Izuzetno duhovno nasleđe prvog monaha SPC koji je kročio na tlo SAD potvrđeno je njegovom netruležnošću više od 80 godina nakon upokojenja. Mesto na kojem je podigao prvu srpsku svetinju na američkom kontinentu i dalje je najveće središte Srba u Americi.
Na zapadu daleke Amerike, gde su srpske duše tražile utočište i reč utehe, kročio je prvi srpski monah, Sveti Mardarije Libertvilski. Rođen kao Mardarije Uskoković 1889. godine u Crnoj Gori, ovaj svetitelj je od malih nogu u svom srcu nosio želju da svoj život posveti Gospodu Bogu.
Sa jedanaest godina, peške je krenuo put manastira Studenica, gde se zamonašio, a zatim je nastavio duhovni put u Rusiji, gde je stekao obrazovanje, a njegove propovedi bile su primane sa dubokim poštovanjem, čak i na dvoru Romanovih.
Kada je izbio Prvi svetski rat, otac Mardarije je želeo da bude uz svoj narod, te se uputio u Srbiju, ali mu je Sveti Sinod SPC ukazao da njegova misija među pravoslavnim Slovenima u Rusiji nosi veći značaj.
RINA
Kivot sa moštima Svetog m
Međutim, sudbina ga je odvela na daleki zapad, u Ameriku, gde je Sveti Sinod Ruske pravoslavne crkve prepoznao njegovu misiju da organizuje duhovni život među Srbima. Otac Mardarije, duboko svestan važnosti prisustva Srpske crkve u Americi, pristao je na taj zadatak pod uslovom da naša crkva dobije samostalnost u Americi, što je i postigao.
U Čikagu, gde je pronašao imanje u Libertvilu koje ga je podsećalo na manastire u njegovoj otadžbini i Rusiji, Sveti Mardarije je osnovao duhovni centar srpske zajednice.
RINA
Magistar bogoslovije Dimitrije Stanojević
- Novac za kupovinu zemljišta dao mu je naš slavni naučnik Mihajlo Pupin - kaže magistar bogoslovije Dimitrije Stanojević, naglašavajući da je narod pričao kako je Sveti Mardarije, iako teško bolestan, lično pomagao u izgradnji manastira. Od tada, pa do danas, Čikago je ostao najveće stecište Srba u SAD.
U manastiru, izgrađenom u ruskom stilu, okupljali su se Srbi, Rumuni, Rusi i Bugari, tražeći duhovni mir i spas.
- Svakog dana u podne, sveta zvona pozivaju narod na molitvu, jer veliki svetac bdi nad njima - kaže Dimitrije, prenosi Rina.
Jedna od najsnažnijih poruka Svetog Mardarija ostala je upamćena i često se citira među vernicima:
- Braćo, verujte u zagrobni život, verujte u besmrtnost ljudske duše, verujte da ćete posle smrti večno živeti. Ako ne verujete u to, to znači da ne verujete ni da je Gospod Hristos vaskrsao i onda je uzaludna vaša vera.vaskrsao i onda je uzaludna vaša vera. Čuvajte se lažnih učenja i lažnih učitelja koji propovedaju i vide u smrti potpuno uništenje ljudske duše - rekao je u jednoj od svojih beseda osnivač prve eparhije SPC u Americi i prvi vladika na severnoameričkom kontinentu Sveti Mardarije.
RINA
Manastir Svetog Save u Libertvilu
Upokojio se 12. decembra 1935. godine, sa samo 46 godina, od tuberkuloze. Sahranjen je u svojoj zadužbini u Libertvilu, gde njegove mošti i danas počivaju. Njegov put ka svetosti krunisan je čudom – kada su 2016. godine iskopane njegove mošti, otkriveno je da su nakon osamdeset i dve godine ostale netruležne, što je monahe ostavilo u šoku.
- To najpre možemo shvatiti kao poruku Gospoda Boga da je on bio sveti čovek koji je svoj život posvetio Bogu, a iako je taj put težak i trnovit, nagrada koja za to sledi je večna - ističe Dimitrije Stanojević, podvlačeći značaj ovog svetitelja za sve Srbe u Americi.
RINA
Kivot sa moštima Svetog Mardarija
Odlukom Svetog sabora Srpske pravoslavne crkve na redovnom zasedanju u maju 2015. godine, vladika Mardarije Uskoković, prvi srpski episkop na američkom tlu, pribrojan je saboru svetih. Time je njegova sveta misija, koju je živeo i delio sa srpskim narodom u Americi, uzdignuta na večnu čast i slavu, a njegovo ime zauvek zapisano u molitvenom spomeniku Crkve. Praznuje se na dan njegovog upokojenja, 12. decembra.
Mošti Svetog Mardarija danas svedoče o neprolaznoj sili vere i istinskom predanju Bogu. Njegov primer, put i poruke nastavljaju da nadahnjuju mnoge pravoslavne vernike širom sveta, podsećajući nas da u svakom kraju sveta, pa i na dalekom zapadu, pravoslavna vera ima svoju snagu i svoje svetitelje.
Heroj vere i otac siročadi ozleđen u novoj nesreći, ali i pored svih nevolja ovaj „živi svetac“ odbija da napusti usvojenu decu i bratiju Bančenskog manastira u Černigovskoj oblasti u Ukrajini, nastavljajući da nosi svoj krst s nepokolebljivom verom i ljubavlju prema Bogu i bližnjima.
Kao i svake godine na dan kada Grci slave Veliku Gospojinu, ostrvo Kefalonija doživljava jedno od najsvetijih čuda pravoslavlja. Manastir Panagije Fidus postaje epicentar čudesnih događaja koji vernici doživljavaju kao znak Božije prisutnosti i blagoslova.
U sećanjima igumenije manastira Ćelije, susret sa budućim svetiteljem u detinjstvu odjeknuo je kao tih proročki glas. Njeno monaštvo i duhovno vođstvo u manastiru Ćelija, danas su blagoslov za mnoge vernike koji traže utehu i mir.
U monaškom životu, svetovne proslave gube na značaju pred duhovnim podvizima. Monah iz Manastira Tumane nam otkriva suštinu duhovnog rođenja i posvećenosti Hristu, koje se ogleda u proslavi imendana.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Leontija po starom i Svete besrebrenike Kozmu i Damjana po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Arona, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Prema navodima iz diplomatskih krugova, Evropska unija ponovo otvara pitanje restriktivnih mera prema patrijarhu Kirilju, što je izazvalo zabrinutost u crkvenim krugovima zbog mogućeg presedana za verske poglavare.
U ovim prostorima brišu se uobičajene granice - dolaze i vernici i oni koji to nisu, privučeni mirom, razgovorom i atmosferom koja ne nameće, već poziva na zadržavanje.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Od gematrije i mističnih tumačenja do svetih tekstova i običaja, brojevi u jevrejskoj tradiciji nisu samo oznake količine već nose duboku simboliku koja otkriva pogled judaizma na stvaranje, veru, čoveka i zajednicu.
U besedi za utorak pete sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, vladika Nikolaj, opisuje trenutak kada izgovor prestaje da pripada govorniku i počinje da se vraća kao posledica.