koji je sa svojom blagočestivom porodicom priredio trpezu ljubavi za goste i verni narod.
U iskrenom duhu pravoslavnog jedinstva, patrijarh srpski uputio je srdačne želje poglavaru Ruske Crkve, podsećajući na duboku povezanost dva naroda i nedavnu posetu svetinjama Moskve.
Iz manastira Mileševe u prestoni grad stiže sveta ruka prvog srpskog arhiepiskopa, a ulice Beograda ispuniće se hiljadama vernika, molitvama, ikonama i pesmom – u jednom od najsvečanijih događaja u duhovnom životu naroda.
Posle liturgije Na praznik Prenosa moštiju Svetog Nikolaja, patrijarh srpski je istakao da prava sloboda i istinsko spasenje dolaze kroz prihvatanje Božjih principa, žrtvu i bezuslovnu ljubav čak i prema neprijateljima – poruke koje nas pozivaju da život proživimo u radosti, hrabrosti i istini.
Umesto jasne crkvene službe jeftin politički angažman upakovan u simbole vere koju suštinski ne predstavlja.
Od španijela i papagaja do čak povremenih kamila ili krava - svi pernati, krzneni i ostali stvorovi „ispoštovali su” toga praznik Svetog Franje Asiškog, na koji budu blagosiljani svake godine od kraja 20. veka.
Sinagoga je građena sredstvima subotičke jevrejske zajednice, u periodu kada je ona bila u svom zenitu.
Kada se uzmu u obzir prilično oskudni podaci o ovoj srednjevekovnoj građevini, nekako je i očekivano da postoje legende i predanja koja se vezuju za Araču.
Kako jedan jednostavan složenac od nežnih listova i mlevenog mesa čuva porodične tradicije i podseća nas na mirise i toplinu zajedničkih ručkova, donoseći osveženje i radost svakom prolećnom tanjiru.
Starac Jefrem Katunakijski da ljudi koji izgovaraju ovo molitvu, duboku u sebi, da su ravni monasima.
Mladi sovjetski vojnik koji je tokom rata prešao u islam i osnovao porodicu sa šestoro dece, danas u pravoslavnoj Rusiji pronalazi mir i ponovo grli korene koje rat nije mogao da izbriše