SIROMAŠNIMA DELIO HLEB, BOG MU VIŠESTRUKO UZVRATIO! Danas slavimo Svetog Tihona Amatunskog Čudotvoraca!
Sveti Tihon je, po uzoru na svete apostole, neumorno obilazio narod, poučavao, krštavao i svojim primerom privodio ljude Hristu.
Sveti Jevsevije ostao je upamćen kao nepokolebljiv episkop koji je čitav život posvetio očuvanju pravoslavlja.
Srpska pravoslavna crkva 5. jula obeležava praznik posvećen Svetom sveštenomučeniku Jevseviju, episkopu samosatskom, jednom od najvećih branilaca pravoslavne vere u vreme kada je Crkva prolazila kroz teška iskušenja i borbu protiv arijanske jeresi.
Sveti Jevsevije ostao je upamćen kao nepokolebljiv episkop koji je čitav život posvetio očuvanju pravoslavlja.
Bio je veliki protivnik arijanizma i imao je značajnu ulogu u izboru Svetog Meletija za antiohijskog patrijarha. Međutim, ubrzo nakon njegovog ustoličenja, arijanci su prognali Meletija, a progon pravoslavnih nastavio se još žešće.
Za vreme cara Julijana Odstupnika, kada su hrišćani bili izloženi velikim stradanjima, Sveti Jevsevije je pokazao izuzetnu hrabrost.
Skinuo je episkopske odežde, obukao vojničku odeću i pod tim prikrivenim izgledom obilazio Siriju, Fenikiju i Palestinu. Posećivao je progonjene hrišćane, učvršćivao ih u veri i postavljao sveštenike, đakone i episkope tamo gde je to bilo potrebno kako bi sačuvao život Crkve.
Posle smrti Julijana Odstupnika učestvovao je u sazivanju sabora u Antiohiji, na kojem je još jednom potvrđena vera utvrđena na Prvom vaseljenskom saboru, dok je arijanska jeres ponovo osuđena. Ipak, dolaskom cara Valenta usledio je novi talas progona, pa je Sveti Jevsevije bio proteran u Trakiju.
Tek za vreme cara Gracijana mogao je da se vrati u svoju eparhiju. Ni tada nije mirovao, već je obilazio krajeve u kojima su nedostajali zakoniti episkopi i sveštenici, nastojeći da obnovi crkveni poredak i učvrsti narod u pravoslavnoj veri.
Njegovo zemaljsko služenje završilo se mučeničkom smrću. Dok je u gradu Dolihini ustoličavao novog episkopa i izobličavao arijansku jeres, jedan fanatični jeretik bacio je sa krova crep koji ga je pogodio u glavu.
Od zadobijenih povreda Sveti Jevsevije je preminuo 379. godine, postavši sveštenomučenik koji je svoj život položio za Hrista i istinu pravoslavne vere.
Bio si naslednik Apostola prestolom i zajedničar duhom, bogonadahnuto delo si našao u viđenju duhovnog uzrastanja: Zbog toga si uzdizao reč istine i radi vere si do krvi postradao, sveštenomučeniče Jevsevije: Moli Hrista Boga da spase duše naše.
Sveti Tihon je, po uzoru na svete apostole, neumorno obilazio narod, poučavao, krštavao i svojim primerom privodio ljude Hristu. Vojvoda koga je car želeo mrtvog i vojnici koji su umesto naredbe čuli nešto drugo. Pored duhovnog rada, ostavio je dubok trag u hrišćanskoj književnosti. Kada je tokom progona hrišćana u vreme cara Dioklecijana izveden pred sud, imao je svega osamnaest godina. Budi deo Religija.rs zajednice.
Tropar Svetom sveštenomučeniku Jevseviju (glas 4):
SIROMAŠNIMA DELIO HLEB, BOG MU VIŠESTRUKO UZVRATIO! Danas slavimo Svetog Tihona Amatunskog Čudotvoraca!
PRED SMRT MU SE JAVIO ANĐEO BOŽJI: Danas slavimo Svetog Leontija i mučenike koji su zbog njega i vere postradali
NEUMORNO PROPOVEDAO PRAVOSLAVLJE I MUČENIČKI ZBOG TOGA POSTRADAO! Danas slavimo Svetog Metodija!
STRAŠNO MUČENIŠTVO I VEČNA SLAVA: Danas obeležavamo Svetog Julijana Tarsijskog!
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.