Praznično sabranje u drevnoj nemanjićkoj svetinji obeleženo rukopoloženjem novog sveštenika i besedom vladike mileševskog o veri i preobražaju čoveka
U jednoj od navećih srpskih svetinja Manastiru Mileševa, koji vekovima sabira vernike na molitvu i liturgiju, svečano je proslavljen praznik Rođenja Svetog Jovana Preteče i Krstitelja Gospodnjeg, Ivanjdan. Svetu arhijerejsku liturgiju u Vaznesenjskom hramu služio je arhiepiskop i mitropolit mileševski Atanasije, u molitvenom prisustvu umirovljenog episkopa mileševskog Filareta.
Posebnu radost ovog prazničnog sabranja predstavljalo je rukopoloženje đakona Mitra Marjanovića u čin jereja. Pred sveštenstvom, monaštvom i vernim narodom on je primio blagoslov za novu službu u Crkvi i poziv da kroz svešteničko služenje svedoči Hristovu reč.
Verni narod, koji se za ovaj praznik pripremao postom i molitvom, pristupio je Svetom pričešću i pričestio se Časnim Darovima, učestvujući tako u zajednici sa Hristom kroz Svetu Evharistiju.
Nakon zaamvone molitve osveštani su slavski darovi i prelomljen slavski kolač koji su povodom velikog praznika pripremile mileševske monahinje. U manastirskoj gostoprimnici potom je priređena trpeza ljubavi za sve učesnike liturgije.
Sveti Jovan Preteča kao putokaz ka Bogu
Obraćajući se okupljenim vernicima, mitropolit Atanasije govorio je o dubokoj poruci praznika Rođenja Svetog Jovana Preteče, naglašavajući da ovaj dan nije samo sećanje na događaj iz prošlosti, već i prilika da svaki čovek razmisli o svom životu i odnosu prema Bogu.
- Danas je dan velike radosti. Danas proslavljamo dolazak na svet onoga kome su se mnogi obradovali, čijem rođenju su se radovale generacije i raduju se i danas. I mi hrlimo da stignemo da učestvujemo u toj opštoj radosti - rekao je mitropolit Atanasije.
Foto: Eparhija mileševska
Mitropolit mileševski Atanasije osveštao je slavske darove
Govoreći o veličini Svetog Jovana Krstitelja, mitropolit je istakao da je njegova snaga bila u potpunoj predanosti Bogu i spremnosti da ispuni svoju misiju.
- Naša sva pažnja je usmerena na to da sagledamo kako je on došao i zašto je došao, u čemu je njegova uloga, zašto je on tako veliki, zašto on zaslužuje takve pohvale i zašto svaka pomisao na njega pobuđuje duhovnu snagu i radost. Sveti Jovan je inspiracija svakom čoveku željnom života i vrline - rekao je mitropolit.
Poziv na pokajanje i promenu života
U svojoj besedi mitropolit Atanasije posebno je podsetio na poruku Svetog Jovana Preteče, koji je ljude pozivao na pokajanje i povratak Bogu.
- On je pozvao na pokajanje, pozvao na promenu načina života, one koji su bili otuđeni od Boga pozvao da se okrenu ka Bogu i da poslušaju Njegovu volju - istakao je mitropolit.
Kako je rekao, upravo zbog svoje blizine sa Bogom Sveti Jovan je postao primer čoveka čiji je život doneo duhovnu promenu mnogima.
- Zbog te svoje blizine sa Bogom postao je uzrok preobražaja sveta. Takvoga čoveka, njegov dolazak na svet, danas proslavljamo. Sva njegova misija i uloga bila je u tome da ukaže da je Hristos Spasitelj sveta i da je za spasenje sveta neophodno okrenuti se ka Bogu, poslušati Njegovu volju i živeti po Njegovoj volji - poručio je mitropolit Atanasije.
Njegove reči podsetile su vernike da poziv Svetog Jovana na pokajanje nije ostao vezan samo za vreme u kojem je živeo, već da je to poruka upućena svakom čoveku koji želi da obnovi svoj život u veri i zajednici sa Bogom.
Sveštenička služba kao poziv i odgovornost
Predstavljajući novorukopoloženog prezvitera Mitra Marjanovića, mitropolit Atanasije pozvao je vernike da se mole za njega i njegovu buduću službu.
- Mi ćemo se i dalje moliti za njega da njemu Bog bude dopunitelj u svima njegovim obećanjima, njegovim naporima, nedostatke da Gospod popunjuje i ispravlja - rekao je mitropolit.
Govoreći o svešteničkom pozivu, naglasio je da je ta služba velika odgovornost koja prevazilazi ljudske mogućnosti i da je za njeno dostojno vršenje potrebna pomoć i ljubav čitave Crkve.
- U Crkvi nastojimo da postignemo i ono što prevazilazi ljudsku meru - rekao je mitropolit Atanasije, dodajući da će novom svešteniku biti potrebna podrška crkvene zajednice, koja treba da mu bude izvor mudrosti, snage i usmerenja.
Praznik Ivanjdana u manastiru Mileševi protekao je u znaku molitve, radosti i duhovnog zajedništva. Kroz Svetu Liturgiju i prazničnu besedu mitropolita Atanasija vernicima je upućen poziv da slede primer Svetog Jovana Preteče, da se okreću Bogu, obnavljaju svoj život kroz pokajanje i istrajno žive u veri.
Na praznik Vaskrsenja Hristovog, među svetlim zidovima manastira Mileševa, nastao je prizor koji je postao duhovni simbol praznika: susret i kuckanje vaskršnjim jajima mitropolita Atanasija i umirovljenog vladike Filareta, sadašnjeg i bivšeg pastira Eparhije mileševske.
Na liturgiji koju je služio mitropolit Atanasije sabralo se mnoštvo vernika, a najemotivniji trenutak nastao je kada su najmlađi prilazili da prime svetu tajnu. Vladika je u besedi naglasio da ne postoji važnija hrana od one nebeske – koja ispunjava i telo i srce.
Mitropolit Atanasije ugostio je više ministara Vlade Srbije, otvorio pitanja obnove, zaštite fresaka i buduće saradnje, a razgovori su, umesto protokola, doneli konkretne planove i jasnu poruku da se nasleđe ne čuva rečima nego delima.
Tokom liturgije u hramu Svete Trojice, mitropolit mileševski je poručio vernicima da je radost povratka u Božji dom veća od svakog prestupa i da nas Hristovo vaskrsenje vodi kroz životne izazove.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Na liturgiji u hramu na Petlovom brdu poglavar SPC govorio je o snazi smirenja, pobedi nad egoizmom, istinskom pokajanju i tome zašto tek život sa Hristom svakom čoveku donosi radost, smisao i unutrašnji mir.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da nijedno političko opredeljenje ne sme biti važnije od brata i sestre, upozorivši da mržnja, gnev i međusobne svađe vode ka tome da na kraju svi budu gubitnici.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.