ON JE NAJSVETLIJI PRIMER STRADANJA, VERE I TRPLJENJA U HRIŠĆANSTVU! Danas slavimo Svetog pravednog i mnogostradalnog Jova!
Njegov život je obeležen teškim iskušenjima.
Živeo je sto petnaest godina.
Srpska pravoslavna crkva (SPC) 25. maja slavi Svetog Epifanija, episkopa kiparskog.
Rođen je kao Jevrejin, no uvidevši silu vere Hristove, krstio se zajedno sa svojom sestrom Kalitropijom. U dvadeset šestoj godini se zamonašio u manastiru svetog Ilariona.
Docnije je osnovao zaseban manastir, gde se pročuo po celoj Palestini i po Misiru zbog svog podvižništva, duhovnoj mudrosti, i čudotvorstvu. Želeći da pobegne od ljudske slave, udaljio se u Misir.
Na putu se sreo sa velikim Pafnutijem, koji mu proreče, da će biti arhijerej na ostrvu Kipru. I zaista, posle više godina, Epifanije je sošao na Kipar, gde je iznenada izabran za episkopa. U šezdesetoj godini postao je episkop u gradu Salamini, i kao episkop upravljao je crkvom Božjom pedeset pet godina.
Živeo je sto petnaest godina.
Pred smrt je pozvan u Carigrad od cara Arkadija i žene mu Evdoksije na sabor episkopa, koji je trebalo po želji carevoj i caričinoj da osudi Svetog Jovana Zlatousta. Prispevši u Carigrad, otišao je u dvor, gde su ga car i carica dugo nagovarali da se izjasni protiv Zlatousta.
Čuju građani, čuje i Zlatoust, kao da se Epifanije saglasio s carem protiv Zlatousta.
Zato mu Zlatoust napisa pismo: "Brate Epifanije, čuh da si savetovao cara, da se ja prognam; znaj da i ti više nećeš videti prestola tvoga“. Na to mu Epifanije otpisa: "Stradalniče Jovane, odolevaj uvredama; znaj da i ti nećeš stići do mesta, u koje te progone".
" I oba ova svetiteljska proročanstva zbiše se ubrzo: ne hoteći se saglasiti nipošto s carem na progonstvo Zlatousta, Epifanije tajom sede u lađu i pođe za Kipar, no na lađi umre; a Zlatousta otera car u progonstvo u Jermeniju; no svetitelj ovaj usput umre".
Upokojio se Sveti Epifanije 403. godine.
Od mnogih dela svetog Epifanija najpoznatije je Kovčežić, po grčki Panarion, u kojem je izloženo i pobijeno osamdeset jeresi.
Njegov život je obeležen teškim iskušenjima.
Prema crkvenom predanju, tačno u 9 sati ujutru, na nebu iznad Jerusalima se pojavio ogroman i blistav Krst koji se protezao od Golgote do Maslinske gore.
Spasovdan, Vaznesenje Gospodnje ili "Dan spasa" je hrišćanski praznik, koji se slavi 40 dana nakon Vaskrsa, a 10 dana pre Duhova, i uvek pada u četvrtak.
Prenos moštiju je izvršen po čudesnom snoviđenju jednog hristoljubivog, pobožnog i pravednog monaha, kome se javio Sveti Nikolaj i rekao da se njegove mošti prenesu u Bari.
Oni su postavili temelje slovenske književnosti, kulture i pismenosti.
Naziv "Zilot" dobio je zbog svoje ogromne revnosti i ljubavi prema veri i Hristovom učenju.
Sveti Timotej, učenik apostola Pavla, krstio je nju i njene dvorkinje, i doneo joj poslanice apostola Pavla na čitanje.
Car Dioklecijan se tokom jednog putovanja baš zaustavio u Tarsu i tokom te posete njegov sin se smrtno zaljubio u Pelagiju i hteo je da je ženi.
Patrijarh moskovski i sve Rusije poručio je da sveta braća Slovenima nisu donela samo pismo, već dostojanstvo, kulturu i mogućnost da Hrista čuju na svom jeziku u vreme kada su ih mnogi smatrali ljudima drugog reda.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Ćirila i Metodija po starom i Svetog Simeona Divnogorca po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Duhove i spomendan Presvete Bogorodice Pomoćnice, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Oni su postavili temelje slovenske književnosti, kulture i pismenosti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Simona Zilota po starom i Svetog Mihaila Ispovednika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Deziderija, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Crkva Hrista Kralja u Morzmahejmu sada menja svoju namenu, dok prodaja ovog objekta otvara pitanje šta se dešava sa građevinama koje gube svoju prvobitnu ulogu i sve teže nalaze novu funkciju u lokalnim zajednicama.
Najveće muslimansko hodočašće ove godine odvija se uz ratne tenzije, upozorenja zapadnih vlada i pojačane bezbednosne mere u Saudijskoj Arabiji.
U besedi za nedelju 6. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači delovanje Duha Božjeg kao silu koja ne ostavlja prostor za neutralnost, već vodi čoveka kroz unutrašnju nužnost.