OVI LJUDI SU SPOKOJNI I U RATU, I U GLADI, I U BOLESTI, I U NEPRAVDI! Sveti Siluan Atonski otkrio i kako to postižu!
Duhovni mir postao je roba, koja ljudima stalno izmiče.
Sveti Oci su učili da bez smirenja nema spasenja.
Smirenje u pravoslavlju je jedno od najuzvišenijih duhovnih stanja temelj duhovnog života, vrh hrišćanske vrline, i kapija Carstva nebeskog, ali ujedno jedno i od najmanje shvaćenih. To nije samo "skromnost" ili "poniznost" u uobičajenom smislu, već duboko, unutrašnje stanje srca koje dolazi iz pravog znanja o sebi pred Bogom.
Smirenje je istinsko viđenje sebe onakvim kakav zaista jesi pred licem Božijim. To je prepoznavanje sopstvene nemoći, grešnosti, zavisnosti od Boga - ne samo rečima, već u dubini bića. Smiren čovek ne pokušava da se prikazuje boljim pred drugima, niti da opravdava sebe. On ne traži slavu, pohvale ni potvrde, jer zna da je sve što ima i nema, kao i sve što mu se dešava - dar od Boga.
Sveti oci su učili da bez smirenja nema spasenja. Sveti Siluan Atonski kaže: "Drži um svoj u adu, i ne očajavaj." To znači da onaj koji se istinski smiruje, vidi sebe kao nedostojnog Carstva Božijeg, ali se ne prepušta očaju, već veruje u Božiju milost. Smirenje donosi duhovni mir, izmirenje s drugima, prestanak osude, slobodu od gordosti...

Mnogi govore o smirenju, ali ga malo ko poznaje iznutra. Problem je u tome što smirenje nije veština koja se uči intelektualno. Ono ne dolazi čitanjem, niti spoljnim ponašanjem (tišina, povlačenje, neprotivrečenje) ako nije potkrepljeno unutrašnjim preobražajem.
Smirenje se stiče kroz podvig (trpljenje, post, molitvu, borbu sa strastima), iskušenja (bolesti, gubitke, nepravde koje nas lome i čiste, poslušnost (duhovnom ocu, Crkvi, Bogu) i najviše kroz blagodat Božiju, koja dolazi kada čovek vidi i prizna svoje duhovno siromaštvo.
Jeromonah Stefan Rajčić je u jednom intervju objasnio šta je smirenje u praksi i kad ćemo znati da smo ga dostigli. On je to objasnio citirajući jednog duhovnika kako je to objasnio verniku koje nikako nije to mogao da shvati.
- Tad ga je duhovnih pitao da li više voli zimu ili leto, on mu je odgovorio da "logično leto". Onda ga je pitao da li više voli voli ponoćne službe ili liturgiju. Ovaj je odgovorio da više voli liturgiju. Da li više voli post ili mrs, ovaj je odgovorio mrs, da li više voli Božić ili Vaskrs, ovaj je odgovorio Vaskrs jer je svečaniji - počeo je otac Stefan pa poentirao:
- E kaže mu duhovnik: "Onoga trenutka, kada budeš živeo u takvom uverenju da ti je svejedno da li zima ili leto, da li je ponoćna služba ili liturgija, da li je Božić ili Vaskrs, to je kompletno smirenje.
Duhovni mir postao je roba, koja ljudima stalno izmiče. Božja ruka je uvek pružena, spremna da nas podigne, uteši i vodi, ali da bismo tu pomoć istinski osetili, potrebno je da mu se obratimo iskreno i sa verom. Svi oni koji su sumnjali u Sina Božjeg u velikom strahu i divljenju su posmatrali to nebesko znamenje, koje je sijalo neopisivom svetlošću, jačom od sunčeve. Sve što dolazi iz Božje ruke dolazi iz ljubavi.
OVI LJUDI SU SPOKOJNI I U RATU, I U GLADI, I U BOLESTI, I U NEPRAVDI! Sveti Siluan Atonski otkrio i kako to postižu!
KAD OSETITE NEKU NEVOLJU U KUĆI, SAMO OVU STVAR URADITE! Sveti Justin Ćelijski kaže da će tad sigurno stići Božja pomoć!
DAN KADA SU I NEVERNICI PRESTALI DA SUMNJAJU I PREŠLI U PRAVOSLAVLJE: Obeležavamo spomen na Pojavu Časnog krsta u Jerusalimu
KUDA KRENUTI KADA SE SVI PUTEVI ZATVORE I KAKO! Čuveni ruski svetac Sergej Radonješki imao je odogovor i na ovo pitanje
Smirenje se u pravoslavlju smatra vrhunskom vrlinom ne zato što potiskuje druge vrline, već zato što ih u sebi sabira i osmišljava.
Od Hertfordšira do Londona, niz bogosluženja i katehetskih susreta doveo je stotine ljudi različitog porekla do iste odluke - da postanu deo pravoslavne zajednice kroz krštenje i prvo učešće u liturgiji.
Mnogi duhovnici kroz vekove ukazivali su na opasnost od reči izgovorenih bez ljubavi i smirenja.
U duhu poštovanja prema hrani i prazniku, ne bi trebalo da se odlažu uz smeće ili ostavljaju na neprimerenim mestima.
Zli demoni se posebno boje prizivanja imena našeg Spasitelja, kaže arhimandrit German.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
Svečana liturgija, hiljade vernika i snažna beseda pred ćivotom Svetog Vasilija Ostroškog obeležili praznik, uz poruku o veri koja podiže čoveka i onda kada pomisli da više nema snage.
Zli demoni se posebno boje prizivanja imena našeg Spasitelja, kaže arhimandrit German.
U besedi za ponedeljak Svetle sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se žalost Hristovih učenika preobražava u radost tek kada se Isus pokaže kao pobednik smrti i Živi Gospod.