Ikonopisac Mijalko Đunisijević lik Svetog Vasilija prenеo je sa crkvenih fresaka na javni zid u Nikšiću, stvarajući prostor gde se vera i umetnost susreću i gde prolaznici svakodnevno pronalaze duhovnu inspiraciju.
U Nikšiću je oslikan prvi mural na svetu posvećen Svetom Vasiliju Ostroškom, čime je grad pod Trebjesom dobio ne samo novo umetničko obeležje, već i simbol vere i identiteta koji prevazilazi granice Crne Gore.
Mural se nalazi u naselju Vitalac, na zidu jedne zgrade u blizini mosta na Moštanici, i delo je ikonopisca Mijalka Đunisijevića. Osvećenje i predstavljanje murala pratili su brojni vernici i građani, koji su u njemu prepoznali ne samo umetnički čin, već i duboko duhovno svedočanstvo.
Julia Raketic/Shutterstock
Sveti Vasilije OStoršli
Lik sveca na ulici Nikšića
Sveti Vasilije, čudotvorac iz XVII veka, čije se mošti čuvaju u manastiru Ostrog, do sada je bio prisutan u umetnosti isključivo u formi fresaka, mozaika i ikona. Nikšićki mural predstavlja presedan: prvi put lik Svetog Vasilija izlazi iz crkvenih zidova na javnu površinu, gde ga svakodnevno mogu videti prolaznici.
Autor murala istakao je da je želeo da Svetog Vasilija prikaže u „svetlosti i jednostavnosti, kao zaštitnika naroda koji živi veru u svakodnevici“. Upravo ta neposrednost daje muralu posebnu snagu, jer ujedinjuje umetnost ulice sa najdubljim slojevima duhovne tradicije.
Zašto baš Nikšić?
RTNK
Autor murala Svetog Vasilija Ostroškog je ikonopisac Mijalko Đunisavljević
Nikšić nije slučajno izabran za ovakvo delo. Grad ima snažnu vezu sa Svetim Vasilijem, koji je rođen u selu Mrkonjići u Hercegovini, a tokom života i službe bio vezan i za ove prostore. Osim toga, Ostrog, jedno od najvećih pravoslavnih svetilišta, nalazi se upravo u nikšićkoj opštini.
Zato i ne čudi da je baš Nikšić prvi na svetu dobio mural posvećen ovom velikom svetitelju. On je ujedno i svojevrsna zahvalnica gradu i njegovim ljudima koji vekovima čuvaju uspomenu na Ostroškog čudotvorca.
Umesto zida – živ hram
Mural Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću nije samo umetničko delo, već i svojevrsni „otvoreni hram“. Ljudi se pred njim zaustavljaju, krste se, zapale sveću ili tiho izgovore molitvu. Zid je time prestao da bude samo arhitektonska površina i postao duhovna tačka okupljanja.
U vremenu kada murali širom Balkana uglavnom nose sportske ili političke motive, Nikšić je postavio novi pravac – lik sveca koji leči, sabira i podseća. Činjenica da je upravo ovde oslikan prvi mural Svetog Vasilija Ostroškog na svetu pokazuje da tradicija i savremena umetnost mogu da žive zajedno, u boji i veri.
Odluka da se 12. maj proslavlja kao dan Svetog Vasilija Ostroškog proglašena je neustavnom, iako je ovaj svetitelj vekovima duhovni stub Nikšića i simbol vere za milione pravoslavnih vernika širom regiona.
Sanja i Srđan svakodnevno se bore za tuđe živote na intenzivnoj nezi, a sada su u svetinji pod Ostrogom odlučili da jedno drugome poklone dušu i srce za večnost.
Vernici misle da će, ako ostave papuče, brojanice, majice, kape, prstenje i slične predmete na putu prema Ostrogu - Sveti Vasilije pomoći onome kome predmet pripada.
Autori pisma traže da poglavar Carigradske patrijaršije otkaže posetu Rilskom manastiru, navodeći primedbe na ekumenizam, Ukrajinu i međureligijski dijalog.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i majku im Sofiju po starom kalendaru, dok po novom slave Svetog Grigorija Jermenskog. Katolička crkva obeležava Svetog Jeronima. Jevreji obeležavaju peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Plamen se širi planinskim područjem u blizini jedne od najvećih pravoslavnih svetinja na Balkanu, dok se sa posebnom pažnjom prati situacija oko manastirskog kompleksa i dalje širenje požara.
Planirana solarna elektrana u okolini manastirskog kompleksa izazvala je zabrinutost zbog mogućeg narušavanja prirodnog ambijenta i duhovnog značaja prostora koji vekovima privlači hodočasnike.
Iako se projekat ne nalazi na manastirskom zemljištu, planirani kompleks otvorio je pitanje očuvanja ambijenta, pogleda i duhovnog doživljaja puta ka mestu gde počivaju mošti Svetog Vasilija Ostroškog.
Autori pisma traže da poglavar Carigradske patrijaršije otkaže posetu Rilskom manastiru, navodeći primedbe na ekumenizam, Ukrajinu i međureligijski dijalog.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.