U svedočanstvu Prepodobnog Jakova Calikisa krije se ohrabrenje koje razbija stid, podseća na silu svešteničkog blagoslova i vraća poverenje u isceljujuću moć iskrene ispovesti.
Neprimetno, u trenucima kada čovek zastane pred sopstvenim lomovima, javi se potreba da čuje reč koja ne osuđuje, nego vraća snagu. Takve reči, jednostavne a istinite, ostavio je Prepodobni Jakov Calikis, podvižnik koji je umeo da dotakne savest, a da je ne rani.
Put do smirenja počinje oslobađanjem od stida
- Ne budite neodlučni, i nemojte se stideti. Ma šta da ste učinili, ma kako da je veliki vaš greh, duhovni otac je od Samog Vladike Hrista i od apostola dobio vlast da vam svojim epitrahiljem oprosti. Kakvo dostojanstvo ima svešteničko odejanije koje nosimo! Sve što oprašta duhovnik, istovremeno oprašta i Bog na nebesima i sve ono, što on ne oprosti, ostaje neoprošteno - govorio je starac Jakov.
Snaga epitrahilja i poverenja u Crkvu
U ovim rečima stoji poziv na hrabrost srca, ne onu spoljašnju, nego onu tihu, unutrašnju, koja se usudi da izgovori istinu o sebi. Pravoslavno predanje jasno ističe da se čovek ne leči ćutanjem, nego poverenjem. I baš u tome je snaga ove pouke: podseća nas da se obraćanje duhovniku ne svodi na formalnost, već na susret sa blagodaću koju je Hristos poverio Crkvi. U vremenu kada se mnogi zatvaraju pred sopstvenim ranama, starac Jakov ostaje glas koji nežno, ali odlučno podseća — put povratka postoji, i počinje jednim korakom iskrenosti.
Čitanje Jevanđelja za 25. utorak po Duhovima
Shutterstock/Wirestock Creators
Jevanđelje
Druga Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 274 (1,10-12; 2,1-2)
10. kada dođe u onaj Dan da se proslavi u svetima svojima i pokaže se divan u svima verujućima, jer poverovaste svedočanstvu našem. 11. Zato se i molimo svagda za vas, da vas Bog naš učini dostojnim zvanja i ispuni svaku blagu nameru dobrote i delo vere u sili, 12. da se proslavi ime Gospoda našega Isusa Hrista u vama i vi u njemu, po blagodati Boga našega i Gospoda Isusa Hrista. 1. Ali vas molimo, braćo, u pogledu dolaska Gospoda našega Isusa Hrista i našega sabranja u Njemu. 2. Ne dajte se lako pokolebati umom, niti uplašiti, ni duhom, ni rečju, ni poslanicom tobože našom kao da je već nastao Dan Hristov.
Jevanđelje po Luki, začalo 68. (12,42-48)
42. A Gospod reče: „Ko je, dakle, taj verni i mudri upravitelj, kojega će postaviti gospodar nad čeljadi svojom da im daje obrok na vreme? 43. Blago slugi onome kojega gospodar njegov, došavši, nađe da čini tako. 44. Zaista vam kažem, nad svim imanjem svojim postaviće ga. 45. Ako li reče sluga taj u srcu svojemu: 'Neće moj gospodar još za dugo doći'; i stane biti sluge i sluškinje, i jesti i piti, i opijati se; 46. doći će gospodar toga sluge u dan kad ne očekuje, i u čas kad ne zna, i raseći će ga, i deo njegov metnuće s nevernima. 47. A onaj sluga koji je znao volju gospodara svoga i nije pripravio niti učinio po volji njegovoj, biće mnogo bijen; 48. a koji nije znao pa je učinio što zaslužuje batine, biće malo bijen.” A od svakoga kome je mnogo dano, mnogo će se i tražiti: a kome je povereno mnogo, od njega će se više iskati.
Reči jednog od najvećih svetaca pravoslavlja razbijaju iluziju o lakom autoritetu i otkrivaju da je najteža pozicija ona u kojoj čovek mora da predvidi buru, upozori druge i preuzme udarac koji je namenjen njima.
Dok nama korica hleba izgleda obično, negde daleko njena vrednost može značiti nadu– pouka omiljenog srpskog patrijarha otvara oči i srce na ono što svakodnevno zanemarujemo.
Njegove reči probijaju svakodnevnu hladnoću: oproštaj, sažaljenje i ljubav prema bližnjima nisu samo vrlina – to je put ka istinskoj veri i unutrašnjem miru, koji menja srce i svet oko nas.
Savet arhimandrita Kleope svaki vernik može primeniti odmah, kako bi život postao radostan, a u njemu da se vera ne uči samo rečima, već kroz dela i predanost.
U svedočanstvu Prepodobnog Jakova Calikisa krije se ohrabrenje koje razbija stid, podseća na silu svešteničkog blagoslova i vraća poverenje u isceljujuću moć iskrene ispovesti.
Meštani su jubilej obeležili svetom liturgijom, parastosom ruskim borcima i promocijom knjige koja čuva sećanje na srpske sveštenike i misionare koji su oblikovali duhovni život njihovog kraja.
U Sabornom hramu u Podgorici, mitropolit nemački služio je liturgiju i besedio o hrabrosti, dostojanstvu i božanskom dodiru, naglašavajući da vera može preobraziti smrtnost u besmrtnost i doneti isceljenje svima koji veruju.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Reči velikog duhovnika sa Svete Gore otkrivaju da najvažniji korak ka Bogu nije u mestima koja posećujemo, već u onome što činimo pred sopstvenom savešću.
Veliki duhovnik 20. veka podseća da prava hrabrost i uspeh ne dolaze iz pohvala, već iz Božije milosti i sposobnosti da dete nauči da traži pomoć Boga u svakom koraku svog života.
Meštani su jubilej obeležili svetom liturgijom, parastosom ruskim borcima i promocijom knjige koja čuva sećanje na srpske sveštenike i misionare koji su oblikovali duhovni život njihovog kraja.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Recept iz 1855. godine jeromonaha Jeroteja otkriva kako jednostavni sastojci mogu stvoriti jelo puno domaće topline i tradicije – idealno za dane koji nisu posni.
Nekadašnji rimski oficir, jednim smelim istupom pred knezom promenio je svoj život i postao simbol nepokolebljive vere koji i danas privlači pažnju vernika.