ON JE NAJSVETLIJI PRIMER STRADANJA, VERE I TRPLJENJA U HRIŠĆANSTVU! Danas slavimo Svetog pravednog i mnogostradalnog Jova!
Njegov život je obeležen teškim iskušenjima.
Živeo je 115 godina.
Srpska pravoslavna crkva (SPC) 25. maja slavi Svetog Epifanija, episkopa kiparskog.
Rođen je kao Jevrejin, no uvidevši silu vere Hristove, krstio se zajedno sa svojom sestrom Kalitropijom. U 26. godini se zamonašio u Manastiru svetog Ilariona.
Kasnije je osnovao zaseban manastir, gde se pročuo po celoj Palestini i po Misiru zbog svog podvižništva, duhovnoj mudrosti i čudotvorstvu. Želeći da pobegne od ljudske slave, udaljio se u Misir.
Na putu se sreo sa velikim Pafnutijem, koji mu proreče, da će biti arhijerej na ostrvu Kipru. I zaista, posle više godina, Epifanije je sošao na Kipar, gde je iznenada izabran za episkopa. U 60. godini postao je episkop u gradu Salamini i kao episkop upravljao je crkvom Božjom 55 godina.
Živeo je 115 godina.
Pred smrt je pozvan u Carigrad od cara Arkadija i žene mu Evdoksije na sabor episkopa, koji je trebalo po želji carevoj i caričinoj da osudi Svetog Jovana Zlatoustog. Prispevši u Carigrad, otišao je u dvor, gde su ga car i carica dugo nagovarali da se izjasni protiv Zlatoustog.
Čuju građani, čuje i Zlatousti, kao da se Epifanije saglasio s carem protiv Zlatoustog.
Zato mu Zlatousti napisa pismo: "Brate Epifanije, čuh da si savetovao cara, da se ja prognam; znaj da i ti više nećeš videti prestola tvoga." Na to mu Epifanije otpisa: "Stradalniče Jovane, odolevaj uvredama; znaj da i ti nećeš stići do mesta, u koje te progone".
- I oba ova svetiteljska proročanstva zbiše se ubrzo: ne hoteći se saglasiti nipošto s carem na progonstvo Zlatoustog, Epifanije tajom sede u lađu i pođe za Kipar, no na lađi umre; a Zlatoustog otera car u progonstvo u Jermeniju; no svetitelj ovaj usput umre.
Upokojio se Sveti Epifanije 403. godine.
Od mnogih dela svetog Epifanija najpoznatije je Kovčežić, po grčki Panarion, u kojem je izloženo i pobijeno 80 jeresi.
Njegov život je obeležen teškim iskušenjima.
Prema crkvenom predanju, tačno u 9 sati ujutru, na nebu iznad Jerusalima se pojavio ogroman i blistav Krst koji se protezao od Golgote do Maslinske gore.
Spasovdan, Vaznesenje Gospodnje ili "Dan spasa" je hrišćanski praznik, koji se slavi 40 dana nakon Vaskrsa, a 10 dana pre Duhova, i uvek pada u četvrtak.
Prenos moštiju je izvršen po čudesnom snoviđenju jednog hristoljubivog, pobožnog i pravednog monaha, kome se javio Sveti Nikolaj i rekao da se njegove mošti prenesu u Bari.
Njemu je Isus Hristos poverio brigu o Presvetoj Bogorodici.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Tekla je tri dana i tri noći slušala propoved apostola Pavla, nakon čega je prihvatila veru u Hrista i odlučila da život posveti devstvu.
Crkva 6. oktobra slavi praznik začeća Preteče Gospodnjeg, sina Zaharije i Jelisavete.
Njemu je Isus Hristos poverio brigu o Presvetoj Bogorodici.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnu Efrosiniju po starom, a po novom kalendaru i Svetu Pelagiju. Katolička crkva obeležava Šimuna starca i Svetog Dimitrija Solunskog, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu prvomučenicu Teklu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svete mučenike Sergija i Vakha. Katolička crkva obeležava Blaženu Devicu Mariju od Krunice, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Njemu je Isus Hristos poverio brigu o Presvetoj Bogorodici.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.
Pouka velikog svetitelja usmerava pažnju na slobodu izbora, ličnu odgovornost i mogućnost povratka Gospodu čak i posle pada.