Za oca Zosima, monaha u Manastiru Tumane, ova ikona je najveća svetinja.
Manastir Tumane je postao prava mala pravoslavna četvrt, sa konacima - koje je portal Religija.rs imao priliku da vidi ekskluzivno i pre svih. Već tada smo naveli i zašto je izgradnja konaka postala nužnost - objedinjujući sve blagodeti, koje su u toj udolini smeštene, a koje željni duhovnog mira svakodnevno posećuju brojni vernici iz Srbije i inostranstva.
Otvaranje konaka Manastira Tumane zakazano je za 1. jun, kada će se ujedno dogoditi događaj zbog koga će vernici prvi put popuniti kapacitet konaka.
Tog dana će biti organizovano tradicionalno obretanje moštiju Svetaca Jakova i Zosima, koje narod sabira u manastir od 2017. godine.
Osim moštiju svetitelja, kojima vernici mogu da se poklone, od leta 2017. u Manastiru Tumane se nalazi i deo moštiju Svetog Nektarija Eginskog i taj delić se čuva u drvenoj ruci. Od donošenja ove svetinje ustanovljen je običaj da se u manastiru na praznik Svetog Nektarija svake godine 22/9. novembra služi sveta tajna jeleosvećenja.
Međutim, treba pomenuti i to da se u Crkvi Svetog arhanđela Gavrila nalazi i čudotvorna ikona, čiju neverovatnu priču je čitaocima portala Religija.rs ispričao otac Zosim. Reč je o ikoni Majke Bogorordice Kurske, pred kojom se do današnjeg dana događaju čudesa.
Za oca Zosima, monaha u Manastiru Tumane, to je najveća svetinja.
- Pre više od 150 godina pronađena je u gradu Kursku, nakon jednog potresa u Rusiji, ova čudotvorna ikona. Kod nas se u manastiru nalazi od 1936. - bezmalo devet decenija! Donela ju je bratija iz Rusije - monasi koji su došli nakon Oktobarska revolucije, kao izbeglice. Tada je, bežeći od Crvene armije, u Srbiju došlo 77.000 pripadnika Bele garde.
Miloš Škrbić
Bogorodica Kurska
Objašnjava da je tada po dolasku igumana sa ikonom i tadašnjom bratijom počela obnova Manastira Tumane.
- Crkva je osveštena 1924... bratija iz Rusije će napraviti divan ruski konak, vodenicu, koji postoje i danas... Što se tiče same ikone Bogorodcie Kurske, ona je velika zaštitnica svog vernog naroda, pogotovo bračnih parova, koji nemaju dece i koji joj sa verom i molbom prilaze sa željom za potomstvom. Njena istorija u Srbiji je neverovatna. Nakon 60-ih godina prošlog veka dvojica meštana ju je ukrala sa željom da je proda u inostranstvo. Ukrcali su se u voz, ali se vagon zapalio u blizini Zagreba, pa se jedan od njih dvojice ugušio.
Navodi da je drugi, uplašen zbog tog incidenta sa ikonom krenuo natrag, da je vrati u svetinju kod Golupca.
- Manastir je bio u vođstvu igumanije, pun ženskog monaštva... nakon što je ikonu vratio, taj čovek je doživeo nezgodu. Pala je stena i on je kolima sleteo u Dunav, gde je i poginuo.
Govoreći o čudima, navodi da se pred njom nisu samo ostvarile želje parova bez dece.
- Dešavaju se čuda i druga isceljenja, a o tome postoje zapisi. Ona je jedna velika isceliteljka i mi nju proslavljamo 21. septembra na dan Bogorodičnog rođenja. Tada se organizuje velika litija i ona je - kao što se može videti, darovana nakitom ljudi koji su se čudesno ozdravili, pa je sa tim nakitom slična Bogorodici Trojeručici u Hilandaru.
U vremenu kada turizam potiskuje duhovnost, jedan pravoslavni monah postao je stub zajednice – simbol nade i utehe za meštane, turiste i hodočasnike koji svakodnevno dolaze do ove bele svetinje između neba i mora.
Izgradnja konaka trajala je od 2021. do 2025. godine, a objekat je opremljen dvokrevetnim, četvorokrevetnim, petokrevetnim i višekrevetnim sobama. Sve sobe imaju sopstvena kupatila i klimatizaciju.
Veliki pravoslavni duhovnik upozoravao je da najveća opasnost ne dolazi od tuđe osude, već od trenutka kada čovek počne da utišava istinu u sebi zarad prihvatanja okoline.
Društvene mreže i viralne objave sve češće određuju šta "sme", a šta "ne sme" da se radi na praznike, stvarajući nova pravila koja se predstavljaju kao tradicija.
Hiljade vernika iz Srbije i regiona u tišini i molitvi čekale su ispred Hrama Svetog Save da se poklone velikoj svetinji, dok je patrijarh Porfirije tokom noći obilazio redove, razgovarao sa okupljenima i blagosiljao narod.
U tumačenju proročanstva proroka Jeremije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje zbog čega se zlo ne može pobediti silom i šta je potrebno da bi se čovek zaista promenio.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
U nedelju, 1. juna 2025. godine, u manastiru Tumane biće održano tradicionalno presvlačenje moštiju Svetog Zosima Tumanskog Čudotvorca i litija sa moštima do njegove isposnice.
Veliki pravoslavni duhovnik upozoravao je da najveća opasnost ne dolazi od tuđe osude, već od trenutka kada čovek počne da utišava istinu u sebi zarad prihvatanja okoline.
Društvene mreže i viralne objave sve češće određuju šta "sme", a šta "ne sme" da se radi na praznike, stvarajući nova pravila koja se predstavljaju kao tradicija.
U tumačenju proročanstva proroka Jeremije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje zbog čega se zlo ne može pobediti silom i šta je potrebno da bi se čovek zaista promenio.
U trenucima kada reč lako preraste u svađu, jedno monaško pravilo nudi jednostavan izlaz: ćutanje, molitva i pogled na sebe umesto na tuđe greške, kao put ka unutrašnjem miru i razrešenju konflikta.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
U trenucima kada reč lako preraste u svađu, jedno monaško pravilo nudi jednostavan izlaz: ćutanje, molitva i pogled na sebe umesto na tuđe greške, kao put ka unutrašnjem miru i razrešenju konflikta.
U Kuzbasu je odigran prvi međunarodni turnir pravoslavnih ekipa, gde su penali odlučili pobednika, ali je pravi trijumf bio u zajedništvu, veri i prijateljstvu koje je nadvladalo takmičenje.