Sveta mučenica Marina, koja je među narodom poznata kao Ognjena Marija, ubraja se među velike hrišćanske svetice, a njen dan je u crkvenom kalendaru označen crnim slovom, što govori o posebnom poštovanju koje joj se ukazuje.
I u narodu je ova svetiteljka veoma poštovana, a prema tradiciji, Ognjena Marija se doživljava kao zaštitnica od vatre, groma i oluja. Veruje se da na današnji dan ne treba raditi teške poslove, naročito ne one vezane za vatru, kako se ne bi izazvala nesreća. Narodno predanje kaže i da grmljavina na ovaj dan predskazuje glad i velike nesreće, dok se mirno vreme tumači kao nagoveštaj napretka i blagostanja.
Međutim, važno je naglasiti da pravoslavlje ne priznaje narodna verovanja i sujeverja koja se vezuju, ne samo za ovaj praznik nego za bilo koji drugi.
Shutterstock/Sergey Nivens
Crkva ne priznaje narodne običaje i sujeverja
Na to ukazuje i sveštenik Marko Rakonjac, koji poziva narod i vernike da se manu sujeverja i da se na današnji dan fokusiraju na duhovni smisao praznika – život, stradanje i veru Svete Marine, koja je zbog svoje odanosti Hristu pretrpela teške muke i mučeničku smrt.
Ognjena Marija se stoga, kako naglašava sveštenik Marko Rakonjac, u crkvenom duhu obeležava molitveno, sa verom u Božju milost, a ne sa strahom od vremenskih pojava ili praznoverja.
- Crkva i vernici se oslanjaju, veruju i uzdaju u volju Božju, a ona nema nikakvih dodirnih tačaka sa narodnim verovanjima. Verujte da ništa ne zavisi od toga da li će danas udarati munje i gromovi i ljudi bi trebalo apsolutno da se opuste i žive u sladu sa Božjim zapovestima. Ko živi u skladu sa njima, nema razloga ni od čega da zazire.
Republika
Otac Marko Rakonjac
Kaže da je današnji praznik veliki za SPC i vernici bi trebalo da ga proslave molitveno, dođu u crkvu, zapale sveće...
- Posle toga mogu slobodno da nastave da se bave svojim obavezama, nema istine ni u onome da danas ne bi trebalo ništa raditi. Uvek je bolje raditi, nego sedeti i ništa ne raditi - kaže otac Marko.
Tokom istorijskog sabranja u Rilskom manastiru, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije primio je visoko odlikovanje Eparhije lovčanske, potvrdivši neraskidivo prijateljstvo Srpske i Bugarske crkve.
Njene mošti dale su odgovor koji teolozi nisu mogli da pronađu – priča o događaju koji je zauvek promenio pravoslavnu veru i otkrio Božiju silu pred carevima i patrijarsima.
Ovo narod veruje od pamtiveka, a nikada nije bilo tačno: svetac je iz Starog zaveta, a svetica iz vremena Rimskog carstva. Njih ne spajaju krvne veze, već samo narodna mašta i mitski strah od groma i ognja.
Liturgija pred moštima Svetog Nikolaja obeležena je dodelom crkvenih odlikovanja, osvećenjem novog duhovno-kulturnog doma i porukama patrijarha o veri, isceljenju i duhovnoj obnovi čoveka.
Fotografije građanske ceremonije sklapanja istopolnog partnerstva ispred pravoslavne svetinje otvorila je pitanja o statusu manastira, njegovoj komercijalnoj upotrebi i odnosu verske tradicije i turističkog biznisa na Kipru.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Kad je odbio zadatak da obnovi razoreni manastir, jeromonah Kiprijan nije ni slutio da će iste noći doživeti susret sa Svetom Marinom, koja će mu preneti poruku s neba i otkriti izvor vode „za ceo Andros“.
U duhovnoj pesmi koja plamti kao sama vera mučenice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opevao je duhovnu snagu ove svetiteljke – kao primer nepokolebljive ljubavi prema Hristu i trijumfa nad zlom kroz molitvu i trpljenje.
Fotografije građanske ceremonije sklapanja istopolnog partnerstva ispred pravoslavne svetinje otvorila je pitanja o statusu manastira, njegovoj komercijalnoj upotrebi i odnosu verske tradicije i turističkog biznisa na Kipru.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Bakina sveska otkriva recept koji se priprema za manje od sat vremena, savršen za nedeljna okupljanja i neočekivane goste koji dolaze baš kada kuća najlepše miriše.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.