Ajet 57:21 govori o oprostu, ogromnoj milosti i trci koja se ne vodi među ljudima, već sa sopstvenim slabostima.
Postoje trenuci kada jedini pravi izazov pred čovekom više nije ono što ga okružuje, nego ono što ga iznutra doziva. Ajet iz sure El-Hadid, izdvojen za 26. novembar u knjizi "Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje", upravo takvim tonom progovara: pozivom da se čovek trgne, da se ne zadovolji statičnošću sopstvenog života i da se ne uspava pred milošću koja mu se nudi.
Sura El-Hadid, ajet 57:21
Foto: Unsplash
Kuran
57:21 Nadmećite se da u Gospodara svoga zaslužite oprost i Dženet, prostran koliko su nebo i Zemlja prostrani, i pripremljen za one koji u Alaha i poslanike Njegove veruju. To je Alahova blagodat koju će dati onome kome On hoće; a u Alaha je blagodat velika.
Šta ovaj poziv otkriva o veri i čovekovoj odgovornosti
Ajet 57:21 ostaje snažna mera čovekove spremnosti da prihvati ozbiljnost verničkog puta. Oprost koji se pominje nije tek moralna nagrada, već temelj unutrašnjeg mira; Dženet koji se opisuje kao prostran „koliko su nebo i Zemlja prostrani“ podseća da Božja milost nema granice koje bi ljudski um mogao da ograniči.
Ono što ovaj ajet čini posebno važnim jeste naglašavanje poverenja: obećanje je namenjeno onima koji veruju u Alaha i Njegove poslanike, ljudima koji svoje poverenje potvrđuju životom, delima i namerama. Zato ajet ne ostavlja prostor za pasivnost — poziva na nadmetanje, ali ne radi pobede nad drugim ljudima, već radi pobede nad sopstvenim propustima, lenjošću, sumnjama i svime što čoveka udaljava od Milostivog.
Trka koja se vodi u tišini ljudskog srca
U vremenu kada je lako izgubiti osećaj za ono što je trajno, ovaj poziv iz Kurana vraća čoveka na izvornu odgovornost: potraga za oprostom nije slabost, već snaga, a stremljenje ka Džennetu nije beg, već najdublje suočavanje s istinom o sebi. Zato ovaj ajet ostaje podsetnik da se najvažnija trka vodi u tišini ljudskog srca — i da nagrada pripada onima koji se usude da u toj trci istraju.
Ajeti 46:13-16 pokazuju kako vera, zahvalnost i poštovanje roditelja ne samo da otvaraju vrata Božije milosti, već mogu potpuno promeniti vašu svakodnevicu.
Stihovi sure Ar-Rahman 55:1–13 povezuju Božiju blizinu, ljudsko poreklo i kosmički poredak, podsećajući da najvažnije često primetimo tek kada se um utiša.
Ajeti 57:9-10 inspirišu islamske vernike da razumeju snagu svojih dela i kako materijalna sredstva i lična hrabrost grade trajni pečat u životima drugih.
Osumnjičeni je brzo uhapšen i priznao je zločin, a vest je izazvala šok i molitveno okupljanje među vernicima i lokalnim stanovništvom na jugu Brazila.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, katiheta Branislav Ilić objašnjava smisao, nastanak liturgije pređeosvećenih darova i razliku u odnosu na nedeljno i praznično bogosluženje.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Od prvih pokreta u utrobi do svakodnevnih odluka – ajeti iz sure Āli Imran (3:5 6) otkrivaju koliko je život pažljivo oblikovan, podsećajući nas da ništa na nebu ni na Zemlji nije skriveno od Alahovog znanja i moći.
Stihovi 2:284-285 iz Kurana otkrivaju kako svaka misao, delo i osećanje oblikuju našu svakodnevnicu i podsećaju na odgovornost pred Božijom prisutnošću.
Osumnjičeni je brzo uhapšen i priznao je zločin, a vest je izazvala šok i molitveno okupljanje među vernicima i lokalnim stanovništvom na jugu Brazila.
Više od 350.000 prijavljenih iz celog sveta već je najavilo dolazak u baziliku Svetog Franje Asiškog u italijanskom gradu Asizi, gde će tokom narednih mesec dana imati priliku da se poklone moštima svetitelja.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U manastiru Suvodol služeno je opelo dugogodišnjem nastojatelju kome su se vernici oprostili uz molitvu i sećanja na skroman i predan put koji je ostavio dubok trag u narodu i manastirskoj obitelji.
Sreda prve sedmice Velikog posta donosi besedu Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog u kojoj poslednji trenuci Isusa Hrista otkrivaju tajnu večnog mira i nadu koja ne prestaje, čak i kada sve izgleda izgubljeno.