Meštani su jubilej obeležili svetom liturgijom, parastosom ruskim borcima i promocijom knjige koja čuva sećanje na srpske sveštenike i misionare koji su oblikovali duhovni život njihovog kraja.
U selu Osadne, skrivenom među pitomim brežuljcima Slovačke, u nedelju je odjeknula molitva koja spaja prošlost i sadašnjost. Tog dana, narod koji se pre sto godina vratio Pravoslavlju okupio se da proslavi vek od svoje duhovne odluke – vek od povratka veri svojih predaka.
Važno je podsetiti da je u periodu između dva svetska rata pravoslavni narod u Čehoslovačkoj bio pod jurisdikcijom Srpske pravoslavne crkve, a za prvog paroha u Osadnom postavljen je sveštenik Aleksandar Cuglević, čiji je rad ostavio dubok trag u duhovnom životu tog kraja. Odluci da se celo jedno selo vrati Pravoslavlju doprineo je Sveti Dositej Niški i Zagrebački, čija je pastirska delatnost bila ispunjena plodotvornim misionarenjem među Česima i Slovacima, kao i učestvovanjem u organizaciji Srpske pravoslavne crkve u Prikarpatskoj Rusiji i Čehoslovačkoj.
Posle Drugog svetskog rata, Srpska pravoslavna crkva prepušta Ruskoj pravoslavnoj crkvi jurisdikciju nad eparhijama u Čehoslovačkoj.
Printscreen mitropolija-zagrebacka.org
Sveti Dositelj Niški i Zagrebački
Svetom liturgijom i molitvom proslavljen jubilej
Na dan jubileja svetu liturgiju služio je sveštenik Petar Soroka, uz sasluživanje više sveštenika, dok su predstavnici Srpske pravoslavne crkve, protosinđel Venijamin iz Manastira Vavedenja i đakon Budimir Kokotović, preneli blagoslove Patrijarha Porfirija. Uz molitvene želje da Vaskrsli Gospod, molitvama Svetih ravnoapostolnih Ćirila i Metodija, Svetog Save Srpskog, Svetih ispovednika i sveštenomučenika Gorazda i Dositeja i svih ugodnika Božjih iz našeg roda, podari parohiji pri Svetovaznesenskom hramu svaki dobri dar, blagoslov i napredak na mnoga i blaga leta, okupljeni su proslavili vek trajanja duhovne odluke svojih predaka.
Parohija Svetovaznesenskog hrama tako je postala mesto gde se sećanje na svete i mučeničke žrtve naroda spaja sa molitvenim nadahnućem za budućnost.
Knjiga koja čuva sećanje na veru predaka
Posebno svečan trenutak bio je parastos ruskim borcima iz Prvog svetskog rata, čiji su zemni ostaci sačuvani u kripti hrama, kao i promocija knjige oca Petra Soroke „Povratak veri otaca – sto godina od povratka Osadskog naroda pravoslavnoj veri“. Kroz reči knjige i molitvu zajednice oživela je istorija parohije, podsećajući na sveštenike i misionare koji su naredni vek činili svetlom vere – od Svetog Dositeja Niškog, preko sveštenika Aleksandra Cuglevića, do Svetog ave Justina Popovića.
Protosinđel Venijamin je u svom obraćanju istakao kako je trud svetih predaka utkano seme Hristove reči koje je procvetalo u Češkoj i Slovačkoj. Njihov rad nije bio samo duhovni, već i kulturni, ostavljajući neizbrisiv trag u životu naroda i osnivanju pravoslavnih zajednica u regionu. Poruke molitve i blagoslova upućene su da i dalje prati ovu parohiju, podarivši joj mir, napredak i duhovnu snagu na mnoga i blaga leta.
U prisustvu tridesetak Srba i prijatelja iz Francuske, Fransoa iz Strazbura je posle dvadeset godina čekanja primio sveto krštenje u Velikoj Hoči, dok su pojci bili svi prisutni u hramu.
Stojičević kaže da se iza kulisa geopolitičkih pritisaka odvija se hibridna operacija Zapada usmerena na potkopavanje Srpske i Ruske crkve — kroz medije, univerzitete i politiku gradi se mreža uticaja koja menja lice pravoslavlja.
U Sabornom hramu Svete Trojice služena je svečana liturgija, prikazan film o istoriji Eparhije, predstavljeno kapitalno izdanje „Šematizam“, a ceo grad disao je u znaku molitve i zahvalnosti.
Vlada Srbije proglasila Jefimijinu "Pohvalu" kulturnim dobrom od izuzetnog značaja, čime je vekovni vez pokrov za mošti kneza Lazara iz crkvene tišine prešao u samo središte pažnje cele nacije.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 26. petak po Duhovima objašnjava zbog čega jedinstvo nije stvar dogovora, već posledica vere u jednog Hrista.
Pravoslavci danas molitveno proslavljaju Svete apostole Filimona, Apfiju i Arhipa po starom kalendaru i Svetog Savu Prepodobnog po novom, katolici su u periodu Adventa, muslimani idu na džumu-namaz, a u judaizmu dan je posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Nakon godinu dana pripreme i učešća na bogosluženjima mladi ljudi iz Holandije kršteni su i miropomazani u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, potvrđujući da sve više Evropljana traži mir i istinu u pravoslavlju.
Priča Partenijusa Tarnera pokazuje da pravoslavlje u Americi nije egzotična tradicija, već univerzalni odgovor na žeđ za smislom, autentičnošću i zajedništvom.
Sa blagoslovom vladike Arsenija, galerija Sinagoga postala je mesto gde fotografije, rukopisi i liturgijski predmeti pričaju priču o veri, ljubavi i nesebičnom služenju Svetog Dositeja Niškog i Zagrebačkog.
Vlada Srbije proglasila Jefimijinu "Pohvalu" kulturnim dobrom od izuzetnog značaja, čime je vekovni vez pokrov za mošti kneza Lazara iz crkvene tišine prešao u samo središte pažnje cele nacije.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 26. petak po Duhovima objašnjava zbog čega jedinstvo nije stvar dogovora, već posledica vere u jednog Hrista.
Mnogi misle da se Bogu prilazi kroz neprekidni napor i kaznu nad sobom, ali pouka svetogorskog starca otkriva zašto taj smer često vodi u umor, a ne u mir.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Ajeti 62:9-10 iz Al Džumu‘e otkrivaju kako trenutak predanosti Bogu i traganje za blagodetima mogu preoblikovati svakodnevni život, donoseći unutrašnji mir i ravnotežu između duhovnog i materijalnog sveta.
Uz liturgiju u Gornjem Ostrogu i snažne reči o pokajanju, smirenju i istinskoj veri, vernicima je sa hramovne slave upućen poziv na unutrašnju promenu koja, kako je poručeno, počinje u tišini srca, a potvrđuje se delima.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.