Sveta mučenica Marina, koja je među narodom poznata kao Ognjena Marija, ubraja se među velike hrišćanske svetice, a njen dan je u crkvenom kalendaru označen crnim slovom, što govori o posebnom poštovanju koje joj se ukazuje.
I u narodu je ova svetiteljka veoma poštovana, a prema tradiciji, Ognjena Marija se doživljava kao zaštitnica od vatre, groma i oluja. Veruje se da na današnji dan ne treba raditi teške poslove, naročito ne one vezane za vatru, kako se ne bi izazvala nesreća. Narodno predanje kaže i da grmljavina na ovaj dan predskazuje glad i velike nesreće, dok se mirno vreme tumači kao nagoveštaj napretka i blagostanja.
Međutim, važno je naglasiti da pravoslavlje ne priznaje narodna verovanja i sujeverja koja se vezuju, ne samo za ovaj praznik nego za bilo koji drugi.
Shutterstock/Sergey Nivens
Crkva ne priznaje narodne običaje i sujeverja
Na to ukazuje i sveštenik Marko Rakonjac, koji poziva narod i vernike da se manu sujeverja i da se na današnji dan fokusiraju na duhovni smisao praznika – život, stradanje i veru Svete Marine, koja je zbog svoje odanosti Hristu pretrpela teške muke i mučeničku smrt.
Ognjena Marija se stoga, kako naglašava sveštenik Marko Rakonjac, u crkvenom duhu obeležava molitveno, sa verom u Božju milost, a ne sa strahom od vremenskih pojava ili praznoverja.
- Crkva i vernici se oslanjaju, veruju i uzdaju u volju Božju, a ona nema nikakvih dodirnih tačaka sa narodnim verovanjima. Verujte da ništa ne zavisi od toga da li će danas udarati munje i gromovi i ljudi bi trebalo apsolutno da se opuste i žive u sladu sa Božjim zapovestima. Ko živi u skladu sa njima, nema razloga ni od čega da zazire.
Republika
Otac Marko Rakonjac
Kaže da je današnji praznik veliki za SPC i vernici bi trebalo da ga proslave molitveno, dođu u crkvu, zapale sveće...
- Posle toga mogu slobodno da nastave da se bave svojim obavezama, nema istine ni u onome da danas ne bi trebalo ništa raditi. Uvek je bolje raditi, nego sedeti i ništa ne raditi - kaže otac Marko.
Tokom istorijskog sabranja u Rilskom manastiru, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije primio je visoko odlikovanje Eparhije lovčanske, potvrdivši neraskidivo prijateljstvo Srpske i Bugarske crkve.
Njene mošti dale su odgovor koji teolozi nisu mogli da pronađu – priča o događaju koji je zauvek promenio pravoslavnu veru i otkrio Božiju silu pred carevima i patrijarsima.
Ovo narod veruje od pamtiveka, a nikada nije bilo tačno: svetac je iz Starog zaveta, a svetica iz vremena Rimskog carstva. Njih ne spajaju krvne veze, već samo narodna mašta i mitski strah od groma i ognja.
Od tajnog darivanja siromaha i tamničkih godina do morskih oluja i prenosa moštiju u Bari – život ovog svetitelja ispisan je delima koja su nadživela vekove i oblikovala duhovni identitet hišćanskog naroda.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Kad je odbio zadatak da obnovi razoreni manastir, jeromonah Kiprijan nije ni slutio da će iste noći doživeti susret sa Svetom Marinom, koja će mu preneti poruku s neba i otkriti izvor vode „za ceo Andros“.
U duhovnoj pesmi koja plamti kao sama vera mučenice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opevao je duhovnu snagu ove svetiteljke – kao primer nepokolebljive ljubavi prema Hristu i trijumfa nad zlom kroz molitvu i trpljenje.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.