OVO JE ČUDOTVORNA IKONA BOGORODICE KURSKE U TUMANU: Dvojac pokušao da je ukrade, pa ih stigla strašna kazna, a sad se pred njom dešavaju čuda (VIDEO)
Za oca Zosima, monaha u Manastiru Tumane, ova ikona je najveća svetinja.
Jedan od četvorice, koji su neumorno radili na obnovi "duhovne banje - Tumane" je i monah Teofil, on je za portal religija.rs opisao kako je tekao njegov put spoznaje vere, a potom i odlazak u manastir.
Monasi koji su u Tumane stigli 2014. godine i svoju mladalačku energiju usmerili u obnovu svetinje nadomak Golupca, su zaslužni što ovu pravoslavnu četvrt vernici obilaze oduševljeni i eksterijerom.
To bratstvo je svojim radom od Tumana napravili pravu duhovnu oazu, neumorno ulažući snagu da svaki pedalj zemlje prilagode vernicima.
Jedan od četvorice, koji su neumorno radili na obnovi "duhovne banje - Tumane" je i monah Teofil, on je za portal religija.rs opisao kako je tekao njegov put spoznaje vere, a potom i odlazak u manastir.
- Verujem da je to tajna, koja se spoznaje tek kada se to desi... ja u detinjstvu nisam naslućivao da će ovo biti moj put, iako znam neke monahe, koji su taj predosećaj imali i u detinjstvu... - započinje jeromnah Teofil.
Bio je pobožan još u mladosti, a nakon završenih studije grafičkog dizajna, osetio je poziv kojem nije mogao da se odupre.
- Čovek oseti Božiji poziv i to je osetljiva stvar zbog raznih pogrešnih shvatanja, kao što su ideje da se u manastir beži, a u manastir se odlazi sa blagoslovom - pojašnjava i dodaje:
- Ne mogu sasvim jasno da se setim kako je to kod mene išlo, ali sam osetio da me manastir "vuče" i taj put sam odabrao. Studije koje sam završio nisu imale veze ni sa Crkvom niti sa crkvenom umetnošću. U kratkom vremenskom periodu sam doživeo transformaciju, koja nije oštetila moju ličnost suštinski.
Jeromonah Teofil otkriva i koja su prva i veća iskušenja na putu ka manastiru - a to je svakako i reakcija okoline, njegovih roditelja, prijatelja i bližnjih.
- Bojazan, strah i nekava mučnina u tim dramatičnim trenucima provejava. Razgovori sa suzama su neminovni, ali hvala Bogu da je tako jer se onda još više daje prilika iskušeniku da istraje u svojoj odluci. U tome se istrajava smirenjem i pojačanom molitvom, a Gospod sve to vremenom niveliše i pomiluje. Jedno je sigurno - ostavljanje stare ličnosti i spremnost da se suočimo sa sobom i idejom da živimo za Hrista, to je glavni cilj, nošen ljubavlju prema Bogu.
- Došao sam u Tumane pre 10 godina. To je ta prva vatra koja omogućava da učiniš ono što u datom momentu izgleda nemoguće.
Kako izgleda i kada počinje jedan monaški dan pojašnjava naš sagovornik.
- Zavisi od poslušanja. Jutarnje bogosluženje počinje liturgijim već u sedam sati. Preko dana je ovde prilična gužva i to vreme provodimo sa vernicima, žurimo da završimo sve obaveze, a kada se čovek lepo umori dolazi večernja molitva - kruna na kraja dana, a onda na miru sledi i počinak.
O tome - da li sme da ima mobilni telefoni i da li prati dnevne vesti, kako iz sveta i inostranstva monah kaže sledeće:
- Po blagoslovu igumana ja imam mobilni telefon, ovde je frekvencija ljudi velika i uvek smo u akciji i treba da smo u kontaktu sa igumanom, kako služba nalaže tako se i postupa, ako nema blagoslova za mobilni ne koristimo ga. Ja slabo pratim vesti iz sveta i društva, orijentisan sam na boglosluženja.
Velikim čudima pored moštiju svetaca, nije prisustvovao lično, ali u tome vidi dobrobit.
- Nisam video čuda - pošteđen sam od toga, u smislu da verujem na reč "Blago onima koji ne videše i poverovaše".
Za kraj daje neprocenjiv savet mladima, čija vera je poljuljana, upućujući ih na stazu povratka veri.
- Vera se stiče kroz zajednicu u Crkvi - ne kroz knjigu, šetnju po šumi, plaži, lišću, travi i kroz razna druženja sa prijateljima, sve je to ništa bez crkvene i liturgijske zajednice. To je glavni poziv za mlade u ova smutna vremena, da se se bez obzira na situaciju ne odaljavamo od Crkve i njenih blagodeti, to je početak mudrosti, smirenja i svakog dobara . Potrebno je psihofizički učestvovati u liturgiji i svetim tajnama .
Za oca Zosima, monaha u Manastiru Tumane, ova ikona je najveća svetinja.
Imajući u vidu da pričamo o veličanstvenoj umetnici, koja je ostavila neizbrisiv trag - osobi koja ima pokriće da priča o uspehu, nije na odmet da otkrijem i kakav je njen odnos sa Bogom bio.
U nedelju, 1. juna 2025. godine, u manastiru Tumane biće održano tradicionalno presvlačenje moštiju Svetog Zosima Tumanskog Čudotvorca i litija sa moštima do njegove isposnice.
Pričešću se prilazi s najvećom pažnjom i najdubljim osećajem nedostojnosti i nadom u Božju pomoć, istakao je otac Dimitrije.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kada se gradila hidrocentrala Đerdap, dvojica kradljivaca iz okoline Golupca ukrali su ikonu da bi je prodali na Zapadu kao dragocenu relikviju.
Jedni od onih koji su svoje čudo pronašli u porti manastira, dok su molili svece - da umole Boga da im podari porod, su Slobodan i Jelena Gemaljević - supružnici iz Kragujevca.
Za portal religija.rs je o humanitatnom radu govorio Nenad Lukić (36) iz Subotice.
U manastiru Vatoped vekovima se čuvaju brojna svedočanstva bračnih parova koji su, posle dugogodišnje borbe za potomstvo, dobili decu moleći se pred ovom svetinjom.
hrana nije samo telesna potreba, već i Božji blagoslov.
Protojerej-stavrofor Vojislav Bilbija opisuje susret sa starcem na Svetoj gori, u kojem su bol, upozorenja i neobični događaji oblikovali jedno od najintenzivnijih sećanja u njegovom životu.
U besedi za utorak 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o bezbrojnim preobraženim dušama, skrivenim podvizima i svetosti koja je ostala nepoznata svetu, ali nije ostala sakrivena pred Bogom.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Čak 800.000 vernika se poklonilo Pojasu.
U besedi za utorak 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o bezbrojnim preobraženim dušama, skrivenim podvizima i svetosti koja je ostala nepoznata svetu, ali nije ostala sakrivena pred Bogom.
Svakodnevni vodič kroz Petrovski post sa predlozima posnih obroka, molitvama i duhovnim poukama najvećih svetitelja pravoslavlja.
Veliki pravoslavni duhovnik iz 19. veka podseća da bez poslušnosti Bogu nema ni večne bliskosti, čak ni među najbližima.