Vladimir LukićPatrijarh porfirije u manastiru Tumane
U jedinstvenoj liturgijskoj svečanosti, popred presvlačenja moštiju Svetog Zosima Tumanskog, patrijarh srpski u nadahnutoj besedi poručio da bez vere nema ni znanja, ni zajednice, ni života – jer vera otvara vrata čudima i večnosti.
Manastir Tumane, jedno od najposećenijih duhovnih utočišta u Srbiji, i ove godine postao je središte molitvenog sabranja hiljada vernika, koji su se okupili povodom jednog od najvažnijih dana u bogoslužbenom životu ove svetinje – presvlačenja moštiju Svetog Zosima Tumanskog Čudotvorca i litije do isposnice. Ovaj duhovno bogati događaj, koji se tradicionalno održava prve nedelje nakon Spasovdana, i ove godine posvedočio je živu veru i neugaslu nadu pravoslavnog naroda.
Svetu arhijerejsku liturgiju služio je patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje mnogih arhijereja Srpske pravoslavne crkve i Pravoslavne ohridske arhiepiskopije. U molitvenom zajedništvu s vernim narodom sabrali su se episkopi šumadijski Jovan, timočki Ilarion, osečkopoljski i baranjski Heruvim, valjevski Isihije, šabački Jerotej, pariski i zapadnoevropski Justin, toplički Petar i stobijski Jakov.
Vladimir Lukić
Patrijarh porfirije u manastiru Tumane
U svojoj nadahnutoj besedi, patrijarh Porfirije je pozvao prisutne da se podsete najdublje istine hrišćanskog života – da čovek nije stvoren za prolaznost, već za večnost i večno dostojanstvo koje je utemeljeno u Hristovom Vaskrsenju:
– U tajni Vaskrsenja Hristovog saznajemo da nismo došli na ovaj svet da bismo trajali kratko, već da smo stvoreni za najveće dostojanstvo. Bog je uzneo ljudsku prirodu sa sobom i postavio je s desne strane Oca. Dao nam je svetu Liturgiju da, uzimajući Njegovo Telo i Krv, budemo jedno s Njim. To je Crkva – jedinstvo i prisustvo Carstva Božijeg među nama.
Vladimir Lukić
Vernici u porti manastira Tumane
Patrijarh je posebno naglasio važnost vere kao temelja života – ne kao apstraktne ideje, već kao dubokog ličnog odnosa sa živim Bogom:
– Vera je osnov svega u šta se nadamo. Nije to vera u apstraktno, već vera u ličnog Boga, koji je došao među nas, i poverenje u Njegovu ljubav... Sve je zasnovano na poverenju i veri.
Nadovezujući se na čuda koja se zbivaju u životima onih koji veruju, poglavar Srpske Pravoslavne Crkve poručio je da su upravo vera i unutrašnje preobraženje ključni za delovanje Božije blagodatne sile:
– Bog se obraća onima koji Ga slušaju, a za Njim idu oni koji Mu veruju. On čini čuda onima u kojima se najpre dogodilo unutrašnje preobraženje – onima koji su verom progledali i razumeli da sve što postoji, postoji zahvaljujući veri Božijoj.
Na kraju svoje besede, patrijarh Porfirije je okupljenima u Tumanu uputio očevski savet, pozivajući ih da svetinje posećuju sa verom, svesni da kroz svetu Liturgiju i molitve svetitelja dolazi i odgovor s neba:
– Zato, kada dolazimo u ovu ili bilo koju drugu svetinju, treba da znamo da dolazimo u svetinju nad svetinjama – kao što je sveta liturgija. Dolazimo tražeći pomoć, ali na kraju – verujući da će Bog, preko svetitelja, poslati ono što nam je zaista potrebno. Neka nam Bog podari veru svetitelja.
Događaj u manastiru Tumane, osim što svedoči o neprekidnom pulsiranju vere u narodu, još jednom je pokazao da svetitelji, poput Svetog Zosima, i dalje vode narod ka Hristu – tiho, čudesno, neprestano.
U nedelju, 1. juna 2025. godine, u manastiru Tumane biće održano tradicionalno presvlačenje moštiju Svetog Zosima Tumanskog Čudotvorca i litija sa moštima do njegove isposnice.
Jedan od četvorice, koji su neumorno radili na obnovi "duhovne banje - Tumane" je i monah Teofil, on je za portal religija.rs opisao kako je tekao njegov put spoznaje vere, a potom i odlazak u manastir.
U prisustvu arhijereja i vernog naroda, srpski patrijarh je danas u manastiru Tumane blagoslovio novoizgrađeni konak sa bibliotekom od 50.000 knjiga. Sutra se očekuje svečano presvlačenje moštiju svetitelja i celodnevno poklonjenje u isposnici.
U vremenu kada se brak često posmatra kroz prolazna osećanja ili spoljašnje okolnosti, pravoslavna vera podseća da je njegova snaga u zavetu koji se daje pred Bogom.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Između Golupca i Đerdapa, u manastiru iz 14. veka, susreću se tišina, predanje o svetiteljima i ispovesti vernika koji tvrde da su ovde doživeli ono što nisu mogli da objasne nigde drugde.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Postavka podseća na značaj manastira Visoki Dečani, Gračanice, Pećke patrijaršije i Crkve Bogorodice Ljeviške, koji vekovima čuvaju tragove vere, kulture i istorije srpskog naroda.
Eparhija raško-prizrenska navodi da aktivnosti kod svetinje nisu prethodno najavljene Crkvi i upozorava da obim radova prevazilazi uobičajeno održavanje puta.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
Početak radova blagoslovio je mitropolit mileševski Atanasije, a novi gradski prostor podsetiće buduće generacije na patrijarha Varnavu Rosića, rođenog Pljevljaka koji je predvodio SPC u burnim istorijskim vremenima.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Emilijana po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Evdokim. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ignacija Lojolskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle greške mnogi ostaju zarobljeni u krivici i beznađu, ali veliki gruzijski svetitelj podseća da pravi put nije očajavanje, već iskreno pokajanje i hrabar povratak Bogu
Dvadesetpetogodišnji Pantelis Diamantakis stradao je tokom gašenja velikog požara na Kritu, a njegova smrt posebno je potresla celo ostrvo, jer je poticao iz porodice u kojoj su se sveštenički poziv i služenje Crkvi prenosili kroz više generacija.