DANAS JE CRVENO SLOVO I SLAVA VELIKOG BROJA SRBA! Obeležavamo Rođenje Svetog Jovana Preteče i Krstitelja - IVANJDAN!
Prema Svetom pismu i crkvenom predanju, njegovo rođenje bilo je unapred najavljeno.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Srpska pravoslavna crkva 7. jula proslavlja Rođenje Svetog Jovana Krstitelja, praznik u narodu poznat kao Ivanjdan. Pored Rođenja Gospoda Isusa Hrista i Rođenja Presvete Bogorodice, ovo je jedno od tri rođenja koja Crkva liturgijski proslavlja, što svedoči o izuzetnom mestu koje Sveti Jovan zauzima u istoriji spasenja.
Sveti Jovan Krstitelj, Preteča Gospodnji, bio je poslednji starozavetni prorok i onaj koji je pripremio put dolasku Spasitelja. Pozivao je narod na pokajanje, krštavao u reci Jordan i udostojio se da krsti samog Gospoda Isusa Hrista. Njegov život ostaje primer smirenja, podviga i potpune odanosti Bogu.
U srpskom narodu ovaj praznik od davnina nosi naziv Ivanjdan. Ime Ivan predstavlja stari narodni oblik imena Jovan, pa se kroz vekove ovaj naziv ustalio u narodnoj tradiciji, ne menjajući suštinu praznika koji je posvećen Svetom Jovanu Krstitelju.
Jedan od najprepoznatljivijih običaja, na koji i Crkva gleda blagonaklono, vezanih za Ivanjdan jeste pletenje venčića od ivanjskog cveća i drugog poljskog bilja. Ovaj običaj sačuvan je u mnogim krajevima Srbije i predstavlja lep izraz narodne pobožnosti, kojim se praznik dočekuje sa radošću i zahvalnošću Bogu za darove Njegove tvorevine.
Najčešće se pletu venčići od ivanjskog cveća (Galium verum), biljke prepoznatljive po sitnim žutim cvetovima i prijatnom mirisu. U mnogim krajevima u venčiće se upliće i drugo samoniklo poljsko bilje koje u to doba godine cveta.
U pravoslavnom predanju venac je simbol pobede, večnosti i duhovne radosti. Zato mnogi vernici nakon praznične liturgije ivanjski venčić stavljaju na ulazna vrata ili pored ikone, kao vidljiv podsetnik na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja i poziv da tokom cele godine žive u veri, pokajanju i ljubavi prema Bogu. Sam venčić nema nikakvu natprirodnu ili magijsku moć, već njegov smisao proizlazi iz vere čoveka i molitve kojom se obraća Gospodu.
Etnolog Gordana Pajić podseća da se u pojedinim krajevima Ivanjdan naziva i "Biljober".
- Negde se ovaj praznik zove i Biljober jer se trave beru na sam dan praznika i veruje se da su tada naročito lekovite, pa se suše i čuvaju tokom godine za pripremu čajeva ili tinktura. U narodu se kaže da je Bog stvorio biljku za svaku boljku, pa su verovanja o lekovitom bilju kod nas veoma rasprostranjena - kaže Gordana Pajić.
Iako su pojedini narodni običaji tokom vremena bili praćeni različitim verovanjima, Crkva podseća da se Ivanjdan proslavlja pre svega u molitvi, učešćem na Svetoj liturgiji i sećanjem na Svetog Jovana Krstitelja. Zato ivanjske venčiće ne treba posmatrati kao amajlije niti im pripisivati zaštitnu ili čudotvornu moć, već kao lep narodni običaj koji prati veliki praznik.
Najlepše je kada vernici sami ispletu venčiće od poljskog cveća, a ukoliko za to nisu u mogućnosti, mogu ih nabaviti ispred hramova, gde se na Ivanjdan, posle Svete liturgije, tradicionalno prodaju venčići koje su pripremili vernici.
Ivanjdan nas podseća na reči Svetog Jovana: "On treba da raste, a ja da se umanjujem." (Jovan 3,30) U tome se krije i suština praznika - da se čovek kroz pokajanje, smirenje i život po Jevanđelju približava Hristu. Ivanjski venčić zato nije cilj sam po sebi, već skroman znak praznične radosti i sećanja na velikog Preteču Gospodnjeg, koji je svojim životom pokazao put ka Spasitelju.
Prema Svetom pismu i crkvenom predanju, njegovo rođenje bilo je unapred najavljeno.
Bolje ne slaviti, nego slaviti slavu nakaradno, govorio je otac Joil.
Iza crvenih slova i obeleženih postova krije se mnogo više od praktičnog rasporeda, a sveštenici objašnjavaju da to nije spisak zabrana, nego duhovni vodič koji je potrebno ispravno čitati.
Osvećeno ulje vekovima izaziva dilemu između vere i očekivanja čuda, dok pravoslavni jerarsi ističu da je suština u molitvi i unutrašnjoj promeni, a ne u samom predmetu.
Sveti Oci upozoravaju da nije svaki san poruka niti svaka misao otkrovenje, već da je za razlikovanje Božje opomene od zablude neophodno duhovno rasuđivanje.
Od hramova do krsnih slava u domovima, ovi znaci vere imaju duboku simboliku, ali Crkva upozorava na granicu između pobožnosti i narodnih verovanja koja se udaljavaju od njenog učenja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Rođenje Svetog Jovana Krstitelja po starom i praznik Prepodobnog Tome Maleina po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Blaženog pape Benedikta XI, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Prema Svetom pismu i crkvenom predanju, njegovo rođenje bilo je unapred najavljeno.
Poznat po asketskom životu i neobičnim darovima, ovaj ugodnik Božji ostavio je snažno svedočanstvo vere kroz molitvu, pomoć siromašnima i duhovnu blizinu sa ljudima i posle upokojenja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Agripinu po starom i Prepodobnog Sisoja Velikog po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Marije Goreti, a muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Iverska ikona na severu Rusije neprekidno mirotoči već četvrt veka, ali je to ostalo skriveno sve do upokojenja monahinje koja je čuvala ovu tajnu.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Poznat po asketskom životu i neobičnim darovima, ovaj ugodnik Božji ostavio je snažno svedočanstvo vere kroz molitvu, pomoć siromašnima i duhovnu blizinu sa ljudima i posle upokojenja.
Prema Svetom pismu i crkvenom predanju, njegovo rođenje bilo je unapred najavljeno.
Bolje ne slaviti, nego slaviti slavu nakaradno, govorio je otac Joil.