Ajet 57:18 otkriva zašto iskrena sadaka oplemenjuje vernika, donosi unutrašnji mir i nagradu koja nadmašuje sve ljudske računice.
Postoji trenutak u životu kada se nečije davanje pokaže većim od samog čina; kada sadaka nije samo pomoć drugome, nego dokaz unutrašnje spremnosti čoveka da učini korak prema Bogu. Ajet iz Sure El-Hadid, koji je u knjizi "Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje" izdvojen za 25. novembar, otvara upravo takav prostor razumevanja, prostor u kojem se otkriva da svaka dobra namera, ako je čista i dragovoljna, postaje vrsta duhovnog ulaganja čiji povrat ne meri čovek, nego njegov Stvoritelj.
Sura El-Hadid, ajet 57:18
Foto: Unsplash
Kuran
57:18 Onima koji milostinju budu udjeljivali i onima koje je budu udjeljivale, i koji drage volje Alahu budu zajam davali, mnogostruko će se vratiti i njih čeka nagrada plemenita.
Davanje kao izraz vere i poverenja
Ajet 57:18 podseća da je davanje u islamu mnogo više od socijalnog čina. Ono je izraz poverenja, spremnosti da se Boga stavi ispred sopstvene računice. „Zajam Alahu“ — snažna metafora ovog ajeta — ne govori o novcu, već o duši. Onaj ko daje, zapravo pokazuje kome pripisuje istinski izvor opskrbe. To je razlog što se u ajetu naglašava da će im se „mnogostruko vratiti“: ne zato što Alah vodi knjigovodstvo, već zato što nagrada dolazi iz oblasti koje čovek sam nikada ne bi mogao da otvori.
Sadaka kao putokaz ka Alahovoj blizini
U islamskoj tradiciji, sadaka je često opisivana kao most između srca i smirenja. Ajet iz Sure El-Hadid tu poruku produbljuje: nagrada je „plemenita“ jer oplemenjuje onoga ko je daje — čini ga mekšim prema ljudima, postojanijim u veri, sigurnijim u odnosu sa Gospodarom. Takav čovek ne daje da bi bio viđen, niti očekuje priznanje, već daje jer zna da su milost i darežljivost putokazi koji ga vode ka Alahovoj blizini.
Stihovi sure Ar-Rahman 55:1–13 povezuju Božiju blizinu, ljudsko poreklo i kosmički poredak, podsećajući da najvažnije često primetimo tek kada se um utiša.
Ajeti 57:9-10 inspirišu islamske vernike da razumeju snagu svojih dela i kako materijalna sredstva i lična hrabrost grade trajni pečat u životima drugih.
Rimski upravitelj Judeje, Pontije Pilat, u početku nije nalazio osnov da ga osudi, ali je pod pritiskom naroda i optužbi da se proglašava carem i time ugrožava vlast imperatora, na kraju popustio.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Ajeti sure El-Enam (6:63–64), izdvojeni za 17. mart, razotkrivaju unutrašnji preokret između iskrene molitve u opasnosti i brzog zaborava nakon spasa, otvarajući složenu sliku ljudske nedoslednosti.
Ajeti 6:61-62 iz sure El-Enam podsećaju da nijedna duša ne prolazi mimo Allahove volje, da meleki prate svaki trenutak i da svaki vernik mora biti spreman za konačni obračun pred Stvoriteljem.
Razlika u računanju vremena dovodi do toga da se datum Vaskrsa često ne poklapa, iako je suština praznika ista - proslava Hristovog vaskrsenja i pobede života nad smrću.
Od uskršnjeg trodnevlja i noćnog bdenja do pisanica, blagoslova hrane i porodične trpeze – evo kako vernici obeležavaju ovaj veliki dan i šta svaki od tih običaja znači.
Gardijan podseća da je obalsko područje Džebel Alija nekoliko puta pogođeno raketama i dronovima koje je ispalio Iran, nakon što je njegova luka označena kao "legitimna meta" zbog navodnog američkog vojnog prisustva.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Od pranja nogu apostolima do ustanovljenja pričešća, ovaj dan nosi poruku smirenja i unutrašnjeg preobražaja, dok narodni običaji otkrivaju kako se vekovima pripremamo za najveći hrišćanski praznik.
U besedi za četvrtak Strasne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički naglašava da svako odbijanje Spasiteljeve ruke vodi u duhovnu tamu, dok prihvatanje donosi svetlost, čistotu i besmrtnost.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Veliki četvrtak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Marije Kleofine, dok Jevreji slave poslednji dan Pashe, a muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.