Sveta mučenica Marina, koja je među narodom poznata kao Ognjena Marija, ubraja se među velike hrišćanske svetice, a njen dan je u crkvenom kalendaru označen crnim slovom, što govori o posebnom poštovanju koje joj se ukazuje.
I u narodu je ova svetiteljka veoma poštovana, a prema tradiciji, Ognjena Marija se doživljava kao zaštitnica od vatre, groma i oluja. Veruje se da na današnji dan ne treba raditi teške poslove, naročito ne one vezane za vatru, kako se ne bi izazvala nesreća. Narodno predanje kaže i da grmljavina na ovaj dan predskazuje glad i velike nesreće, dok se mirno vreme tumači kao nagoveštaj napretka i blagostanja.
Međutim, važno je naglasiti da pravoslavlje ne priznaje narodna verovanja i sujeverja koja se vezuju, ne samo za ovaj praznik nego za bilo koji drugi.
Shutterstock/Sergey Nivens
Crkva ne priznaje narodne običaje i sujeverja
Na to ukazuje i sveštenik Marko Rakonjac, koji poziva narod i vernike da se manu sujeverja i da se na današnji dan fokusiraju na duhovni smisao praznika – život, stradanje i veru Svete Marine, koja je zbog svoje odanosti Hristu pretrpela teške muke i mučeničku smrt.
Ognjena Marija se stoga, kako naglašava sveštenik Marko Rakonjac, u crkvenom duhu obeležava molitveno, sa verom u Božju milost, a ne sa strahom od vremenskih pojava ili praznoverja.
- Crkva i vernici se oslanjaju, veruju i uzdaju u volju Božju, a ona nema nikakvih dodirnih tačaka sa narodnim verovanjima. Verujte da ništa ne zavisi od toga da li će danas udarati munje i gromovi i ljudi bi trebalo apsolutno da se opuste i žive u sladu sa Božjim zapovestima. Ko živi u skladu sa njima, nema razloga ni od čega da zazire.
Republika
Otac Marko Rakonjac
Kaže da je današnji praznik veliki za SPC i vernici bi trebalo da ga proslave molitveno, dođu u crkvu, zapale sveće...
- Posle toga mogu slobodno da nastave da se bave svojim obavezama, nema istine ni u onome da danas ne bi trebalo ništa raditi. Uvek je bolje raditi, nego sedeti i ništa ne raditi - kaže otac Marko.
Tokom istorijskog sabranja u Rilskom manastiru, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije primio je visoko odlikovanje Eparhije lovčanske, potvrdivši neraskidivo prijateljstvo Srpske i Bugarske crkve.
Njene mošti dale su odgovor koji teolozi nisu mogli da pronađu – priča o događaju koji je zauvek promenio pravoslavnu veru i otkrio Božiju silu pred carevima i patrijarsima.
Ovo narod veruje od pamtiveka, a nikada nije bilo tačno: svetac je iz Starog zaveta, a svetica iz vremena Rimskog carstva. Njih ne spajaju krvne veze, već samo narodna mašta i mitski strah od groma i ognja.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.