Opomena izrečena na liturgiji otvara pitanje koliko znamo da se u Crkvi ponašamo dostojno i koliko smo spremni da tišinu prinesemo Bogu kao svoj dar.
Liturgija je u pravoslavlju najsvetiji trenutak susreta čoveka sa Bogom. Ona nije predstava, niti društveni događaj, već živa žrtva hvale i zajedništvo sa Hristom. Zato Sveti Oci neprestano podsećaju da je tišina u hramu preduslov istinskog učešća u bogosluženju. Sveti Jovan Zlatoust je govorio:
– Kada ulaziš u crkvu, ne gledaj na ljude, već podigni oči ka nebu.
Mir i unutrašnja sabranost omogućavaju verniku da čuje nebeske reči i da svojim srcem bude deo zajednice u kojoj se i zemlja i nebo sjedinjuju.
Nepoštovanje svetinje
Nažalost, u mnogim našim hramovima sve češće se može primetiti nedolično ponašanje – razgovor tokom liturgije, mobilni telefoni, smej, graja, ometanje sabranja i obraćanje pažnje na druge umesto na sopstveno pokajanje i molitvu. Upravo na to je nedavno upozorio i mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, koji je usred svoje besede morao da prekine i opomene vernike.
– Dobro, ako ćete vi sada pričate, onda ja da prestanem, pa vi onda stanite i pričajte. Molim vas da dođite ovde i zauzmite ovo mesto koje ja sada zauzimam i uzmite reč. To bi bilo fer. Možete li minut, dva sačekati dok se završi ova sveta služba? Daće Bog, naučićemo se – poručio je mitropolit, vidno pogođen nedoličnim ponašanjem u hramu.
U nastavku, mitropolit Joanikije je podsetio da mnogi i dalje ne razumeju osnovna pravila ponašanja u svetinji:
– Sve su drugo naučili na ovome svetu, ali u crkvu nikako. Da Bog mili pomogne, šta se ovo događa? Sve drugo znaju, a u crkvu ulaze kao pagani, vrlo često. Većina naroda, kao neznabošci ulaze, kao nekršteni. Dobro je rekao blaženopočivši mitropolit Amfilohije da još nismo dokršteni.
Nakon ove oštre, ali očinske opomene, mitropolit je nastavio svoju besedu rečima:
– Da kažem još nek reč o Svetom Stefanu, ako se slažete, ako dozvoljavate.
Podsećanje na svetu dužnost
Crkva nije mesto razgovora, radoznalosti i posmatranja drugih, već prostranstvo molitve i tišine u kojoj se vernici sabiraju pred licem Božijim. Samo u miru i bez nepotrebne galame čovek može da oseti puninu liturgijskog događaja, da se pokaje, očisti i primi blagodat.
Zato nas opomena mitropolita Joanikija ne treba da sablazni, već da podseti da je ćutanje u hramu zapravo naš dar Bogu i naš prvi korak ka liturgijskom jedinstvu.
Istakao značaj praznika Sabora bestelesnih sila okupljenih oko Svetoga arhanđela Gavrila, blagovesnika Blage vesti o rođenju Sina Božjega i spasitelja našeg Isusa Hrista.
U Cetinjskom manastiru služena je sveta liturgija i pomen junacima Vučedolske bitke, uz snažne duhovne poruke mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o značaju molitve, slobode, jedinstva i kosovskog zaveta.
Vernici su se okupili u istorijskom Hramu Svetog Stefana Dečanskog, dok patrijarh Porfirije kroz poruku opraštanja i ljubavi podseća da slediti Hrista znači učiniti Njegovu reč stvarnošću sopstvenog života.
Direktorka Fondacije „Dom za slepe i gluve“ Elvira Parfenova priča kako su obična noć, strašan bol i neočekivan susret s nepoznatim pretvorili bolničku sobu u mesto gde su strah, patnja i vera isprepleli živote žena koje se do tada nisu ni poznavale.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Na obeležavanju 150 godina Nevesinjske puške odzvanjale su reči o veri koja oslobađa, o ljubavi jačoj od smrti i jedinstvu naroda bez kog nema istinske slobode.
Na praznik jednog od najvoljenijih svetitelja pravoslavlja, pred moštima Ostroškog Čudotvorca okupili su se vernici iz svih krajeva sveta, dok su reči mitropolita crnogorsko-primorskog, miris tamjana i suze pokajanja pretvorili liturgiju u predokus raja.
Na mestu gde je pre tačno osam decenija Sveti Joanikije Lipovac služio svoju poslednju liturgiju pre mučeničke smrti, podignuta je svetinja u selu Razboj kod Srpca, a srpski narod je, uz arhijereje i sveštenstvo, obnovio pamćenje kroz suze, pesmu i liturgiju – u ime vere koja ne umire.
Direktorka Fondacije „Dom za slepe i gluve“ Elvira Parfenova priča kako su obična noć, strašan bol i neočekivan susret s nepoznatim pretvorili bolničku sobu u mesto gde su strah, patnja i vera isprepleli živote žena koje se do tada nisu ni poznavale.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
U besedi za 18. petak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako Božja milost spaja verne kroz ljubav, krotost i požrtvovanje, vodeći ka savršenstvu Oca nebeskog bez izjednačavanja sa Njim.