Ajet 57:21 govori o oprostu, ogromnoj milosti i trci koja se ne vodi među ljudima, već sa sopstvenim slabostima.
Postoje trenuci kada jedini pravi izazov pred čovekom više nije ono što ga okružuje, nego ono što ga iznutra doziva. Ajet iz sure El-Hadid, izdvojen za 26. novembar u knjizi "Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje", upravo takvim tonom progovara: pozivom da se čovek trgne, da se ne zadovolji statičnošću sopstvenog života i da se ne uspava pred milošću koja mu se nudi.
Sura El-Hadid, ajet 57:21
Foto: Unsplash
Kuran
57:21 Nadmećite se da u Gospodara svoga zaslužite oprost i Dženet, prostran koliko su nebo i Zemlja prostrani, i pripremljen za one koji u Alaha i poslanike Njegove veruju. To je Alahova blagodat koju će dati onome kome On hoće; a u Alaha je blagodat velika.
Šta ovaj poziv otkriva o veri i čovekovoj odgovornosti
Ajet 57:21 ostaje snažna mera čovekove spremnosti da prihvati ozbiljnost verničkog puta. Oprost koji se pominje nije tek moralna nagrada, već temelj unutrašnjeg mira; Dženet koji se opisuje kao prostran „koliko su nebo i Zemlja prostrani“ podseća da Božja milost nema granice koje bi ljudski um mogao da ograniči.
Ono što ovaj ajet čini posebno važnim jeste naglašavanje poverenja: obećanje je namenjeno onima koji veruju u Alaha i Njegove poslanike, ljudima koji svoje poverenje potvrđuju životom, delima i namerama. Zato ajet ne ostavlja prostor za pasivnost — poziva na nadmetanje, ali ne radi pobede nad drugim ljudima, već radi pobede nad sopstvenim propustima, lenjošću, sumnjama i svime što čoveka udaljava od Milostivog.
Trka koja se vodi u tišini ljudskog srca
U vremenu kada je lako izgubiti osećaj za ono što je trajno, ovaj poziv iz Kurana vraća čoveka na izvornu odgovornost: potraga za oprostom nije slabost, već snaga, a stremljenje ka Džennetu nije beg, već najdublje suočavanje s istinom o sebi. Zato ovaj ajet ostaje podsetnik da se najvažnija trka vodi u tišini ljudskog srca — i da nagrada pripada onima koji se usude da u toj trci istraju.
Ajeti 46:13-16 pokazuju kako vera, zahvalnost i poštovanje roditelja ne samo da otvaraju vrata Božije milosti, već mogu potpuno promeniti vašu svakodnevicu.
Stihovi sure Ar-Rahman 55:1–13 povezuju Božiju blizinu, ljudsko poreklo i kosmički poredak, podsećajući da najvažnije često primetimo tek kada se um utiša.
Ajeti 57:9-10 inspirišu islamske vernike da razumeju snagu svojih dela i kako materijalna sredstva i lična hrabrost grade trajni pečat u životima drugih.
Od odlaska na groblje, rada i suza do ispovesti i porodičnih odluka – jereji Pravoslavne crkve otkrivaju gde prestaje tradicija, a počinju zablude koje se iz godine u godinu prenose kao pravilo.
Tumačeći trenutak kada je rimski kapetan pred raspećem izgovorio neočekivano priznanje, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otvara sliku događaja koji ni vekovima kasnije ne prestaje da izaziva nedoumice.
Pravoslavni vernici danas slave Vaskrs po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Nedelju Božjeg milosrđa, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Ajeti sure El-Enam (6:63–64), izdvojeni za 17. mart, razotkrivaju unutrašnji preokret između iskrene molitve u opasnosti i brzog zaborava nakon spasa, otvarajući složenu sliku ljudske nedoslednosti.
Ajeti 6:61-62 iz sure El-Enam podsećaju da nijedna duša ne prolazi mimo Allahove volje, da meleki prate svaki trenutak i da svaki vernik mora biti spreman za konačni obračun pred Stvoriteljem.
Razlika u računanju vremena dovodi do toga da se datum Vaskrsa često ne poklapa, iako je suština praznika ista - proslava Hristovog vaskrsenja i pobede života nad smrću.
Od uskršnjeg trodnevlja i noćnog bdenja do pisanica, blagoslova hrane i porodične trpeze – evo kako vernici obeležavaju ovaj veliki dan i šta svaki od tih običaja znači.
Gardijan podseća da je obalsko područje Džebel Alija nekoliko puta pogođeno raketama i dronovima koje je ispalio Iran, nakon što je njegova luka označena kao "legitimna meta" zbog navodnog američkog vojnog prisustva.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
Blagodatni oganj se prvi put javio 335. godine na Veliku subotu i posle godinama do dana današnjeg i to samo pravoslavnom patrijarhu, dajući time potvrdu istinitosti i ispravnosti naše pravoslavne vere.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Dok vernici u hramove donose jaja i prazničnu hranu na osvećenje, Crkva čuva neobičan ritam ovog dana – između groba i vaskrsenja odvija se tihi događaj sa snažnom porukom hrišćanstva
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Veliku subotu po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Džeme Galgani, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.