Opomena izrečena na liturgiji otvara pitanje koliko znamo da se u Crkvi ponašamo dostojno i koliko smo spremni da tišinu prinesemo Bogu kao svoj dar.
Liturgija je u pravoslavlju najsvetiji trenutak susreta čoveka sa Bogom. Ona nije predstava, niti društveni događaj, već živa žrtva hvale i zajedništvo sa Hristom. Zato Sveti Oci neprestano podsećaju da je tišina u hramu preduslov istinskog učešća u bogosluženju. Sveti Jovan Zlatoust je govorio:
– Kada ulaziš u crkvu, ne gledaj na ljude, već podigni oči ka nebu.
Mir i unutrašnja sabranost omogućavaju verniku da čuje nebeske reči i da svojim srcem bude deo zajednice u kojoj se i zemlja i nebo sjedinjuju.
Nepoštovanje svetinje
Nažalost, u mnogim našim hramovima sve češće se može primetiti nedolično ponašanje – razgovor tokom liturgije, mobilni telefoni, smej, graja, ometanje sabranja i obraćanje pažnje na druge umesto na sopstveno pokajanje i molitvu. Upravo na to je nedavno upozorio i mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, koji je usred svoje besede morao da prekine i opomene vernike.
– Dobro, ako ćete vi sada pričate, onda ja da prestanem, pa vi onda stanite i pričajte. Molim vas da dođite ovde i zauzmite ovo mesto koje ja sada zauzimam i uzmite reč. To bi bilo fer. Možete li minut, dva sačekati dok se završi ova sveta služba? Daće Bog, naučićemo se – poručio je mitropolit, vidno pogođen nedoličnim ponašanjem u hramu.
U nastavku, mitropolit Joanikije je podsetio da mnogi i dalje ne razumeju osnovna pravila ponašanja u svetinji:
– Sve su drugo naučili na ovome svetu, ali u crkvu nikako. Da Bog mili pomogne, šta se ovo događa? Sve drugo znaju, a u crkvu ulaze kao pagani, vrlo često. Većina naroda, kao neznabošci ulaze, kao nekršteni. Dobro je rekao blaženopočivši mitropolit Amfilohije da još nismo dokršteni.
Nakon ove oštre, ali očinske opomene, mitropolit je nastavio svoju besedu rečima:
– Da kažem još nek reč o Svetom Stefanu, ako se slažete, ako dozvoljavate.
Podsećanje na svetu dužnost
Crkva nije mesto razgovora, radoznalosti i posmatranja drugih, već prostranstvo molitve i tišine u kojoj se vernici sabiraju pred licem Božijim. Samo u miru i bez nepotrebne galame čovek može da oseti puninu liturgijskog događaja, da se pokaje, očisti i primi blagodat.
Zato nas opomena mitropolita Joanikija ne treba da sablazni, već da podseti da je ćutanje u hramu zapravo naš dar Bogu i naš prvi korak ka liturgijskom jedinstvu.
Istakao značaj praznika Sabora bestelesnih sila okupljenih oko Svetoga arhanđela Gavrila, blagovesnika Blage vesti o rođenju Sina Božjega i spasitelja našeg Isusa Hrista.
U Cetinjskom manastiru služena je sveta liturgija i pomen junacima Vučedolske bitke, uz snažne duhovne poruke mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o značaju molitve, slobode, jedinstva i kosovskog zaveta.
Vernici su se okupili u istorijskom Hramu Svetog Stefana Dečanskog, dok patrijarh Porfirije kroz poruku opraštanja i ljubavi podseća da slediti Hrista znači učiniti Njegovu reč stvarnošću sopstvenog života.
Ispod poda svetinje u Jerusalimu pronađeni su ostaci drevnog kamenoloma, uklesani grobovi i tragovi vrta, a svetogorski starac podseća na dublji smisao svetog znamenja koje je kroz vekove ostalo središte hrišćanske vere.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Na praznik Rođenja Presvete Bogorodice patrijarh srpski služio je liturgiju u Sabornoj crkvi u Beogradu, a tokom bogosluženja u svešteni čin đakona rukopoložen je Filip Vuletaš.
Ispod poda svetinje u Jerusalimu pronađeni su ostaci drevnog kamenoloma, uklesani grobovi i tragovi vrta, a svetogorski starac podseća na dublji smisao svetog znamenja koje je kroz vekove ostalo središte hrišćanske vere.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Vozdviženje časnog Krsta, Krstovdan, po starom kalendaru, dok se po novom obeležavaju Sveti mučenik Kalistrat i 49 mučenika sa njim. Katolička crkva obeležava Svetog Vinka Paulskog, dok Jevreji danas praznuju drugi dan Sukota, a muslimani nemaju neki veliki praznik.
Od večernjeg bdenija do praznične liturgije, čina Vozdviženja i celivanja Časnog krsta, ovo su najvažniji trenuci bogosluženja koje bi parohijani trebalo da poznaju.