U svedočanstvu Prepodobnog Jakova Calikisa krije se ohrabrenje koje razbija stid, podseća na silu svešteničkog blagoslova i vraća poverenje u isceljujuću moć iskrene ispovesti.
Neprimetno, u trenucima kada čovek zastane pred sopstvenim lomovima, javi se potreba da čuje reč koja ne osuđuje, nego vraća snagu. Takve reči, jednostavne a istinite, ostavio je Prepodobni Jakov Calikis, podvižnik koji je umeo da dotakne savest, a da je ne rani.
Put do smirenja počinje oslobađanjem od stida
- Ne budite neodlučni, i nemojte se stideti. Ma šta da ste učinili, ma kako da je veliki vaš greh, duhovni otac je od Samog Vladike Hrista i od apostola dobio vlast da vam svojim epitrahiljem oprosti. Kakvo dostojanstvo ima svešteničko odejanije koje nosimo! Sve što oprašta duhovnik, istovremeno oprašta i Bog na nebesima i sve ono, što on ne oprosti, ostaje neoprošteno - govorio je starac Jakov.
Snaga epitrahilja i poverenja u Crkvu
U ovim rečima stoji poziv na hrabrost srca, ne onu spoljašnju, nego onu tihu, unutrašnju, koja se usudi da izgovori istinu o sebi. Pravoslavno predanje jasno ističe da se čovek ne leči ćutanjem, nego poverenjem. I baš u tome je snaga ove pouke: podseća nas da se obraćanje duhovniku ne svodi na formalnost, već na susret sa blagodaću koju je Hristos poverio Crkvi. U vremenu kada se mnogi zatvaraju pred sopstvenim ranama, starac Jakov ostaje glas koji nežno, ali odlučno podseća — put povratka postoji, i počinje jednim korakom iskrenosti.
Čitanje Jevanđelja za 25. utorak po Duhovima
Shutterstock/Wirestock Creators
Jevanđelje
Druga Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 274 (1,10-12; 2,1-2)
10. kada dođe u onaj Dan da se proslavi u svetima svojima i pokaže se divan u svima verujućima, jer poverovaste svedočanstvu našem. 11. Zato se i molimo svagda za vas, da vas Bog naš učini dostojnim zvanja i ispuni svaku blagu nameru dobrote i delo vere u sili, 12. da se proslavi ime Gospoda našega Isusa Hrista u vama i vi u njemu, po blagodati Boga našega i Gospoda Isusa Hrista. 1. Ali vas molimo, braćo, u pogledu dolaska Gospoda našega Isusa Hrista i našega sabranja u Njemu. 2. Ne dajte se lako pokolebati umom, niti uplašiti, ni duhom, ni rečju, ni poslanicom tobože našom kao da je već nastao Dan Hristov.
Jevanđelje po Luki, začalo 68. (12,42-48)
42. A Gospod reče: „Ko je, dakle, taj verni i mudri upravitelj, kojega će postaviti gospodar nad čeljadi svojom da im daje obrok na vreme? 43. Blago slugi onome kojega gospodar njegov, došavši, nađe da čini tako. 44. Zaista vam kažem, nad svim imanjem svojim postaviće ga. 45. Ako li reče sluga taj u srcu svojemu: 'Neće moj gospodar još za dugo doći'; i stane biti sluge i sluškinje, i jesti i piti, i opijati se; 46. doći će gospodar toga sluge u dan kad ne očekuje, i u čas kad ne zna, i raseći će ga, i deo njegov metnuće s nevernima. 47. A onaj sluga koji je znao volju gospodara svoga i nije pripravio niti učinio po volji njegovoj, biće mnogo bijen; 48. a koji nije znao pa je učinio što zaslužuje batine, biće malo bijen.” A od svakoga kome je mnogo dano, mnogo će se i tražiti: a kome je povereno mnogo, od njega će se više iskati.
Reči jednog od najvećih svetaca pravoslavlja razbijaju iluziju o lakom autoritetu i otkrivaju da je najteža pozicija ona u kojoj čovek mora da predvidi buru, upozori druge i preuzme udarac koji je namenjen njima.
Dok nama korica hleba izgleda obično, negde daleko njena vrednost može značiti nadu– pouka omiljenog srpskog patrijarha otvara oči i srce na ono što svakodnevno zanemarujemo.
Njegove reči probijaju svakodnevnu hladnoću: oproštaj, sažaljenje i ljubav prema bližnjima nisu samo vrlina – to je put ka istinskoj veri i unutrašnjem miru, koji menja srce i svet oko nas.
Savet arhimandrita Kleope svaki vernik može primeniti odmah, kako bi život postao radostan, a u njemu da se vera ne uči samo rečima, već kroz dela i predanost.
U pravoslavlju se bol sagledava kroz perspektivu slobode, ljubavi i posledica naših dela, ali i kao mogućnost preobražaja, put ka očišćenju i povratku istinskom životu.
Crkva naglašava da se vaspitanje ne svodi samo na savete, zabrane i pravila – ono je mnogo više način života koji roditelji svakodnevno pokazuju sopstvenim primerom.
U nekim srpskim domovima se 9. decembra slavi Sveti Alimpije Stolpnik, ali stariji etnografski zapisi i hibridni nazivi poput „Sveti Đorđe Alimpije“ otkrivaju fascinantan spoj istorije, narodnog pamćenja i crkvenih običaja.
U besedi za 27. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako različiti darovi i zvanja povezuju vernike u savršenu harmoniju i svetost.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Strah od nerazumevanja često zaustavlja vernike, ali jedna mudrost optinskog monaha pokazuje kako strpljenje i smirenje otvaraju vrata duhovnog mira i Božije blagodati.
U pravoslavlju se bol sagledava kroz perspektivu slobode, ljubavi i posledica naših dela, ali i kao mogućnost preobražaja, put ka očišćenju i povratku istinskom životu.
Crkva naglašava da se vaspitanje ne svodi samo na savete, zabrane i pravila – ono je mnogo više način života koji roditelji svakodnevno pokazuju sopstvenim primerom.
U besedi za 27. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako različiti darovi i zvanja povezuju vernike u savršenu harmoniju i svetost.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Svetejši u Al-Magtasu prima dar koji će zlatnim slovima ostati upisan u istoriji SPC, istovremeno jačajući međureligijski dijalog i očuvanje svetih hrišćanskih tragova.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.