Ikonopisac Mijalko Đunisijević lik Svetog Vasilija prenеo je sa crkvenih fresaka na javni zid u Nikšiću, stvarajući prostor gde se vera i umetnost susreću i gde prolaznici svakodnevno pronalaze duhovnu inspiraciju.
U Nikšiću je oslikan prvi mural na svetu posvećen Svetom Vasiliju Ostroškom, čime je grad pod Trebjesom dobio ne samo novo umetničko obeležje, već i simbol vere i identiteta koji prevazilazi granice Crne Gore.
Mural se nalazi u naselju Vitalac, na zidu jedne zgrade u blizini mosta na Moštanici, i delo je ikonopisca Mijalka Đunisijevića. Osvećenje i predstavljanje murala pratili su brojni vernici i građani, koji su u njemu prepoznali ne samo umetnički čin, već i duboko duhovno svedočanstvo.
Julia Raketic/Shutterstock
Sveti Vasilije OStoršli
Lik sveca na ulici Nikšića
Sveti Vasilije, čudotvorac iz XVII veka, čije se mošti čuvaju u manastiru Ostrog, do sada je bio prisutan u umetnosti isključivo u formi fresaka, mozaika i ikona. Nikšićki mural predstavlja presedan: prvi put lik Svetog Vasilija izlazi iz crkvenih zidova na javnu površinu, gde ga svakodnevno mogu videti prolaznici.
Autor murala istakao je da je želeo da Svetog Vasilija prikaže u „svetlosti i jednostavnosti, kao zaštitnika naroda koji živi veru u svakodnevici“. Upravo ta neposrednost daje muralu posebnu snagu, jer ujedinjuje umetnost ulice sa najdubljim slojevima duhovne tradicije.
Zašto baš Nikšić?
RTNK
Autor murala Svetog Vasilija Ostroškog je ikonopisac Mijalko Đunisavljević
Nikšić nije slučajno izabran za ovakvo delo. Grad ima snažnu vezu sa Svetim Vasilijem, koji je rođen u selu Mrkonjići u Hercegovini, a tokom života i službe bio vezan i za ove prostore. Osim toga, Ostrog, jedno od najvećih pravoslavnih svetilišta, nalazi se upravo u nikšićkoj opštini.
Zato i ne čudi da je baš Nikšić prvi na svetu dobio mural posvećen ovom velikom svetitelju. On je ujedno i svojevrsna zahvalnica gradu i njegovim ljudima koji vekovima čuvaju uspomenu na Ostroškog čudotvorca.
Umesto zida – živ hram
Mural Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću nije samo umetničko delo, već i svojevrsni „otvoreni hram“. Ljudi se pred njim zaustavljaju, krste se, zapale sveću ili tiho izgovore molitvu. Zid je time prestao da bude samo arhitektonska površina i postao duhovna tačka okupljanja.
U vremenu kada murali širom Balkana uglavnom nose sportske ili političke motive, Nikšić je postavio novi pravac – lik sveca koji leči, sabira i podseća. Činjenica da je upravo ovde oslikan prvi mural Svetog Vasilija Ostroškog na svetu pokazuje da tradicija i savremena umetnost mogu da žive zajedno, u boji i veri.
Odluka da se 12. maj proslavlja kao dan Svetog Vasilija Ostroškog proglašena je neustavnom, iako je ovaj svetitelj vekovima duhovni stub Nikšića i simbol vere za milione pravoslavnih vernika širom regiona.
Sanja i Srđan svakodnevno se bore za tuđe živote na intenzivnoj nezi, a sada su u svetinji pod Ostrogom odlučili da jedno drugome poklone dušu i srce za večnost.
Vernici misle da će, ako ostave papuče, brojanice, majice, kape, prstenje i slične predmete na putu prema Ostrogu - Sveti Vasilije pomoći onome kome predmet pripada.
Od narodnih predanja o zaštiti doma i zdravlju do pogrešnog razumevanja uloge ikona, Crkva objašnjava gde se završava iskreno poštovanje svetitelja, a gde počinju verovanja koja nisu deo pravoslavnog učenja.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da snaga naroda počiva na očuvanju vere i identiteta, podsećajući da Vidovdan i Sveti knez Lazar svedoče o izboru večnih vrednosti koje su kroz vekove čuvale dostojanstvo i slobodu.
Recept monahinje Atanasije Rašić iz knjige "Ko posti, dušu gosti" spaja krompir, šargarepu, celer i karfiol sa mirisnim sosom od paradajza i belog luka u jednostavno, zasitno jelo koje se lako priprema i dugo pamti.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Mnogi su pešačili do Ostroga kako bi se poklonili moštima Svetog Vasilija, dok su poruke sa liturgije i svedočenja vernika još jednom pokazali zašto je ova svetinja jedno od najvažnijih mesta pravoslavlja.
U molitvi upućenoj jednom od najvoljenijih srpskih svetitelja sabrane su nade, zahvalnosti i molbe koje vernici izgovaraju u najtežim životnim trenucima, tražeći mir u duši, zdravlje i duhovnu podršku.
Od siromašnog dečaka iz Hercegovine do ostroškog čudotvorca čije mošti posećuju pravoslavci, katolici i muslimani — život Svetog Vasilija Ostroškog ostao je simbol istrajnosti, vere i nade u najtežim vremenima.
Od narodnih predanja o zaštiti doma i zdravlju do pogrešnog razumevanja uloge ikona, Crkva objašnjava gde se završava iskreno poštovanje svetitelja, a gde počinju verovanja koja nisu deo pravoslavnog učenja.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Recept monahinje Atanasije Rašić iz knjige "Ko posti, dušu gosti" spaja krompir, šargarepu, celer i karfiol sa mirisnim sosom od paradajza i belog luka u jednostavno, zasitno jelo koje se lako priprema i dugo pamti.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.