Vladimir LukićPatrijarh porfirije u manastiru Tumane
U jedinstvenoj liturgijskoj svečanosti, popred presvlačenja moštiju Svetog Zosima Tumanskog, patrijarh srpski u nadahnutoj besedi poručio da bez vere nema ni znanja, ni zajednice, ni života – jer vera otvara vrata čudima i večnosti.
Manastir Tumane, jedno od najposećenijih duhovnih utočišta u Srbiji, i ove godine postao je središte molitvenog sabranja hiljada vernika, koji su se okupili povodom jednog od najvažnijih dana u bogoslužbenom životu ove svetinje – presvlačenja moštiju Svetog Zosima Tumanskog Čudotvorca i litije do isposnice. Ovaj duhovno bogati događaj, koji se tradicionalno održava prve nedelje nakon Spasovdana, i ove godine posvedočio je živu veru i neugaslu nadu pravoslavnog naroda.
Svetu arhijerejsku liturgiju služio je patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje mnogih arhijereja Srpske pravoslavne crkve i Pravoslavne ohridske arhiepiskopije. U molitvenom zajedništvu s vernim narodom sabrali su se episkopi šumadijski Jovan, timočki Ilarion, osečkopoljski i baranjski Heruvim, valjevski Isihije, šabački Jerotej, pariski i zapadnoevropski Justin, toplički Petar i stobijski Jakov.
Vladimir Lukić
Patrijarh porfirije u manastiru Tumane
U svojoj nadahnutoj besedi, patrijarh Porfirije je pozvao prisutne da se podsete najdublje istine hrišćanskog života – da čovek nije stvoren za prolaznost, već za večnost i večno dostojanstvo koje je utemeljeno u Hristovom Vaskrsenju:
– U tajni Vaskrsenja Hristovog saznajemo da nismo došli na ovaj svet da bismo trajali kratko, već da smo stvoreni za najveće dostojanstvo. Bog je uzneo ljudsku prirodu sa sobom i postavio je s desne strane Oca. Dao nam je svetu Liturgiju da, uzimajući Njegovo Telo i Krv, budemo jedno s Njim. To je Crkva – jedinstvo i prisustvo Carstva Božijeg među nama.
Vladimir Lukić
Vernici u porti manastira Tumane
Patrijarh je posebno naglasio važnost vere kao temelja života – ne kao apstraktne ideje, već kao dubokog ličnog odnosa sa živim Bogom:
– Vera je osnov svega u šta se nadamo. Nije to vera u apstraktno, već vera u ličnog Boga, koji je došao među nas, i poverenje u Njegovu ljubav... Sve je zasnovano na poverenju i veri.
Nadovezujući se na čuda koja se zbivaju u životima onih koji veruju, poglavar Srpske Pravoslavne Crkve poručio je da su upravo vera i unutrašnje preobraženje ključni za delovanje Božije blagodatne sile:
– Bog se obraća onima koji Ga slušaju, a za Njim idu oni koji Mu veruju. On čini čuda onima u kojima se najpre dogodilo unutrašnje preobraženje – onima koji su verom progledali i razumeli da sve što postoji, postoji zahvaljujući veri Božijoj.
Na kraju svoje besede, patrijarh Porfirije je okupljenima u Tumanu uputio očevski savet, pozivajući ih da svetinje posećuju sa verom, svesni da kroz svetu Liturgiju i molitve svetitelja dolazi i odgovor s neba:
– Zato, kada dolazimo u ovu ili bilo koju drugu svetinju, treba da znamo da dolazimo u svetinju nad svetinjama – kao što je sveta liturgija. Dolazimo tražeći pomoć, ali na kraju – verujući da će Bog, preko svetitelja, poslati ono što nam je zaista potrebno. Neka nam Bog podari veru svetitelja.
Događaj u manastiru Tumane, osim što svedoči o neprekidnom pulsiranju vere u narodu, još jednom je pokazao da svetitelji, poput Svetog Zosima, i dalje vode narod ka Hristu – tiho, čudesno, neprestano.
U nedelju, 1. juna 2025. godine, u manastiru Tumane biće održano tradicionalno presvlačenje moštiju Svetog Zosima Tumanskog Čudotvorca i litija sa moštima do njegove isposnice.
Jedan od četvorice, koji su neumorno radili na obnovi "duhovne banje - Tumane" je i monah Teofil, on je za portal religija.rs opisao kako je tekao njegov put spoznaje vere, a potom i odlazak u manastir.
U prisustvu arhijereja i vernog naroda, srpski patrijarh je danas u manastiru Tumane blagoslovio novoizgrađeni konak sa bibliotekom od 50.000 knjiga. Sutra se očekuje svečano presvlačenje moštiju svetitelja i celodnevno poklonjenje u isposnici.
Poslastica koja se ne jede na brzinu – prhka osnova od oraha i lagani šne od belanaca stvaraju desert koji opstaje danima i vraća duh porodičnih okupljanja.
Sveštenik Dmitrij Baricki tumači dramatičan jevanđelski događaj i upozorava na skrivenu opasnost – kada čovek odbije milost, ni čudo ne donosi mir, a rana nastavlja da upravlja njegovim životom.
U prisustvu sveštenstva, majstora i meštana završen važan korak u izgradnji crkve, a poruke vladike ukazale na značaj istrajnosti, vere i dela koja, kako je naglasio, imaju trajnu vrednost i ne prolaze s vremenom.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
U prisustvu sveštenstva, majstora i meštana završen važan korak u izgradnji crkve, a poruke vladike ukazale na značaj istrajnosti, vere i dela koja, kako je naglasio, imaju trajnu vrednost i ne prolaze s vremenom.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
U crkvi Pokrova Presvete Bogorodice služena zaupokojena liturgija, a poruka njegovog sina Nemanje Krivokapića podsetila okupljene da zajedništvo u veri nadilazi granice života i smrti.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Kroz kratka, precizna pitanja i odgovore, ova pouka razotkriva naše slabosti, navike i zablude, ali i pokazuje put ka unutrašnjoj snazi, miru i istinskoj veri, kakva se retko prepoznaje u svakodnevici.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Dekapolita po starom i Svetog proroka Jeremiju po novom kalendaru. Katolici obeležavaju praznik Svetog Josifa Radnika, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.