MOŠTI MAJKE SVETOG VASILIJA PRONAĐENE U MRKONJIĆIMA – SVETA ANA SADA PROGLAŠENA SVETITELJKOM: Tišina jednog hercegovačkog sela postaje glas celog pravoslavlja
Pre dve godine, neposredno pred praznik Svetog Vasilija Ostroškog, u selu nadomak Trebinja obretene su mošti njegove majke Ane Jovanović. Njena svetost potvrđena je na nedavnom Saboru SPC.
U tišini kamenitog hercegovačkog tla, u selu Mrkonjići nadomak Trebinja, gde nebo često izgleda bliže zemlji, pre dve godine pronađeni su sveti ostaci Blažene Ane Jovanović, majke Svetog Vasilija Ostroškog. Ovaj sveti događaj – obretenje njenih moštiju 8. maja 2023. godine – dogodio se svega nekoliko dana uoči praznika njenog sina, čime je milost Božija još jednom pokazala kako svetost porodičnih temelja neraskidivo ostaje u srcu Crkve.
Iako o životu Ane Jovanović istorija beleži tek pokoji zapis, njena duhovna veličina neprekidno svetli u životima pravoslavnih vernika, u srcima onih koji mole i uznose blagodarnost Svetom Vasiliju, znajući da iza svakog velikog svetitelja stoji jedna majka – tiha, molitvena, postojana. Jer majčinska molitva, kada potekne iz čista srca, dostiže do prestola Božijeg.
Rođena u Mrkonjićima 28. decembra 1610. godine, Ana je živela jednostavno, ali sveto. Njen dom, ispunjen čestitosti i bogobojažljivosti, bio je prva crkva u kojoj je mali Stojan – kako se Sveti Vasilije zvao u detinjstvu – naučio prve molitve, prve korake u veri, prve hrišćanske vrline. Ana ga nije samo rađala telom, već i dušom. Njeno majčinsko srce bilo je ognjište iz kojeg je izrasla svetost njenog sina.
SPC
Ikona Svete i blažene Ane, majke Svetog Vasilija Ostroškog
Uprkos životnim teškoćama i svakodnevnim iskušenjima, Ana je ostajala u molitvenom stavu pred Bogom, nalazeći utehu i snagu u rečima apostola Pavla: „Sve mogu u Hristu Isusu koji mi moć daje“ (Filipljanima 4, 13). Ove reči nisu bile samo utisnute u njenoj svesti – one su bile njen način življenja. Njena svakodnevna služba u domu, njena tiha vera, njeno trpljenje i njena molitva – sve je to bilo njeno liturgijsko življenje u svetu.
Priznanje njene svetosti došlo je i sa najvišeg crkvenog mesta. Na redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve, održanom u maju 2025. godine u Beogradu, Sveta i blažena Ana, majka Svetog Vasilija Ostroškog, pribrojana je liku svetih. Njeno ime sada sija u kalendaru Crkve, a praznuje se 13. maja (30. aprila po julijanskom kalendaru), na dan kada se sabirno sećamo svetih majki koje su rodile i odgajile svetitelje.
Mrkonjići su danas mesto tihog hodočašća. Svake subote u 8 časova, u ovom selu služi se sveta Liturgija, a vernici mogu pristupiti i celivati mošti ove novoprosijale svetiteljke, osećajući blagodat i duhovnu utehu koja se izliva iz njenih svetih moštiju.
Neka nas molitve Svete Ane, koja je rodila i Gospodu predala jednog od najvećih svetitelja naše Crkve, nauče kako izgleda tiha, ali neustrašiva vera. Jer i kada se reči ne čuju, Bog vidi srce. A srce jedne majke – naročito kada kuca u ritmu nebeskog Carstva – ostaje večna svetiljka na putu spasenja.
Napomena: Prenošenje teksta dozvoljeno je samo uz navođenje aktivnog linka ka izvoru članka.
Pred praznik Svetog Vasilija Ostroškog, kamenitim stazama iz rodnih Mrkonjića do manastira u beloj litici, tradicionalno hiljade vernika idu ka svetinji koja nadilazi sve granice — moleći za isceljenje, pokajanje i čudo.
Zanatlija iz okoline Nikšića, koji je odbacivao postojanje Boga, suočen s paralizom bez leka, doživeo je susret sa svetiteljem koji mu je zauvek promenio život — a potom je svom sinu dao ime Vasilije.
Na praznik jednog od najvoljenijih svetitelja pravoslavlja, pred moštima Ostroškog Čudotvorca okupili su se vernici iz svih krajeva sveta, dok su reči mitropolita crnogorsko-primorskog, miris tamjana i suze pokajanja pretvorili liturgiju u predokus raja.
Na nedavno održanom zasedanju Svetog arhijerejskog Sabora, arhijereji su, pored razgovora o savremenim izazovima, odlučili da u lik svetih budu pribrojani verni hrišćani iz naroda – jerarsi, sveštenici, monasi i mučenici koji su životom i stradanjem ostavili neizbrisiv trag.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da nijedno političko opredeljenje ne sme biti važnije od brata i sestre, upozorivši da mržnja, gnev i međusobne svađe vode ka tome da na kraju svi budu gubitnici.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
Njihova žitija svedoče o stradanju i nepokolebljivoj vernosti Hristu, a Crkva ih molitveno proslavlja kao primer postojanosti u veri čak i pred najtežim mukama.
U besedi za ponedeljak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, podsećajući na iskustvo cara Davida, objašnjava kakvo se blaženstvo rađa kada čovek prizna svoje grehe i zadobije Božju milost.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Karpa i Papila, Svetu Zlatu Meglensku i Svetu Bosiljku Pasjansku po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Dimitrija. Katolička crkva pominje Svetog Fulka iz Pjaćence i Svetog Dimitrija Sremskog, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Dok jedno crkveno predanje govori o neslaganju oko odnosa prema Rimu, istorijski izvori otkrivaju složeniju sliku vremena u kojem su pravoslavni jerarsi pokušavali da sačuvaju veru i narod između velikih sila.
Plamen se širi planinskim područjem u blizini jedne od najvećih pravoslavnih svetinja na Balkanu, dok se sa posebnom pažnjom prati situacija oko manastirskog kompleksa i dalje širenje požara.
Planirana solarna elektrana u okolini manastirskog kompleksa izazvala je zabrinutost zbog mogućeg narušavanja prirodnog ambijenta i duhovnog značaja prostora koji vekovima privlači hodočasnike.
Iskušenik Miloš primio je monaško ime Ilija, a mitropolit crnogorsko-primorski u besedi je govorio o Svetom proroku, lažnim prorocima današnjice i pouci koju svaki hrišćanin može da pronađe u njegovom životu.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da nijedno političko opredeljenje ne sme biti važnije od brata i sestre, upozorivši da mržnja, gnev i međusobne svađe vode ka tome da na kraju svi budu gubitnici.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Protojerej Viktor Nikišov objašnjava kako je nastao ovaj običaj, kakve veze ima sa Isusom Hristom i kakvo duhovno značenje ima u pravoslavnoj tradiciji.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.