Praznici i sveci 08.07.2026 | 18:30

TRI GODINE ŽIVEO NA DRVETU I ČINIO ČUDESA! Sutra slavimo Prepodobnog Davida Solunskog, velikog podvižnika koji je isceljivao bolesne!

Slika Autora
Autor: M. M.
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
TRI GODINE ŽIVEO NA DRVETU I ČINIO ČUDESA! Sutra slavimo Prepodobnog Davida Solunskog, velikog podvižnika koji je isceljivao bolesne!
SPC

Živeo je u strogom uzdržanju, neumorno se moleći i proučavajući Sveto pismo i žitija svetih, nastojeći da u svemu podražava njihove vrline, a naročito velike stolpnike.

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 9. jula molitveno proslavljaju Prepodobnog Davida Solunskog, velikog podvižnika i čudotvorca čiji je život ostao upamćen po nesvakidašnjem podvigu, dubokom smirenju i mnogobrojnim čudima koja je Gospod preko njega činio. 

Prepodobni David rođen je na Istoku, ali je svojim podvizima zasijao na Zapadu, u okolini Soluna. Još kao mladić odrekao se bogatstva, porodice i svih zemaljskih uživanja kako bi u potpunosti sledio Hrista.

Živeo je u strogom uzdržanju, neumorno se moleći i proučavajući Sveto pismo i žitija svetih, nastojeći da u svemu podražava njihove vrline, a naročito velike stolpnike.

Njegov najneobičniji podvig bio je život na granama jednog bademovog drveta u blizini Soluna. Bez ikakvog zaklona i udobnosti, pune tri godine proveo je na drvetu, izložen suncu, kiši, vetru i hladnoći. Sa tog mesta neprestano je uznosio molitve Bogu, dok je svima koji su mu dolazili delio mudre savete, tešeći ih i učvršćujući u veri.

Njegovi učenici su ga više puta molili da siđe i nastani se u keliji koju su mu pripremili, ali je prepodobni ostao na drvetu sve dok mu se nije javio anđeo Gospodnji. Anđeo mu je saopštio da je Gospod uslišio njegove molitve i darovao mu ono za čim je najviše čeznuo - savršeno smirenje i pobožnost. Tek tada David je sišao sa drveta i nastavio svoj podvižnički život u skromnoj keliji pod bademom.

SPC
Prepodobni David Solunski

 

Bog ga je zbog takvog života obdario darom čudotvorstva. Predanje beleži da je jednom prilikom pred njegovu keliju doveden mladić opsednut nečistim duhom. Demon je, kako se navodi u žitiju, vikao da ga spaljuje oganj koji izbija iz kelije Božjeg ugodnika. Prepodobni David je kroz mali prozor pružio ruku, blagoslovio mladića i odmah isterao nečistog duha iz njega.

Drugi put pred njega je dovedena žena koja je izgubila vid. Svetitelj se usrdno pomolio Gospodu, načinio nad njom znak časnog krsta i žena je istog trenutka progledala. Takva čuda samo su učvrstila veru naroda da se pred njima nalazi veliki Božji ugodnik.

Glas o njegovoj svetosti stigao je i do cara Justinijana. Kada su Solunjani imali važnu molbu za cara, zamolili su upravo prepodobnog Davida da ode u Carigrad kao njihov izaslanik. Na put je krenuo sa dvojicom svojih učenika, ali im je unapred rekao da se živ neće vratiti u Solun.

Pred carem Justinijanom dogodilo se još jedno čudo. Prepodobni je uzeo užareni ugljen u svoje ruke, stavio na njega tamjan i okadio cara, a plamen mu nije naneo nikakvu povredu. Car je ostao zadivljen prizorom, poklonio se svetitelju i ispunio molbu stanovnika Soluna zbog koje je došao u prestonicu.

Na povratku iz Carigrada, baš kako je i prorekao, prepodobni David se upokojio nadomak Soluna 548. godine. Njegovo telo svečano je preneto u grad i sahranjeno u manastiru svetih mučenika Teodora i Merkurija. Kasnije su njegove mošti pronađene cele i netljene, što je Crkva primila kao još jedno svedočanstvo njegove svetosti.