Ajet 57:18 otkriva zašto iskrena sadaka oplemenjuje vernika, donosi unutrašnji mir i nagradu koja nadmašuje sve ljudske računice.
Postoji trenutak u životu kada se nečije davanje pokaže većim od samog čina; kada sadaka nije samo pomoć drugome, nego dokaz unutrašnje spremnosti čoveka da učini korak prema Bogu. Ajet iz Sure El-Hadid, koji je u knjizi "Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje" izdvojen za 25. novembar, otvara upravo takav prostor razumevanja, prostor u kojem se otkriva da svaka dobra namera, ako je čista i dragovoljna, postaje vrsta duhovnog ulaganja čiji povrat ne meri čovek, nego njegov Stvoritelj.
Sura El-Hadid, ajet 57:18
Foto: Unsplash
Kuran
57:18 Onima koji milostinju budu udjeljivali i onima koje je budu udjeljivale, i koji drage volje Alahu budu zajam davali, mnogostruko će se vratiti i njih čeka nagrada plemenita.
Davanje kao izraz vere i poverenja
Ajet 57:18 podseća da je davanje u islamu mnogo više od socijalnog čina. Ono je izraz poverenja, spremnosti da se Boga stavi ispred sopstvene računice. „Zajam Alahu“ — snažna metafora ovog ajeta — ne govori o novcu, već o duši. Onaj ko daje, zapravo pokazuje kome pripisuje istinski izvor opskrbe. To je razlog što se u ajetu naglašava da će im se „mnogostruko vratiti“: ne zato što Alah vodi knjigovodstvo, već zato što nagrada dolazi iz oblasti koje čovek sam nikada ne bi mogao da otvori.
Sadaka kao putokaz ka Alahovoj blizini
U islamskoj tradiciji, sadaka je često opisivana kao most između srca i smirenja. Ajet iz Sure El-Hadid tu poruku produbljuje: nagrada je „plemenita“ jer oplemenjuje onoga ko je daje — čini ga mekšim prema ljudima, postojanijim u veri, sigurnijim u odnosu sa Gospodarom. Takav čovek ne daje da bi bio viđen, niti očekuje priznanje, već daje jer zna da su milost i darežljivost putokazi koji ga vode ka Alahovoj blizini.
Stihovi sure Ar-Rahman 55:1–13 povezuju Božiju blizinu, ljudsko poreklo i kosmički poredak, podsećajući da najvažnije često primetimo tek kada se um utiša.
Ajeti 57:9-10 inspirišu islamske vernike da razumeju snagu svojih dela i kako materijalna sredstva i lična hrabrost grade trajni pečat u životima drugih.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Mitropolit Siluan poručio je da dolazak poglavara Crkve okuplja duhovnu decu rasutu hiljadama kilometara od matice, dok su folkloraši u narodnim nošnjama uveličali svečani doček.
Ajeti sure El-Enam (6:63–64), izdvojeni za 17. mart, razotkrivaju unutrašnji preokret između iskrene molitve u opasnosti i brzog zaborava nakon spasa, otvarajući složenu sliku ljudske nedoslednosti.
Ajeti 6:61-62 iz sure El-Enam podsećaju da nijedna duša ne prolazi mimo Allahove volje, da meleki prate svaki trenutak i da svaki vernik mora biti spreman za konačni obračun pred Stvoriteljem.
U izraelu se obeležava se 3. oktobra 2026. godine, a u dijaspori se Simhat tora slavi dan kasnije; evo zbog čega se osmi dan razlikuje od prethodnih sedam i kakvu simboliku nosi ovaj praznični datum.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Liturgijskom sabranju u Himelstiru prisustvovali su brojni sveštenici, monaštvo i verni narod, kao i princ naslednik Filip Karađorđević sa princezom Danicom, dok je ktitor obnove Drago Vuković odlikovan Ordenom Svetog Save drugog stepena.