DANAS JE CRVENO SLOVO I SLAVA VELIKOG BROJA SRBA! Obeležavamo Rođenje Svetog Jovana Preteče i Krstitelja - IVANJDAN!
Prema Svetom pismu i crkvenom predanju, njegovo rođenje bilo je unapred najavljeno.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Srpska pravoslavna crkva 7. jula proslavlja Rođenje Svetog Jovana Krstitelja, praznik u narodu poznat kao Ivanjdan. Pored Rođenja Gospoda Isusa Hrista i Rođenja Presvete Bogorodice, ovo je jedno od tri rođenja koja Crkva liturgijski proslavlja, što svedoči o izuzetnom mestu koje Sveti Jovan zauzima u istoriji spasenja.
Sveti Jovan Krstitelj, Preteča Gospodnji, bio je poslednji starozavetni prorok i onaj koji je pripremio put dolasku Spasitelja. Pozivao je narod na pokajanje, krštavao u reci Jordan i udostojio se da krsti samog Gospoda Isusa Hrista. Njegov život ostaje primer smirenja, podviga i potpune odanosti Bogu.
U srpskom narodu ovaj praznik od davnina nosi naziv Ivanjdan. Ime Ivan predstavlja stari narodni oblik imena Jovan, pa se kroz vekove ovaj naziv ustalio u narodnoj tradiciji, ne menjajući suštinu praznika koji je posvećen Svetom Jovanu Krstitelju.
Jedan od najprepoznatljivijih običaja, na koji i Crkva gleda blagonaklono, vezanih za Ivanjdan jeste pletenje venčića od ivanjskog cveća i drugog poljskog bilja. Ovaj običaj sačuvan je u mnogim krajevima Srbije i predstavlja lep izraz narodne pobožnosti, kojim se praznik dočekuje sa radošću i zahvalnošću Bogu za darove Njegove tvorevine.
Najčešće se pletu venčići od ivanjskog cveća (Galium verum), biljke prepoznatljive po sitnim žutim cvetovima i prijatnom mirisu. U mnogim krajevima u venčiće se upliće i drugo samoniklo poljsko bilje koje u to doba godine cveta.
U pravoslavnom predanju venac je simbol pobede, večnosti i duhovne radosti. Zato mnogi vernici nakon praznične liturgije ivanjski venčić stavljaju na ulazna vrata ili pored ikone, kao vidljiv podsetnik na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja i poziv da tokom cele godine žive u veri, pokajanju i ljubavi prema Bogu. Sam venčić nema nikakvu natprirodnu ili magijsku moć, već njegov smisao proizlazi iz vere čoveka i molitve kojom se obraća Gospodu.
Etnolog Gordana Pajić podseća da se u pojedinim krajevima Ivanjdan naziva i "Biljober".
- Negde se ovaj praznik zove i Biljober jer se trave beru na sam dan praznika i veruje se da su tada naročito lekovite, pa se suše i čuvaju tokom godine za pripremu čajeva ili tinktura. U narodu se kaže da je Bog stvorio biljku za svaku boljku, pa su verovanja o lekovitom bilju kod nas veoma rasprostranjena - kaže Gordana Pajić.
Iako su pojedini narodni običaji tokom vremena bili praćeni različitim verovanjima, Crkva podseća da se Ivanjdan proslavlja pre svega u molitvi, učešćem na Svetoj liturgiji i sećanjem na Svetog Jovana Krstitelja. Zato ivanjske venčiće ne treba posmatrati kao amajlije niti im pripisivati zaštitnu ili čudotvornu moć, već kao lep narodni običaj koji prati veliki praznik.
Najlepše je kada vernici sami ispletu venčiće od poljskog cveća, a ukoliko za to nisu u mogućnosti, mogu ih nabaviti ispred hramova, gde se na Ivanjdan, posle Svete liturgije, tradicionalno prodaju venčići koje su pripremili vernici.
Ivanjdan nas podseća na reči Svetog Jovana: "On treba da raste, a ja da se umanjujem." (Jovan 3,30) U tome se krije i suština praznika - da se čovek kroz pokajanje, smirenje i život po Jevanđelju približava Hristu. Ivanjski venčić zato nije cilj sam po sebi, već skroman znak praznične radosti i sećanja na velikog Preteču Gospodnjeg, koji je svojim životom pokazao put ka Spasitelju.
Prema Svetom pismu i crkvenom predanju, njegovo rođenje bilo je unapred najavljeno.
Bolje ne slaviti, nego slaviti slavu nakaradno, govorio je otac Joil.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Prema crkvenom učenju, anđeli su bestelesna duhovna bića koja služe Bogu i izvršavaju njegovu volju.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Žito je obavezan bogoslužbeni element proslave svake krsne slave, naglasio je sveštenik.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Na Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja vernici poste, ali uz ovaj dan vezuju se i brojna narodna verovanja. Saznajte šta je dozvoljeno, šta nije i koje zabrane nemaju uporište u crkvenim pravilima.
Crkva 6. oktobra slavi praznik začeća Preteče Gospodnjeg, sina Zaharije i Jelisavete.
Beseda iz manastira Ćelije iz 1964. godine donosi duboko promišljanje o stradanju Preteče, Irodovom zločinu, ljudskom odnosu prema istini i tajni pravednikove smrti.
U srpskom narodu ovaj dan poznat je i kao jesenji Sveti Jovan i Jovan Glavosek.
Prema crkvenom učenju, anđeli su bestelesna duhovna bića koja služe Bogu i izvršavaju njegovu volju.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.