KUDA KRENUTI KADA SE SVI PUTEVI ZATVORE I KAKO! Čuveni ruski svetac Sergej Radonješki imao je odogovor i na ovo pitanje
Sve što dolazi iz Božje ruke dolazi iz ljubavi.
Brak i porodica su pozvani da budu slika Hristove ljubavi prema Crkvi: bezuslovna, verna i žrtvena.
U pravoslavnom hrišćanstvu, porodica ima poseban i uzvišen položaj - ona je ne samo osnovna ćelija društva, već i "mala crkva“, mesto gde se uče i žive hrišćanske vrednosti, gde se vera prenosi sa kolena na koleno, i gde se čovek uči ljubavi, žrtvi i zajedništvu.
Pravoslavna vera uči da je brak sveta tajna, sakrament, ustanovljen od samog Boga, kada je stvorio Adama i Evu i blagoslovio njihovu zajednicu. Iz tog božanskog jedinstva rađa se porodica, kao duhovna i biološka zajednica muža, žene i njihove dece. Brak i porodica su pozvani da budu slika Hristove ljubavi prema Crkvi: bezuslovna, verna i žrtvena.
Međutim, u svetu koji se ubrzano menja pod uticajem tehnologije, urbanizacije, ekonomskih pritisaka i promena društvenih vrednosti, jedna institucija ostaje na udaru tih promena više nego bilo koja druga – a to je upravo porodica. Nekada oslonac zajednice i glavni stub društvene stabilnosti, danas porodica prolazi kroz duboku krizu identiteta, funkcije i međuljudskih odnosa.
Starac Ilija Optinski je objavsnio kako stvoriti zdravu porodicu.
"Porodica je izbor dvoje ljudi. Prilikom stvaranja male crkve, ne treba se, u spoljašnjem obliku, rukovoditi strastima prema drugoj strani, već spasenjem duše. Od samog početka budući supružnici treba da imaju pravilan hrišćanski pristup – da rađaju decu, vaspitavaju ih, žive u zajednici i slozi, budu vredni. Svako ima svoje slabosti, ali poseduje i jaku stranu ličnosti. Kako bi odnos supružnika bio harmoničan, neophodno je snishođenje, a ujedno i poštovanje jednog prema drugom. A najvažnije, svugde mora biti prisutna ljubav. Za čvrst porodičan savez treba ići carskim, srednjim putem, a to često zahteva kompromise".
Sve što dolazi iz Božje ruke dolazi iz ljubavi.
Sveti Oci su učili da bez smirenja nema spasenja.
Svetitelj se javio u snu jednom svešteniku u Bariju i rekao mu da se mošti prenesu u Bari, koji je u to vreme bio pravoslavni grad.
Pošto je uspeo da mnoge obrati veri Hristovoj, namučen je i najzad na krstu raspet.
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
Čovek, zaslepljen emocijama, često vidi samo ono što gubi, a ne i ono što gubitkom dobija.
Kada se makar jedna osoba u porodici iskreno i postojano moli, ona postaje duhovni oslonac svima drugima, iako to često nije vidljivo spolja.
I oni koji svesno odbacuju decu, i oni koji ih ne mogu imati, deo su iste društvene stvarnosti koja je u raskoraku s Božijom zapovešću.
Pouka gruzijskog duhovnika o tome da večnost počinje u čovekovom srcu i da smrt samo otkriva ono što je već u nama.
U gradu koji vekovima nosi ime poslednjeg vladara iz dinastije Nemanjića pokrenuta je peticija za promenu naziva u Ferizaj, prema Ferizu Šasivariju, trgovcu i vlasniku hotela iz osmanskog perioda.
Na praznik Prepodobnog Sisoja Velikog, vernici mu se mole za zaštitu dece, duhovnu snagu i pomoć u životnim iskušenjima.
U besedi za nedelju 7. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da najveća vrednost čoveka nije u onome što poseduje, već u daru kojim je izbavljen iz ropstva greha, zla i smrti.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Grčki duhovnik ostavio je snažnu pouku o važnosti tihovanja, molitve i pažljivog izbora društva, upozoravajući da čovek treba da čuva svoju dušu od svega što ga udaljava od Boga i unutrašnjeg mira.
Kao pustinjak proveo je šest decenija u molitvi i podvigu, a iza sebe ostavio pouke o veri, poverenju u Boga i putu ka unutrašnjem miru.
Nastao u manastiru Esfigmenu kao izraz otpora prema crkvenim promenama, ovaj slogan je tokom decenija dobio nova značenja i postao predmet brojnih rasprava.