URADITE OVO ZA SVOJE BLIŽNJE KAKO BI IH GOSPOD ODMAH PRIVIO U ZAGRLJAJ! Starac Gavrilo kaže da ćete tada neverovatnu stvar uraditi i za sebe!
Upravo je molitva most koji povezuje čoveka sa neiscrpnim izvorom Božje ljubavi i milosrđa.
Pravoslavna vera uči da čovek nikad nije prepušten sam sebi, naročito u trenucima najtežih iskušenja.
U savremenom svetu, u kojem je svakodnevica ispunjena neizvesnošću, sve veći broj ljudi suočava se sa anksioznošću, unutrašnjim nemirom i napadima panike.
Mnogi ljudi žive sa stalnim osećanjem stezanja u grudima, ubrzanim radom srca, strahom bez jasnog razloga i utiskom da gube kontrolu nad sobom.
Takva stanja ne biraju godine ni zanimanje, pa se sa njima bore i mladi i stari, verujući i oni koji tek tragaju za smislom i utehom.
Prema pravoslavlju, strah nije samo prolazno osećanje, već stanje koje duboko dotiče dušu. Sveti oci često govore da se nemir rađa onda kada čovek izgubi unutrašnji oslonac i udalji se od poverenja u Boga.
Zato Crkva kroz vekove poziva vernike da u trenucima najvećih iskušenja ne ostanu sami sa svojim mislima, već da utočište potraže u molitvi, ispovesti, Svetoj liturgiji i životu u veri.
Mnogi ljudi upravo u trenucima najveće slabosti počinju da traže odgovore na pitanja koja ranije nisu postavljali. Kada ljudska snaga oslabi, javlja se potreba za onim što nadilazi prolazne brige i strahove.
Pravoslavna vera uči da čovek nije prepušten sam sebi, već da ga Gospod nikada ne ostavlja ukoliko mu se iskreno obrati.
O ovoj temi govorio je i otac Andrej Tkačov, ističući da se istinska pobeda nad strahom nalazi u poverenju u Boga.
"Treba naučiti da se uzdamo u Boga, i tada neće biti nikakvih strahova. Svaki strah je posledica bezbožnosti, maloverja, malodušnosti i nedostatka hrišćanske ljubavi. Umesto da padate u paniku, postavite sebi dva ili tri pitanja: Da li Bog postoji? Ako Bog postoji, da li on sve zna? Ako on sve zna, a ja mu se obratim čak i na kineskom jeziku, hoće li me razumeti? Razumeće me. Pa zašto onda padati u paniku? Ustani i pomoli se. Ne možeš da ustaneš? Pomoli se sedeći. Ne možeš ni to? Pomoli se ležeći. Nije važno u kom položaju si. Obrati se Bogu, Ocu svome, Koji je stvorio tebe i tvoju decu. Zašto onda padati u paniku?“
Upravo je molitva most koji povezuje čoveka sa neiscrpnim izvorom Božje ljubavi i milosrđa.
Duhovna praksa i te kako utiče na zdravlje.
Ubrzan tempo života, stalni pritisci, neizvesnost i preopterećenost dovode do toga da mnogi žive sa osećajem unutrašnje napetosti, umora i gubitka unutrašnjeg mira.
Gospod i pre nego što ga zamolimo sve čuje i sve zna, opominjao je starac Ilija.
Posebno težak može biti osećaj da je čovek izgubio i ono poslednje na šta se oslanjao.
Iako je Crkva zvanično ne naziva „isceliteljkom od depresije“, brojni vernici svedoče da su kroz molitvu Svetoj Kirijakiji pronašli mir, snagu i nadu.
Brzina, rasuta pažnja i mehaničko izgovaranje reči mogu da udalje um od onoga što usne izgovaraju, a svetitelj savetuje kako da se tome suprotstavimo.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
Brzina, rasuta pažnja i mehaničko izgovaranje reči mogu da udalje um od onoga što usne izgovaraju, a svetitelj savetuje kako da se tome suprotstavimo.
Episkop niški podsetio je na apostolske korene ovog zvanja, njegove zadatke uz oltar i odgovornost prema episkopu i vernom narodu.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Brzina, rasuta pažnja i mehaničko izgovaranje reči mogu da udalje um od onoga što usne izgovaraju, a svetitelj savetuje kako da se tome suprotstavimo.
Episkop niški podsetio je na apostolske korene ovog zvanja, njegove zadatke uz oltar i odgovornost prema episkopu i vernom narodu.