RUSKA CRKVA UVODI POSEBAN DAN ZA TEŠKO OBOLELU DECU: Evo kada će vernici sabrano moliti za njih
Patrijarh Kiril blagoslovio novi bogoslužbeni čin i zaštitnu ikonu fondacije "Krug dobrote", dok roditelji dobijaju duhovnu podršku kakvu dugo čekaju.
Strah od peršuna zbog sličnosti sa smrtonosnim boligolovom prerasao je u legendu koja je opstala vekovima.
U ruskim baštama peršun je nekada bio gotovo zabranjena biljka. Zvanično ili ne, legenda kaže da je seljacima zabranjivano da sade peršun jer bi ga mogli pomešati sa smrtonosnom biljkom boligolovom. Situacija je otišla toliko daleko, kako piše portal rt.rs, da je u 19. veku Sveti sinod Ruske pravoslavne crkve zabranio seljacima da sade peršun u baštama, kako se slučajno ne bi otrovali.
Zbog toga je peršun dugo nosio epitet "đavolje trave", biljke koja, ako se pogrešno prepozna, može doneti smrt. Ipak, istraživači, tragajući za crkvenim dokumentima, nisu pronašli nikakve spise koji bi potvrdili ovu zabranu.
Pravi peršun, poznat pod latinskim imenom Petroselinum crispum, pripada familiji Apiaceae, istoj onoj kojoj pripadaju šargarepa, celer i cikorija. Ali priroda je podmetnula svoju zagonetku: u istim vrtovima i livadama rastu biljke koje svojim listom ili oblikom podsećaju na peršun, ali su izuzetno otrovne.
Primeri su poison hemlock (Conium maculatum) i fool’s parsley (Aethusa cynapium), koje sadrže smrtonosne alkaloide poput koniina. Mala greška u identifikaciji mogla je biti kobna, a strah od slučajnog trovanja imao je realnu osnovu.
Zbog ove sličnosti i čestih tragedija u prošlosti, priča o "đavoljoj travi" nije bila potpuno proizvoljna. Seljaci su peršun često izbegavali, a predrasude su se održale vekovima.
Peršun nije nosio lošu reputaciju samo u Rusiji. U antičkoj Grčkoj bio je povezan sa smrću i grobovima, korišćen u pogrebnim obredima. Folklor prepliće mistiku i običnu baštensku praksu: postojala su verovanja da seme peršuna „ide do đavola i vraća se“ pre nego što proklija, što je objašnjavalo zašto biljka ponekad loše klija.
U narodnim pričama, peršun je bio istovremeno lekovit i opasan - biljka koja izaziva strah i poštovanje.
Situacija se u Rusiji danas potpuno promenila. Peršun se koristi širom zemlje kao nezaobilazni začin, bogat vitaminima i mineralima, a njegova nekadašnja reputacija „đavolje trave“ odavno je zaboravljena.
Umesto straha, peršun se danas gaji sa zadovoljstvom, dodajući svežinu i aromu jelima koja krase ruske trpeze.
Patrijarh Kiril blagoslovio novi bogoslužbeni čin i zaštitnu ikonu fondacije "Krug dobrote", dok roditelji dobijaju duhovnu podršku kakvu dugo čekaju.
Tada episkop, kasnije patrijarh Tihon, stigao je na rub pravoslavnog sveta, a postao most između Istoka i Zapada — osnivao je hramove, okupljao narode i ušao u istoriju Amerike.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Usamljeni hram kod sela Edelevo u Rusiji, za koji se kaže da do njega stižu samo oni kojima vera pokaže put, zbunjuje naučnike, inspiriše vernike i privlači avanturiste iz celog sveta.
Od dvora Marine Mnišek do reformi Petra Velikog, put jednog malog predmeta pokazuje kako su vera, tradicija i strah od novina oblikovali svakodnevni život ruskog naroda.
Patrijarh Kiril služio je Svetu liturgiju u Hramu Hrista Spasitelja, dok su učesnici nosili krstove, ikone i svete mošti.
Reči velike ruske svetiteljke zapisane su u njenom žitiju, a ono što je rekla pred smrt decenijama kasnije dobilo je potpuno novo značenje, kada su hiljade vernika počele da dolaze na mesto gde počivaju njene mošti.
Posle smrti patrijarha Adrijana car je zabranio izbor njegovog naslednika i stavio Crkvu pod državnu kontrolu, dok su njegove reforme i promene verskih običaja deo sveštenstva i naroda videli kao potvrdu najstrašnijih proročanstava.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Sveštenik Jevgenije Murzin otkriva zašto strah od Božje kazne nije isto što i strahopoštovanje prema Bogu i kako savršena ljubav oslobađa čoveka od strepnje.
U pravoslavnom učenju, odnos prema bližnjem zauzima važno mesto u duhovnom životu.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Kada je car izgubio razum, njegovoj sestri se u snu otkrilo da njen brat neće ozdraviti sve dok Grigorije ne bude izvađen iz jame.
U pravoslavnom učenju, odnos prema bližnjem zauzima važno mesto u duhovnom životu.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
U pravoslavnom učenju, odnos prema bližnjem zauzima važno mesto u duhovnom životu.
Krčka se sa krompirom, šargarepom i belim lukom, zapeče u rerni, a onda se preko vrelog mesa stavlja obilna kašika kajmaka. Ovako se priprema čuveni kafanski specijalitet.
Apostol ljubavi otkrio je koja je Gospodnja zapovest toliko važna da se njenim doslednim ispunjavanjem može razumeti i sama suština hrišćanskog života.