MLADI CAREVIĆ SE ZBOG NJENE NEUZVRAĆENE LJUBAVI UBIO, A ONA JE ŽIVOT SVOJ DALA ZA HRISTA: Danas je Sveta mučenica Pelagija Tarsijska!
Nju je majka lično predala mučiteljima.
U monaškom životu, svetovne proslave gube na značaju pred duhovnim podvizima. Monah iz Manastira Tumane nam otkriva suštinu duhovnog rođenja i posvećenosti Hristu, koje se ogleda u proslavi imendana.
U svetu monaštva, duhovno putovanje prevazilazi granice svetovnog života, preobražavajući monahe u hodočasnike večnosti. Oni, kroz čin monaškog postriga, simbolično „umiru“ za svet i rađaju se za život u Hristu, odbacujući staru ličnost i svetovne običaje, među kojima je i proslava rođendana. Ovaj čin nije samo odricanje, već pre svega, čin ljubavi i potpunog predanja Bogu.
- Nekada sam se zvao Zoren, prezivao sam se Jevtić. Međutim, Zoren Jevtić je umro onoga časa kad je prošao kroz kapiju manastira - pripoveda za “Religiju” otac Zosim iz Manastira Tumane, objašnjavajući svoju duhovno preobraženje.
- Na dan manašenja, Zoren je umro i rodio se novi, to je Zosim, imenom kojim je blagoslovio naš iguman arhimandrit Dimitrije. Tih par koraka kroz manastirsku kapiju označilo je kraj svetovnog života za Zorena, koji je krenuo jednim novim putem, vođen željom od svoga rođenja da svoj život posveti Gospodu, Tvorcu, Presvetoj Bogorodici i svim svetiteljima koji obitavaju u ovoj svetinji.
Ovaj put, vođen ljubavlju prema Bogu, vodi ka potpunom odricanju od svetovnih radosti, uključujući i proslavu rođendana. Za oca Zosima, ovo je bio trenutak kada je svet prestao da ima uticaj na njega.
- Čovek iz sveta, kada ulazi u manastir, jednostavno ostavlja sebe sa one strane puta, zida, kapije,“ objašnjava on, dodajući da je to trenutak kada svet postaje daleki eho, a jedino što ostaje jeste molitva i predanje Hristu - kaže otac Zosim.
Proslava imendana, stoga, ima dublji značaj. To je dan kada monah obnavlja svoj zavet, seća se svetitelja čije ime nosi i kroz njegov primer osnažuje svoje duhovno putovanje.
- Bilo je to pre šest i po godina, kada me je oltaru priveo sadašnji vladika toplički Petar, koji je moj duhovni otac - dodaje monah Zosim, osvetljavajući put koji ga je vodio do današnjeg života.
Za njega, proslava rođendana nikada nije imala značaj koji ima za ljude u svetu.
- Zapravo, ja nikada nisam slavio rođendan, jer sam rođen 15. juna, kad je školski raspust. U to vreme svi odlaze negde: na more, kod babe i dede na selo, tako da ja nisam obeležavao rođendan. Počeo sam da slavim, tek kasnije, kada se okupila moja bratija. Ali, to se pretvaralo ne u klasičan rođendan, već u neki vid imendana.
Čak i pre monašenja, otac Zosim je u sebi nosio duh monaškog predanja.
- Pokojna majka me je vezivala za 15. jun, mada se nije pouzdano znalo da li sam rođen tog datuma, ili dan ranije, jer je to bilo oko ponoći. Ona je tada bila dežurna, kao medicinska sestra u bolnici, tako da je ostala u bolnici i porodila se - seća se on, naglašavajući kako su čak i svetovni običaji imali u njegovom životu drugačiji tok.
- Praktično, oduvek sam slavio neki oblik imendana. Nekada je to bilo 15. juna, kad je praznik Svetog sveštenomučenika Erazma Ohridskog, a dan pre toga je praznik Svetog Justina Ćelijskog. Tako da sam se svake godine u to vreme nalazio u Manastiru Ćelije, na proslavi Svetog Justina Ćelijskog - kaže otac Zosim.
Imendan, dakle, za oca Zosima, kao za sve monahe, predstavlja ne samo simboličan datum, već duboko duhovan trenutak. To je dan u kojem se monah ponovno rađa za život u Hristu, kroz sećanje na svetitelja čije ime nosi i kroz zavet ljubavi i predanja koji je položio pred Gospodom. Ovako shvaćen, imendan postaje duhovna svetlost koja monahe vodi kroz svakodnevni podvižnički život, osvetljavajući njihov put ka spasenju.
VIDEO
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Medicinski stručnjaci nisu davali nadu, ali vera i molitve Svetom Zosimu donele su isceljenje. Jasna, kojoj su prognozirali najgore, danas stoji kao živi dokaz da su čuda moguća!
Sedamdesetosmogodišnja žena iz Crvenke govori o čudesnim iscelenjima koja su joj donela olakšanje od nesnosnih bolova, problema sa vidom i respiratornim smetnjama – sve zahvaljujući Manastiru Tumane, koji je posetila više puta.
Sedam godina lekari su pratili rupicu na srcu male Natalije, upozoravajući na moguće posledice. Međutim, posle treće posete manastiru Tumane, dogodilo se nešto što su svi smatrali nemogućim, a Mirjana Krstić iz Kačareva svedoči o snazi veri koja je promenila sudbinu njene ćerke.
Tokom posete manastiru u Suroti, Elena Georgiadou zabeležila je neobjašnjivu svetlost iznad groba jednog od najvoljenijih svetitelja našeg vremena. Njena objava na društvenoj mreži rasplamsala je veru i izazvala snažne emocije među pravoslavnim vernicima.
Arhimandrit Vasilije Kostić podseća da nam Bog nikada ne daje krst, koji nismo u stanju da ponesemo.
Veruje se da kada sveštenik daje blagoslov, Isus Hristos sam, preko sveštenika, blagosilja narod.
Davanje nije gubitak, to je način života koji oslobađa čoveka i otkriva mu istinsku radost i smisao postojanja.
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici.
Protojerej Lambros iz Larise ispratio je još jedno dete na onaj svet. Njegova ćerka ubijena je nožem, a osumnjičeni je njen dvadesetjednogodišnji sin.
U svojoj priči naglašava to kako su ateisti uskraćeni jedne dimenzije, koja je spasonosna.
Bračnim pravilima Srpske pravoslavne crkve propisano je da lica, koja žele da sklope brak, odlaze zajedno sa roditeljima i kumovima kod sveštenika.
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.