Islam 26.11.2025 | 02:00

MNOGI KAŽU DA IH JE OVO POGODIO "PRAVO U SRCE": Reči koje teraju čoveka da se preispita

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
MNOGI KAŽU DA IH JE OVO POGODIO "PRAVO U SRCE": Reči koje teraju čoveka da se preispita
Religija.rs,Unsplash

Ajet 57:21 govori o oprostu, ogromnoj milosti i trci koja se ne vodi među ljudima, već sa sopstvenim slabostima.

Postoje trenuci kada jedini pravi izazov pred čovekom više nije ono što ga okružuje, nego ono što ga iznutra doziva. Ajet iz sure El-Hadid, izdvojen za 26. novembar u knjizi "Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje", upravo takvim tonom progovara: pozivom da se čovek trgne, da se ne zadovolji statičnošću sopstvenog života i da se ne uspava pred milošću koja mu se nudi.

 

Sura El-Hadid, ajet 57:21

Foto: Unsplash
Kuran

 

57:21 Nadmećite se da u Gospodara svoga zaslužite oprost i Dženet, prostran koliko su nebo i Zemlja prostrani, i pripremljen za one koji u Alaha i poslanike Njegove veruju. To je Alahova blagodat koju će dati onome kome On hoće; a u Alaha je blagodat velika.

Šta ovaj poziv otkriva o veri i čovekovoj odgovornosti

Ajet 57:21 ostaje snažna mera čovekove spremnosti da prihvati ozbiljnost verničkog puta. Oprost koji se pominje nije tek moralna nagrada, već temelj unutrašnjeg mira; Dženet koji se opisuje kao prostran „koliko su nebo i Zemlja prostrani“ podseća da Božja milost nema granice koje bi ljudski um mogao da ograniči.

Ono što ovaj ajet čini posebno važnim jeste naglašavanje poverenja: obećanje je namenjeno onima koji veruju u Alaha i Njegove poslanike, ljudima koji svoje poverenje potvrđuju životom, delima i namerama. Zato ajet ne ostavlja prostor za pasivnost — poziva na nadmetanje, ali ne radi pobede nad drugim ljudima, već radi pobede nad sopstvenim propustima, lenjošću, sumnjama i svime što čoveka udaljava od Milostivog.

Trka koja se vodi u tišini ljudskog srca

U vremenu kada je lako izgubiti osećaj za ono što je trajno, ovaj poziv iz Kurana vraća čoveka na izvornu odgovornost: potraga za oprostom nije slabost, već snaga, a stremljenje ka Džennetu nije beg, već najdublje suočavanje s istinom o sebi. Zato ovaj ajet ostaje podsetnik da se najvažnija trka vodi u tišini ljudskog srca — i da nagrada pripada onima koji se usude da u toj trci istraju.