KUDA KRENUTI KADA SE SVI PUTEVI ZATVORE I KAKO! Čuveni ruski svetac Sergej Radonješki imao je odogovor i na ovo pitanje
Sve što dolazi iz Božje ruke dolazi iz ljubavi.
Brak i porodica su pozvani da budu slika Hristove ljubavi prema Crkvi: bezuslovna, verna i žrtvena.
U pravoslavnom hrišćanstvu, porodica ima poseban i uzvišen položaj - ona je ne samo osnovna ćelija društva, već i "mala crkva“, mesto gde se uče i žive hrišćanske vrednosti, gde se vera prenosi sa kolena na koleno, i gde se čovek uči ljubavi, žrtvi i zajedništvu.
Pravoslavna vera uči da je brak sveta tajna, sakrament, ustanovljen od samog Boga, kada je stvorio Adama i Evu i blagoslovio njihovu zajednicu. Iz tog božanskog jedinstva rađa se porodica, kao duhovna i biološka zajednica muža, žene i njihove dece. Brak i porodica su pozvani da budu slika Hristove ljubavi prema Crkvi: bezuslovna, verna i žrtvena.
Međutim, u svetu koji se ubrzano menja pod uticajem tehnologije, urbanizacije, ekonomskih pritisaka i promena društvenih vrednosti, jedna institucija ostaje na udaru tih promena više nego bilo koja druga – a to je upravo porodica. Nekada oslonac zajednice i glavni stub društvene stabilnosti, danas porodica prolazi kroz duboku krizu identiteta, funkcije i međuljudskih odnosa.
Starac Ilija Optinski je objavsnio kako stvoriti zdravu porodicu.
"Porodica je izbor dvoje ljudi. Prilikom stvaranja male crkve, ne treba se, u spoljašnjem obliku, rukovoditi strastima prema drugoj strani, već spasenjem duše. Od samog početka budući supružnici treba da imaju pravilan hrišćanski pristup – da rađaju decu, vaspitavaju ih, žive u zajednici i slozi, budu vredni. Svako ima svoje slabosti, ali poseduje i jaku stranu ličnosti. Kako bi odnos supružnika bio harmoničan, neophodno je snishođenje, a ujedno i poštovanje jednog prema drugom. A najvažnije, svugde mora biti prisutna ljubav. Za čvrst porodičan savez treba ići carskim, srednjim putem, a to često zahteva kompromise".
Sve što dolazi iz Božje ruke dolazi iz ljubavi.
Sveti Oci su učili da bez smirenja nema spasenja.
Svetitelj se javio u snu jednom svešteniku u Bariju i rekao mu da se mošti prenesu u Bari, koji je u to vreme bio pravoslavni grad.
Pošto je uspeo da mnoge obrati veri Hristovoj, namučen je i najzad na krstu raspet.
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
Čovek, zaslepljen emocijama, često vidi samo ono što gubi, a ne i ono što gubitkom dobija.
Kada se makar jedna osoba u porodici iskreno i postojano moli, ona postaje duhovni oslonac svima drugima, iako to često nije vidljivo spolja.
Veliki duhovnik sa Svete gore objašnjava zašto se u braku često susretnu karakteri koji na prvi pogled ne idu zajedno i kako se upravo u tim odnosima krije put ka duhovnoj zrelosti.
Kada vernici po crkvenoj tradiciji obilaze grobove i pale sveće, u srpskoj prestonici će biti na snazi posebna saobraćajna i organizaciona pravila na gradskim grobljima.
Rečenice iz dela arhimandrita Jovana Radosavljevića donose prikaz stradanja Svetih novomučenika i njihovog mesta u crkvenom pamćenju.
U pravoslavnom učenju, zahvalnost nije samo vrlina, već način postojanja.
Ovaj dan predstavlja nastavak vaskršnje radosti.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Spora priprema u zemljanoj posudi donosi bogat ukus mesa i povrća, decenijama prisutan na ramazanskim soframa i porodičnim okupljanjima širom Bosne i regiona.
Od sumnje do ispovesti „Gospod moj i Bog moj“ - šta zapravo znači Antipasha, zašto je ovaj dan poseban u crkvenom kalendaru i kako su ga pratili stari narodni običaji.
Ovaj dan predstavlja nastavak vaskršnje radosti.