Vaspitavana u hrišćanskom duhu, čuvala je devičku čistotu, celomudrenost i veru, smatrajući da je najveće bogatstvo služiti Gospodu.
Srpska pravoslavna crkva molitveno proslavlja Svetu mučenicu Agripinu, jednu od ranohrišćanskih svetiteljki koja je život položila za veru u Hrista.
Njeno stradanje ostalo je vekovima primer nepokolebljive odanosti Bogu, čistote i duhovne snage, zbog čega je među pravoslavnim vernicima poštovana kao velika mučenica.
Sveta mučenica Agripina rođena je i odrasla u Rimu, gde je još od najranijeg detinjstva svoj život posvetila Hristu.
Vaspitavana u hrišćanskom duhu, čuvala je devičku čistotu, celomudrenost i veru, smatrajući da je najveće bogatstvo služiti Gospodu. Predanje kaže da je bila obručena Hristu kao njegova nevesta i da nije želela da se odrekne svoje vere ni po cenu života.
Za vreme progona hrišćana koji je sprovodio car Valerijan, Agripina je izvedena pred mučitelje i podvrgnuta teškim mukama. Nemilosrdno su je tukli štapovima, toliko da su joj polomili kosti, ali ona nije poklekla niti se odrekla Hrista.
Printscreen
Sveta mučenica Agripina
U njenom stradanju, prema crkvenom predanju, javio joj se anđeo Božji koji ju je ukrepio i dao joj snagu da izdrži iskušenja. Nakon novih mučenja, sveta Agripina predala je svoju dušu Gospodu i tako zadobila venac mučeništva.
Njene verne drugarice Vasa, Pauna i Agatonika prenele su njene svete mošti na ostrvo Siciliju, gde su ih dostojno sahranile. Na mestu njenog počinka kasnije je podignut hram posvećen svetoj mučenici, a brojna predanja govore o mnogim čudesima koja su se događala nad njenim moštima. Veruje se da su upravo njihovom blagodatnom silom neprijateljske vojske bile odvratene od grada u kojem su počivale njene mošti.
Sveta mučenica Agripina postradala je oko 275. godine.
Pravoslavna crkva na njen praznik peva tropar koji svedoči o njenoj potpunoj predanosti Hristu:
"Ovčica Tvoja Isuse, Agripina, zove silnim glasom: ‘Tebe Ženiče moj ljubim i tražeći Te stradam, i raspinjem se i sahranjujem u krštenju Tvome. I stradam radi Tebe, da bih carstvovala s Tobom, i umirem za Tebe, da bih živela s Tobom. Primi me kao čistu žrtvu, s ljubavlju žrtvovanu za Tebe.’ Njenim molitvama, kao Milostiv, spasi duše naše."
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.