Sveta mučenica Marina, koja je među narodom poznata kao Ognjena Marija, ubraja se među velike hrišćanske svetice, a njen dan je u crkvenom kalendaru označen crnim slovom, što govori o posebnom poštovanju koje joj se ukazuje.
I u narodu je ova svetiteljka veoma poštovana, a prema tradiciji, Ognjena Marija se doživljava kao zaštitnica od vatre, groma i oluja. Veruje se da na današnji dan ne treba raditi teške poslove, naročito ne one vezane za vatru, kako se ne bi izazvala nesreća. Narodno predanje kaže i da grmljavina na ovaj dan predskazuje glad i velike nesreće, dok se mirno vreme tumači kao nagoveštaj napretka i blagostanja.
Međutim, važno je naglasiti da pravoslavlje ne priznaje narodna verovanja i sujeverja koja se vezuju, ne samo za ovaj praznik nego za bilo koji drugi.
Shutterstock/Sergey Nivens
Crkva ne priznaje narodne običaje i sujeverja
Na to ukazuje i sveštenik Marko Rakonjac, koji poziva narod i vernike da se manu sujeverja i da se na današnji dan fokusiraju na duhovni smisao praznika – život, stradanje i veru Svete Marine, koja je zbog svoje odanosti Hristu pretrpela teške muke i mučeničku smrt.
Ognjena Marija se stoga, kako naglašava sveštenik Marko Rakonjac, u crkvenom duhu obeležava molitveno, sa verom u Božju milost, a ne sa strahom od vremenskih pojava ili praznoverja.
- Crkva i vernici se oslanjaju, veruju i uzdaju u volju Božju, a ona nema nikakvih dodirnih tačaka sa narodnim verovanjima. Verujte da ništa ne zavisi od toga da li će danas udarati munje i gromovi i ljudi bi trebalo apsolutno da se opuste i žive u sladu sa Božjim zapovestima. Ko živi u skladu sa njima, nema razloga ni od čega da zazire.
Republika
Otac Marko Rakonjac
Kaže da je današnji praznik veliki za SPC i vernici bi trebalo da ga proslave molitveno, dođu u crkvu, zapale sveće...
- Posle toga mogu slobodno da nastave da se bave svojim obavezama, nema istine ni u onome da danas ne bi trebalo ništa raditi. Uvek je bolje raditi, nego sedeti i ništa ne raditi - kaže otac Marko.
Tokom istorijskog sabranja u Rilskom manastiru, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije primio je visoko odlikovanje Eparhije lovčanske, potvrdivši neraskidivo prijateljstvo Srpske i Bugarske crkve.
Njene mošti dale su odgovor koji teolozi nisu mogli da pronađu – priča o događaju koji je zauvek promenio pravoslavnu veru i otkrio Božiju silu pred carevima i patrijarsima.
Ovo narod veruje od pamtiveka, a nikada nije bilo tačno: svetac je iz Starog zaveta, a svetica iz vremena Rimskog carstva. Njih ne spajaju krvne veze, već samo narodna mašta i mitski strah od groma i ognja.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Kad je odbio zadatak da obnovi razoreni manastir, jeromonah Kiprijan nije ni slutio da će iste noći doživeti susret sa Svetom Marinom, koja će mu preneti poruku s neba i otkriti izvor vode „za ceo Andros“.
U duhovnoj pesmi koja plamti kao sama vera mučenice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opevao je duhovnu snagu ove svetiteljke – kao primer nepokolebljive ljubavi prema Hristu i trijumfa nad zlom kroz molitvu i trpljenje.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Sampson Stranoprimac. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ćirila Aleksandrijskog i Svetog Ladislava, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.