“SVAKA POBEDA I JUNAŠTVO NAŠIH PREDAKA TUMAČILI SU SE U SVETLU KOSOVSKOG ZAVETA”: Sećajući se zaboravljenih heroja, mitropolit Joanikije poslao snažnu poruku
U Cetinjskom manastiru služena je sveta liturgija i pomen junacima Vučedolske bitke, uz snažne duhovne poruke mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o značaju molitve, slobode, jedinstva i kosovskog zaveta.
Na praznik Svetog sveštenomučenika Atinogena 29. jula 2025. mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije služio je svetu liturgiju u Cetinjskom manastiru i tom prilikom odao pomen junacima Vučedolske bitke iz 1876. godine. Ovaj liturgijski čin bio je duboko prožet duhovnim sećanjem, narodnim dostojanstvom i snažnim porukama o jedinstvu, veri i žrtvi, koje i danas odjekuju sa istorijskog prostora Vučjeg dola.
Božja volja i jednodušnost naroda
Govoreći o veličanstvenoj pobedi crnogorsko-hercegovačke vojske nad daleko brojnijom turskom silom, mitropolit Joanikije istakao je da se ne može govoriti samo o ljudskoj hrabrosti, već pre svega o sili Božje milosti:
– Bog je dao čestitom knezu da izvojuje slavnu i veliku pobedu na Vučjem dolu. Prosto je neverovatno, kad uporedimo podatke ratnih rezultata s jedne i s druge strane, kako je mala crnogorsko-hercegovačka vojska, nedovoljno opremljena, nedovoljno obučena, mogla dočekati, ali još više – kako je mogla pobediti veliku tursku silu koju su predvodile trojica paša.
On je dodao da se milost Božja izlila na junake upravo zbog njihove jednodušnosti, spremnosti na žrtvu i vere u slobodu:
– Nije bilo podele među njima kao što ih danas ima. To je bio jedan narod, jedan jezik, jedna vera, jedno isto opredeljenje – za slobodu, za otadžbinu.
Slava svetitelju, a ne datumu
U pravoslavnom duhu, mitropolit Joanikije ukazao je na duboku povezanost između slavne pobede i liturgijskog praznovanja svetitelja:
– Proslava Vučedolske bitke u našoj Crkvi i narodu se uvek vezivala za praznik Svetog sveštenomučenika Atinogena. Zaista veličanstvena pobeda, ali tu nije odlučivala samo hrabrost, koja nije bila sporna, nego ponajviše Božja milost. Ta Božja milost se izlila na junake ne samo zbog njihove hrabrosti, nego i zbog njihove jednodušnosti, njihove spremnosti na žrtvu, njihove spremnosti da se bore za slobodu do smrti. Očigledno da se Božja milost izlila molitvama Svetoga sveštenomučenika Atinogena, i zato proslavu Vučedolske bitke uvek smo vezivali za sveca, a ne za datum.
Wikipedia
Prikaz Vučedolske bitke na crtežu
Knjaz Nikola – vojskovođa i bogobojažljivi knez
Mitropolit Joanikije nije propustio da se seti i samog vođe pobede – knjaza Nikole Petrovića, ističući njegovu pobožnost i zahvalnost Bogu:
– Knjaz Nikola je sagradio Saborni hram Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću za pokoj duša svih junaka koji su izginuli na hercegovačkom ratištu. Knjaz Nikola sa svojom vojskom je oslobodio veliki deo Hercegovine i proširio Crnu Goru, ali je njegov dalji pohod za oslobođenje i ostatka Hercegovine od turskog ropstva zaustavila Austrougarska, pripretivši da će, ako nastavi dalje od Nevesinja, gde je bio stigao, osim sa turskom vojskom imati problem i sa austrougarskom vojskom.
U jednom od najsnažnijih trenutaka govora, mitropolit je preneo reči samog knjaza izgovorene nakon pobede:
– Kada je video da mu je Bog dao pobedu i kada je nagrnula turska vojska da beži put Bileće sa Vučjega dola, samo je zablagodario Bogu: Slava ti, Bože, i Sveti Vasilije Ostroški!
Cetinje – mesto radosti i zavetnog pamćenja
Mitropolit Joanikije istakao je da je upravo na Cetinju pobeda dočekana s najvećom radošću:
– Najviše radosti i slavlja zbog pobede crnogorske vojske na Vučjem dolu bilo je na Cetinju. Govorilo se da je pobeda na Vučjem dolu lek naših kosovskih rana. Svaka bitka, svaka pobeda i svako junaštvo naših predaka tumačili su se baš u svetlu kosovskog zaveta i kosovskog opredeljenja. To je tako bilo i mi želimo da sačuvamo pamćenje i tradiciju. Nećemo da je brišemo.
Kosovo kao ključ razumevanja svake borbe
Ove reči ukazuju da se kroz vekove, pa i danas, slobodarska borba ne odvaja od duhovnog identiteta naroda, niti se odseca od korena zavetnog pamćenja. Za mitropolita Joanikija, kosovski zavet ostaje stožer istorijskog i duhovnog tumačenja narodne borbe:
– To je tako bilo i mi želimo da sačuvamo pamćenje i tradiciju. Nećemo da je brišemo – poručio je još jednom snažno.
Liturgija i pomen u Cetinjskom manastiru nisu bili samo verski čin, već i snažno podsećanje na to koliko su vera, jedinstvo i zavet sa Bogom utkali put slobodi. Mitropolit Joanikije podsetio je sve prisutne – i ceo pravoslavni narod – da se veličina jedne pobede ne meri brojevima, već žrtvom, jednodušnošću i blagoslovom Svetitelja. Vučedolska bitka je tako i danas svetionik narodne snage, ali pre svega – svedočanstvo neugasive Božje milosti.
Na obeležavanju 150 godina Nevesinjske puške odzvanjale su reči o veri koja oslobađa, o ljubavi jačoj od smrti i jedinstvu naroda bez kog nema istinske slobode.
Istakao značaj praznika Sabora bestelesnih sila okupljenih oko Svetoga arhanđela Gavrila, blagovesnika Blage vesti o rođenju Sina Božjega i spasitelja našeg Isusa Hrista.
Tokom Svete tajne jeleosvećenja vernici su čuli snažne reči sveštenika Dragana Stanišića o zdravlju, o snazi koja se ne meri lekovima i o duši bez koje čovek ne može da opstane.
Pravoslavna tradicija uči da nema "malih" i "velikih" grehova , već da svaki greh koji opterećuje savest treba izneti, bez obzira na stid, strah ili bojazan od osude.
U besedi za petak sedmice mitara i fariseja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako razlikovati površno znanje koje obmanjuje od istinske mudrosti koja osvetljava srce i oblikuje duh.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Antonija Velikog po starom, i Sabor Svetih Tri Jerarha po novom kalendaru. Katolici proslavljaju spomendan Svete Martine i Svete Hijacinte Marescoti, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Na praznik Svetih apostola Petra i Pavla, Cetinjski manastir bio je ispunjen molitvom i suzama radosnicama dok je mitropolit Joanikije služio Liturgiju i rukopoložio novog jerođakona pred okupljenim narodom.
Godinu dana posle masakra koji je potresao Crnu Goru, liturgija i molitveno sećanje u drevnoj svetinji postali su mesto sabranja bola, vere i opomene da se zlo ne prećutkuje.
Na odanije praznika Uspenja Presvete Bogorodice proslavljena je četvrta godišnjica od njegovog ustoličenja, a mitropolit je poručio da će temelj njegovog služenja ostati jevanđelska reč, bratsko pomirenje i posvećenost deci i omladini.
U Episkopskoj biblioteci promovisana je knjiga dr Milene N. Martinović o rukopisnim knjigama iz Cetinjskog manastira – svedočanstvo o bogatoj duhovnoj i kulturnoj baštini, koje već vekovima odoleva zaboravu.
U razgovoru sa apostolskim nuncijem Luiđijem Bjankom u Beogradu, poglavar SPC govorio je o pritiscima, zabranama i pokušajima da se izbriše duhovni i istorijski identitet Srba na Kosovu i Metohiji.
Dok su zvona pozivala na prazničnu radost, nevidljiva ruka je pokušala da preseče vezu između Crkve i vernog naroda: organizovana akcija na mreži otvorila je pitanje ko bira upravo svetinje kao metu i zašto.
Govoreći o prvom arhiepiskopu srpskom kao mirotvorcu i duhovnom orijentiru, poglavar SPC podsetio je da se mir ne stvara dekretima, već u čoveku, i da se vera ne čuva u rečima, nego u životu.
Mitropolit Siluan predvodio svečano sabranje, osvećen je impozantni mozaik prvog srpskog arhiepiskopa, a 45. omladinski festival spojio je duhovnost, tradiciju i srpsku zajednicu u Australiji.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Između doslovnog čitanja Jevanđelja i crkvenog predanja otvara se pitanje koje izaziva rasprave među vernicima – sveštenik Matijas Froze daje odgovor koji menja ugao posmatranja.
Tokom krštenja beogradskog studenta 1980. godine, na njegovoj glavi se, pred svedocima i objektivom, pojavio neobičan znak - događaj koji se i danas pamti kao jedno od najupečatljivijih svedočenja sa Svete gore
Pečeni krompir sa sirom koji spaja porodicu - recept za starinsko jelo koje su bake pripremale u danima kada Crkva ne propisuje post, idealno za brze i zasitne ručkove kod kuće.