Meštani su jubilej obeležili svetom liturgijom, parastosom ruskim borcima i promocijom knjige koja čuva sećanje na srpske sveštenike i misionare koji su oblikovali duhovni život njihovog kraja.
U selu Osadne, skrivenom među pitomim brežuljcima Slovačke, u nedelju je odjeknula molitva koja spaja prošlost i sadašnjost. Tog dana, narod koji se pre sto godina vratio Pravoslavlju okupio se da proslavi vek od svoje duhovne odluke – vek od povratka veri svojih predaka.
Važno je podsetiti da je u periodu između dva svetska rata pravoslavni narod u Čehoslovačkoj bio pod jurisdikcijom Srpske pravoslavne crkve, a za prvog paroha u Osadnom postavljen je sveštenik Aleksandar Cuglević, čiji je rad ostavio dubok trag u duhovnom životu tog kraja. Odluci da se celo jedno selo vrati Pravoslavlju doprineo je Sveti Dositej Niški i Zagrebački, čija je pastirska delatnost bila ispunjena plodotvornim misionarenjem među Česima i Slovacima, kao i učestvovanjem u organizaciji Srpske pravoslavne crkve u Prikarpatskoj Rusiji i Čehoslovačkoj.
Posle Drugog svetskog rata, Srpska pravoslavna crkva prepušta Ruskoj pravoslavnoj crkvi jurisdikciju nad eparhijama u Čehoslovačkoj.
Printscreen mitropolija-zagrebacka.org
Sveti Dositelj Niški i Zagrebački
Svetom liturgijom i molitvom proslavljen jubilej
Na dan jubileja svetu liturgiju služio je sveštenik Petar Soroka, uz sasluživanje više sveštenika, dok su predstavnici Srpske pravoslavne crkve, protosinđel Venijamin iz Manastira Vavedenja i đakon Budimir Kokotović, preneli blagoslove Patrijarha Porfirija. Uz molitvene želje da Vaskrsli Gospod, molitvama Svetih ravnoapostolnih Ćirila i Metodija, Svetog Save Srpskog, Svetih ispovednika i sveštenomučenika Gorazda i Dositeja i svih ugodnika Božjih iz našeg roda, podari parohiji pri Svetovaznesenskom hramu svaki dobri dar, blagoslov i napredak na mnoga i blaga leta, okupljeni su proslavili vek trajanja duhovne odluke svojih predaka.
Parohija Svetovaznesenskog hrama tako je postala mesto gde se sećanje na svete i mučeničke žrtve naroda spaja sa molitvenim nadahnućem za budućnost.
Knjiga koja čuva sećanje na veru predaka
Posebno svečan trenutak bio je parastos ruskim borcima iz Prvog svetskog rata, čiji su zemni ostaci sačuvani u kripti hrama, kao i promocija knjige oca Petra Soroke „Povratak veri otaca – sto godina od povratka Osadskog naroda pravoslavnoj veri“. Kroz reči knjige i molitvu zajednice oživela je istorija parohije, podsećajući na sveštenike i misionare koji su naredni vek činili svetlom vere – od Svetog Dositeja Niškog, preko sveštenika Aleksandra Cuglevića, do Svetog ave Justina Popovića.
Protosinđel Venijamin je u svom obraćanju istakao kako je trud svetih predaka utkano seme Hristove reči koje je procvetalo u Češkoj i Slovačkoj. Njihov rad nije bio samo duhovni, već i kulturni, ostavljajući neizbrisiv trag u životu naroda i osnivanju pravoslavnih zajednica u regionu. Poruke molitve i blagoslova upućene su da i dalje prati ovu parohiju, podarivši joj mir, napredak i duhovnu snagu na mnoga i blaga leta.
U prisustvu tridesetak Srba i prijatelja iz Francuske, Fransoa iz Strazbura je posle dvadeset godina čekanja primio sveto krštenje u Velikoj Hoči, dok su pojci bili svi prisutni u hramu.
Stojičević kaže da se iza kulisa geopolitičkih pritisaka odvija se hibridna operacija Zapada usmerena na potkopavanje Srpske i Ruske crkve — kroz medije, univerzitete i politiku gradi se mreža uticaja koja menja lice pravoslavlja.
U Sabornom hramu Svete Trojice služena je svečana liturgija, prikazan film o istoriji Eparhije, predstavljeno kapitalno izdanje „Šematizam“, a ceo grad disao je u znaku molitve i zahvalnosti.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Osvećenje obnovljene svetinje, svečana Liturgija, priznanja zaslužnim dobrotvorima i obnova parohijskog doma obeležili su duhovne svečanosti kojima je proslavljena povezanost vere, naroda i Crkve.
Episkop šabački besedio je o snazi zajedništva koje je povezalo žitelje 12 sela u izgradnji hrama Uspenja Presvete Bogorodice i poručio da njihovo delo treba da bude primer i današnjim generacijama.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.