U prisustvu arhijereja i vernog naroda, srpski patrijarh je danas u manastiru Tumane blagoslovio novoizgrađeni konak sa bibliotekom od 50.000 knjiga. Sutra se očekuje svečano presvlačenje moštiju svetitelja i celodnevno poklonjenje u isposnici.
U zagrljaju homoljskih šuma, gde vekovima odjekuju molitve podvižnika i mir svetitelja, manastir Tumane je i danas zasijao punim duhovnim sjajem. Patrijarh srpski Porfirije stigao je u popodnevnim časovima u ovu svetinju, gde je, uz doček pun vere i ljubavi, osveštao novi konak – dom monaške gostoljubivosti, molitvenog sabranja i duhovnog uzrastanja.
U manastirskoj porti u Tumanu, patrijarha su sa radošću i dostojanstvom dočekali mitropolit braničevski Ignatije, iguman manastira jeromonah Dimitrije sa bratijom, kao i mnogobrojni verni narod, koji se i ovoga puta slio u ovu duhovnu oazu, potvrđujući da je Tumane postao jedno od najposećenijih mesta srpske duhovnosti.
Manastir Tumane
Novi manastirski konak u Tumanu
U prisustvu mnogih arhijereja Srpske pravoslavne crkve – šumadijskog Jovana, timočkog Ilariona, osečkopoljskog i baranjskog Heruvima, valjevskog Isihija, šabačkog Jeroteja, pariskog i zapadnoevropskog Justina, topličkog Petra i stobijskog Jakova iz Pravoslavne Ohridske Arhiepiskopije – patrijarh Porfirije je obavio čin osvećenja novoizgrađenog konaka, uz molitveno sabranje i blagodarnost Bogu za novo dobročinstvo u vinogradu Gospodnjem.
Novi manastirski konak, građen s ljubavlju i pažnjom od 2021. do 2025. godine, svedoči o živom prisustvu Crkve u savremenom vremenu. Opremljen sa 90 mesta u dvokrevetnim, četvorokrevetnim i petokrevetnim sobama, sa sopstvenim kupatilima i klimatizacijom, konak je osmišljen da bude utočište za sve koji dolaze u Tumane radi duhovnog okrepljenja. Poseban biser novog konaka jeste bogata biblioteka sa pedeset hiljada naslova, koja će služiti kao prostor za naučne, teološke i duhovne skupove – što svedoči o neraskidivoj vezi molitve i misli, tišine i reči.
Manastir Tumane
Novi manastirski konak u Tumanu
Sutra, 1. juna 2025. godine, patrijarh Porfirije služiće liturgiju u manastiru Tumane, a potom će mošti Svetog Zosima biti svečano presvučene. Delovi starog odejanija biće podeljeni vernicima na blagoslov, a u molitvenoj litiji mošti će biti prenete do svetiteljeve isposnice, gde će tokom celog dana verni moći da im se poklone i potraže utehu i snagu.
Ovaj drevni običaj presvlačenja moštiju, koji su u Tumanu ustanovili ruski monasi još pre Drugog svetskog rata, obnovljen je 2017. godine dolaskom novog bratstva i od tada je postao stub duhovne obnove i zajedništva. Nedelja po Spasovdanu u Tumanu okuplja hiljade vernika iz svih krajeva, koji dolaze da se poklone svetiteljima Zosimu i Jakovu i ponesu u svojim srcima mir koji samo Bog može da da.
Manastir Tumane
Novi manastirski konak u Tumanu
Manastir Tumane danas nije samo svetilište, već i središte duhovnog života, mesto tišine, molitve i susreta sa živim Hristom. A osvećenje novog konaka – delo vere, ljubavi i narodnog priložništva – otvara novu stranicu u životu ove svetinje: stranicu koja miri prošlost i budućnost, neprestano pozivajući: „Dođite svi koji ste umorni i natovareni, i ja ću vas odmoriti“ (Mt 11, 28).
Izgradnja konaka trajala je od 2021. do 2025. godine, a objekat je opremljen dvokrevetnim, četvorokrevetnim, petokrevetnim i višekrevetnim sobama. Sve sobe imaju sopstvena kupatila i klimatizaciju.
Ovaj duhovni običaj ustanovili su ruski monasi u manastiru Tumane još pre Drugog svetskog rata, a obnovljen je 2017. godine dolaskom novog bratstva. Od tada, nedelja po Spasovdanu tradicionalno okuplja mnoštvo vernika.
Jedan od četvorice, koji su neumorno radili na obnovi "duhovne banje - Tumane" je i monah Teofil, on je za portal religija.rs opisao kako je tekao njegov put spoznaje vere, a potom i odlazak u manastir.
Više od 160 dece iz Srbije, Republike Srpske i sa Kosova i Metohije odmerilo je snage sa velemajstorima u jedinstvenoj šahovskoj simultanki, a reči patrijarha pretvorile su igru u praznik zajedništva, ljubavi i darovitosti.
Od učenika do igumana, od progona do mirnog kraja, njegov put otkriva kako je mala monaška zajednica u Carigradu postala poslednja linija odbrane svetih ikona.
U crkvi Pokrova Presvete Bogorodice služena zaupokojena liturgija, a poruka njegovog sina Nemanje Krivokapića podsetila okupljene da zajedništvo u veri nadilazi granice života i smrti.
Bez struje i ikakvih oznaka, crkva-brvnara kod Duba vekovima krije ruske ikone, ratne tajne i neobično predanje o sili koja ju je sklonila od očiju ljudi, a do nje se ne dolazi slučajno.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
U crkvi Pokrova Presvete Bogorodice služena zaupokojena liturgija, a poruka njegovog sina Nemanje Krivokapića podsetila okupljene da zajedništvo u veri nadilazi granice života i smrti.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Gotovo četiri decenije otac Slobodan bio je oslonac parohijanima, predvodio sveštenstvo kao arhijerejski namesnik i ostavio snažan trag u crkvenom životu.
Patrijarh Porfirije i Vladimir Kokanović razgovarali su o konkretnim oblicima saradnje Crkve i državne uprave, podršci eparhijama u dijaspori i očuvanju crkvenih i kulturnih dobara koja povezuju srpski narod u regionu i svetu.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Promenljiv početak i fiksni završetak čine ovaj post posebnim u crkvenom kalendaru, a njegova suština ne iscrpljuje se u jelovniku - naglasak je na unutrašnjem preobražaju, molitvi i pričešću kao središtu hrišćanskog života.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 3. sedmice po Vaskrsu otvara se pitanje koje ne nudi utehu, već suočavanje sa silama koje nadilaze ljudsku prirodu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Simeona Persijskog po starom i Svetog prepodobnog Jakova Ispovednika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Pija V, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.