Njene mošti dale su odgovor koji teolozi nisu mogli da pronađu – priča o događaju koji je zauvek promenio pravoslavnu veru i otkrio Božiju silu pred carevima i patrijarsima.
Srpska pravoslavna crkva danas, 24. jula, proslavlja Svetu velikomučenicu Efimiju, jednu od onih svetiteljki čija vera i čuda i danas snaže srca pravoslavnih hrišćana.
Iako je njen glavni praznik 29. septembra, kada je mučenički postradala za Hrista, današnji dan posvećen je jednom od najvećih čudesa povezanih sa njenim svetim moštima. To čudo dogodilo se davne 451. godine, na IV Vaseljenskom saboru u Halkidonu, sazvanom zbog velike jeresi koja je tada potresala Crkvu.
Kako je sveta Efimija otkrila istinu na saboru
Patrijarh aleksandrijski Dioskor i arhimandrit Evtihije širili su lažno učenje da u Gospodu Isusu Hristu postoji samo jedna, božanska priroda, dok je Crkva ispovedala istinu da su u Hristu dve prirode – i božanska i čovečanska, nepomešane i nerazdeljive.
Kada sporovi i reči nisu donosili rešenje, patrijarh Anatolije predložio je nešto što se i danas doživljava kao jedno od najmoćnijih svedočanstava Božije sile u istoriji Crkve. I pravoslavni i jeretici napisali su svoja veroispovedanja i položili ih u kovčeg sa moštima Svete Efimije. Kovčeg su zapečatili carevim pečatom, a vojnici su danonoćno stražarili. Tri dana i tri noći svi su proveli u postu i molitvi, tražeći da Gospod pokaže istinu.
Wikipedia
Ikona Svete velikomučenice Efimije
Čudo koje je promenilo istoriju crkve
Četvrtog dana, kada su otvorili kovčeg, ugledali su prizor koji je sve ostavio bez reči: pravoslavno veroispovedanje bilo je u desnoj ruci Svete Efimije, a jeretičko pod njenim nogama. Tako je ova hrabra mučenica, koja je život dala za Hrista, svedočila i nakon svoje smrti istinu pravoslavne vere.
Mošti koje su činile čuda
Kasnije su njene mošti prenete iz Halkidona u Carigrad, a kada je ikonoborni car Lav Isaurijanin naredio da se bace u more, kovčeg je čudesno doplutao do ostrva Limnos. U vreme carice Irine, mošti su vraćene u Carigrad, u crkvu posvećenu njenom imenu, gde su iz njih s vremena na vreme tekle kapi krvi koje su isceljivale bolesne i nevoljne.
Molitva za kraj
Sveta velikomučenice Efimijo, moli Boga za nas – da i mi, poput tebe, ostanemo čvrsti u veri, smireni u srcu i da svedočimo istinu Hristovu bez straha i kolebanja.
Na Kosovu i Metohiji, u Ukrajini i Moldaviji pokrenuti su koordinisani pokušaji razbijanja crkvenog jedinstva, upozoravaju sveštenici i istoričari. Meta su pravoslavni Sloveni, a cilj je potkopavanje njihove vere, identiteta i svetinja.
Tokom istorijskog sabranja u Rilskom manastiru, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije primio je visoko odlikovanje Eparhije lovčanske, potvrdivši neraskidivo prijateljstvo Srpske i Bugarske crkve.
Neposredno pred liturgiju u crkvi u Orelu, sa ikone Hrista Spasitelja poteklo je blagouhano miro. Nastojatelj hrama ističe da je ovo znak Božje milosti i poziv na pokajanje, dok se vernici okupljaju u suzama i molitvi pred čudotvornom ikonom koja širi miris mira.
Incident kod Damaskih vrata izazvao je zabrinutost verskih zajednica, uz navode da policija nije izvršila hapšenja i da je oštećenom sugerisano da ne podnese zvaničnu prijavu.
Osvećenje Himelstira zakazano je za oktobar 2026. godine, a mitropolit nemački veruje da bi ova svetinja mogla da preraste u duhovno i kulturno središte Srba u Nemačkoj i mesto koje će ih učiniti vidljivijim u javnom životu.
U paraklisu Svetog Luke Krimskog služena je arhijerejska liturgija, obeleženo unapređenje u čin protonamesnika i upućene poruke o spoju medicine, vere i služenja čoveku u jednoj od najvažnijih zdravstvenih ustanova u Srbiji.
Zapis iz „Svetogorskog kuvara“ monaha Onufrija otkriva kako kombinacija spanaća, oraha i tahinija stvara jelo koje iznenađuje i ukusom i jednostavnošću, posebno u danima posta na vodi.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Iako se praznik ove svetiteljke obeležava 29. septembra, na dan kada je mučenički postradala, danas se molitveno sećamo i proslavljamo čudotvorstvo njenih moštiju projavljeno za vreme održavanja Četvrtog vaseljenskog sabora u Halkidonu 451. godine.
Pobožni vernik u snu je dobio uputstvo za prenos moštiju, a prilikom otvaranja groba prisutni su bili svedoci predivnog miomirisa, netruležnog tela i netaknute odeće čak tri decenije posle upokojenja ovog ugodnika Božjeg.
Izuzetno duhovno nasleđe prvog monaha SPC koji je kročio na tlo SAD potvrđeno je njegovom netruležnošću više od 80 godina nakon upokojenja. Mesto na kojem je podigao prvu srpsku svetinju na američkom kontinentu i dalje je najveće središte Srba u Americi.
Prepodobni Isakije Ispovednik upokojio se oko 383. godine, ostavivši za sobom primer nepokolebljive vere, hrabrosti i spremnosti da istinu brani bez obzira na cenu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Teodosiju Tirski po starom i Svete apostole Vartolomeja i Varnavu po novom kalendaru. Katolička Crkva obeležava spomen Svetog Barnabe, apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Zapis iz „Svetogorskog kuvara“ monaha Onufrija otkriva kako kombinacija spanaća, oraha i tahinija stvara jelo koje iznenađuje i ukusom i jednostavnošću, posebno u danima posta na vodi.
Od Nemanjića i Svetog Save do legendi o skrivenom blagu i izvoru za koji se veruje da ima posebnu snagu, svetinja u dolini reke Studenice i dalje spaja proverenu istoriju i predanja koja ne prestaju da žive.