Arhimandrit Hrizostom ističe da propuštanje bogosluženja znači gubitak najvećeg dara koji čovek može da primi.
Dolazak na svetu liturgiju nije samo lični čin pobožnosti, već i svedočanstvo zajedništva u veri. Pravoslavna crkva uči da je liturgijsko sabranje temelj duhovnog života, jer se u zajedničkoj molitvi vernici sjedinjuju sa Hristom i međusobno jedni sa drugima. Liturgija je, kako naglašavaju oci Crkve, izvor blagodati, temelj pokajanja i početak istinskog života u Hristu.
Značaj dolaska na svetu liturgiju
Patrijarh srpski Porfirije je, govoreći u nedelju na liturgiji u hramu Svetog Stefana Dečanskog u Žarkovu, istakao:
— Gde god je sveta Liturgija, tu je sam Gospod Isus Hristos, to je tajna Carstva Nebeskog.
Ove reči podsećaju da je prisustvo Hristovo na liturgiji srce i smisao sabranja, a propuštanje tog događaja znači osiromašenje duhovnog života.
printskrin Manastir Podmaine
Arhimandrit Hrizostom, iguman Namasije
Reči arhimandrita Hrizostoma
Na isti značaj liturgijskog sabranja nedavno je podsetio i arhimandrit Hrizostom, iguman manastira Namasija, pozivajući se na misli jednog od najvećih crkvenih otaca – Svetog Jovana Zlatousta.
— Sveti Jovan Zlatoust je govorio, kad čovek ne treba da ode na nedeljnu Liturgiju, ako mu se zapali kuća sa sve četiri strane, pa ne može da izađe. Eto, tako da znate — kazao je arhimandrit Hrizostom.
Njegove reči podsećaju na žar kojim su Sveti Oci govorili o značaju prisustva na sabornom bogosluženju, naglašavajući da ništa u ovom svetu ne može biti važnije od susreta sa Hristom na svetoj Liturgiji.
"Bog vas blagoslovio"
U nastavku obraćanja vernicima, arhimandrit Hrizostom dodao je:
— Molitvama Svetog Jovana Zlatousta i svih svetih, gledajte da vam se ne zapali kuća sa sve četiri strane, nego dolazite na svetu Liturgiju svake nedelje. Bog vas blagoslovio.
Njegova poruka je jasna – liturgija nije opcija, već potreba i izvor duhovne snage. Ona nas uči zajedništvu, ljubavi i praštanju, a pre svega daje nam predokus Carstva Nebeskog.
Sveštenik Goran Nuhanović otkrio je kako obična štićenica staračkog doma, pred odlazak s ovoga sveta, kroz ispovest i pričešće doživela viziju nebeske svetlosti i prizvala prisustvo svetitelja.
Na liturgiji u manastiru Svetih Arhangela kod Prizrena, episkop novobrdski podsetio vernike da je svako dobro delo dar Božji i da istinsko bogatstvo vere leži u jednostavnosti i oproštaju.
Kako je nastala pometnja oko kalendara, šta je dogma o Vaskrsu i zbog čega vreme merimo netačno – u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti objašnjava sveštenik Stevan Stefanović ističući da veru ne smemo da merimo pogrešno.
Dok se u mnogim državama darovi vezuju za Božić i Novu godinu, u Grčkoj i na Kipru sve se povezuje s jednim svetiteljem i jednim datumom koji ima posebno značenje
U besedi za 32. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava: nije pitanje velikih grehova, već tih malih, svakodnevnih odluka koje oblikuju čitav život i pokazuju kojoj strani pripadaš.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Obrezanje Isusa Hrista i Svetog Vasilija Velikog po starom kalendaru i Svetog Savu po novom. Katolici proslavljaju Svetog Feliksa iz Nole, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Najčešća krsna slava u srpskim zemljama nosi dublju poruku od porodičnog okupljanja: zašto je liturgija središte praznika, kako Crkva gleda na dan upokojenja svetih i gde je granica između običaja i vere.
To što određeni svetitelj, koji se proslavlja određenog dana, nije naša krsna slava ne znači da mi ne proslavljamo tog svetitelja, ističe sveštenik Željko Jovanović.
Iako se svakodnevno susreću sa njim u hramovima i manastirima, mnogi ne znaju da je antimis više od platna – na njemu se osvećuje hleb i vino, simbolizuje Hristovu žrtvu i povezuje vernike sa srcem pravoslavne tradicije.
Pravoslavna crkva oduvek je nudila drugačiji pogled na čoveka – ne samo kao telesno i psihološko biće, već kao biće koje svoje ispunjenje pronalazi u zajednici sa Bogom.
Kako je nastala pometnja oko kalendara, šta je dogma o Vaskrsu i zbog čega vreme merimo netačno – u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti objašnjava sveštenik Stevan Stefanović ističući da veru ne smemo da merimo pogrešno.
Dok se u mnogim državama darovi vezuju za Božić i Novu godinu, u Grčkoj i na Kipru sve se povezuje s jednim svetiteljem i jednim datumom koji ima posebno značenje
U besedi za 32. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava: nije pitanje velikih grehova, već tih malih, svakodnevnih odluka koje oblikuju čitav život i pokazuju kojoj strani pripadaš.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Pravoslavni vernici ne slave samo početak nove kalendarske godine već koračaju u nju kroz zahvalnost Bogu, duhovno preispitivanje i poštovanje tradicije, koja spaja prošlost i sadašnjost.