Tokom liturgije u hramu Svete Trojice, mitropolit mileševski je poručio vernicima da je radost povratka u Božji dom veća od svakog prestupa i da nas Hristovo vaskrsenje vodi kroz životne izazove.
U Nedelju bludnog sina, hram Svete Trojice u Novoj Varoši bio je ispunjen molitvom i radošću, dok je mitropolit mileševski Atanasije predvodio svetu liturgiju. Uz njega su služili arhijerejski namesnik novovaroški protojerej Stanko Blagojević, protojerej-stavrofor Radmilo Janjić i protođakon Ivan Savić, čineći liturgijsko sabranje posebno svečanim.
Posle otpusta, vladika se obratio sabranom vernom narodu pastirskom besedom, u kojoj je osvetlio duboku poruku današnje evanđeoske priče:
– Mi smo na putu ka Vaskrsu. Usmerili se i mislima i pogledom ka Vaskrsenju. Gledamo u Svetli praznik Vaskrsenja Hristovoga i sva naša vera se na tome zasniva, na Hristovoj pobedi, i nošeni smo kroz sav život tom Njegovom pobedom, radošću što smo sa Hristom vaskrslim – podvukao je mitropolit Atanasije.
Foto: Eparhija mileševska
Vladika Atanasije sa sveštenstvom
Vladika je podsetio vernike da je čovekov život, kao i priča o bludnom sinu, u suštini poziv na povratak i zajedništvo sa Bogom:
Povratak u dom Oca Nebeskog
– Sav život naš je tako ustrojen, organizovan tako, tako uređen, da liči na život u domu Oca Svoga. Tako je Bog i zamišljao da živi čovek. Ali, eto, događala su se odstupanja, i da bi nas Otac Nebeski ponovo privukao k Sebi, dao nam je sliku ove priče, ovoga događaja. Čitali smo o tome koliko pamti Otac Nebeski i koliko voli. Šta je rekao Otac kada Mu se vratio onaj nekada izgubljeni sin, kakvo je bilo Njegovo raspoloženje? Da se treba veseliti tome, da budemo svi radosni što se onaj koji je bio izgubljen vratio i da je to u centru pažnje. To je najvažnije imati u vidu. Otac Nebeski tako postupa prema nama, samo mi da se okrenemo k Njemu. On bi nam sve oprostio, bilo koji prestup, u iskrenom odvraćanju od tog prestupa – istakao je mitropolit Atanasije.
Reči vladike Atanasija nisu samo podsetnik na jevanđeosku poruku o milosti i oprostu, već i svetionik nade za sve vernike koji se, poput bludnog sina, možda osećaju daleko od doma Oca Nebeskog. U ovoj liturgijskoj Nedelji, misao o povratku i radosti zbog obraćenja postaje oslonac i vodič ka Svetlom prazniku Vaskrsa.
Dvodnevna poseta stručnog tima iz Beograda obuhvatila je detaljan pregled riznice, crkvenih eksponata i manastirske porte, uz planove za arheološka istraživanja i zaštitu kulturnog nasleđa za buduće generacije.
Podignuta na temeljima vizantijske bazilike, sa sačuvanim ugovorom o gradnji iz 1281. i grobovima potomaka loze Nemanjića, ova svetinja kod Brodareva svedoči o veri, razaranju i tihom opstanku uprkos pljačkama, ruševinama i zaboravu.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
U kragujevačkom hramu Svete Petke, mitropolit šumadijski govorio je o značenju liturgijskog poziva „U miru Gospodu se pomolimo“ i podsetio da bez mira sa Bogom nema ni istinskog zajedništva sa bližnjima.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.