Na liturgiji koju je služio mitropolit Atanasije sabralo se mnoštvo vernika, a najemotivniji trenutak nastao je kada su najmlađi prilazili da prime svetu tajnu. Vladika je u besedi naglasio da ne postoji važnija hrana od one nebeske – koja ispunjava i telo i srce.
U drugu nedelju po Duhovima, pod svetlim svodovima mileševske svetinje, osluškujući pojanje monahinja i tišinu duhovnog sabranja, mitropolit mileševski Atanasije služio je svetu liturgiju u hramu Vaznesenja Gospodnjeg u manastiru Mileševa. Bio je to dan nebeske radosti, ispunjen molitvom, blagodaću i prisustvom mnogobrojnih vernika – među kojima je bilo posebno mnogo dece.
Dirljivo bogosluženje u Mileševi
Liturgiji su sasluživali i umirovljeni episkop mileševski Filaret, protojerej-stavrofor Nikola Perković i protođakon Ivan Savić, dok su na prozbe i jektenije odgovarale mileševske monahinje, predvođene igumanijom Akvilinom, u duhu smirenosti i sabranosti svojstvenom monaškom životu.
Eparhija mileševska
Doček vladike u manastirskoj porti
Najemotivniji trenutak: redovi dece pred Svetim putirom
Poseban trenutak, koji je mnogima izmamio tihe uzdahe, zbio se kada je mitropolit Atanasije, podigavši Sveti putir, tiho izgovarao molitvu pred pričešće. U svetlosti kandila i mirisu tamjana, najmlađi su prilazili – jedan po jedan – u dugim mirnim redovima, sa rukama prekrštenim na grudima i licima punim vere, da bi se pričestili Životvornim Telom i Krvlju Gospoda Isusa Hrista.
Pripremljeni postom i molitvom, verni narod je pristupio svetoj Tajni sa dubokim poštovanjem i pobožnošću.
Eparhija mileševska
Vladika mileševski Atanasije služio je liturgiju u u hramu Vaznesenja Gospodnjeg u manastiru Mileševa
Reči koje se pamte: „Čime hranimo dušu?“
Po završetku liturgije, mitropolit Atanasije uputio je sabranima nadahnutu i poučnu besedu:
– Gospod nas je i danas nahranio nebeskom hranom. Vrlo je važno biti hranjen nebeskom hranom. Od hrane živimo. Važno je da pravu hranu imamo. Presudno je to – šta nosimo u sebi, čime se hranimo.
Naglasio je da savremeni čovek najčešće brine o telesnoj ishrani, a zanemaruje duhovnu:
– Čime smo nahranjeni, šta sa sobom i u sebi nosimo? Od toga će zavisiti i kako hodimo, koje i kakve korake pravimo, kakva nam je duša, kakvo nam je raspoloženje, za šta smo sposobni ili nesposobni, kako se osećamo, koliko ćemo trajati.
Mitropolit Atanasije podsetio je da se u svetim hramovima vernici hrane upravo onim što je najvažnije – Telo i Krv Hristova:
– U velikoj smo prednosti, mi koji dođosmo u ovaj sveti hram i nahranismo se božanskom, nebeskom hranom. Sve biće svoje nahranismo – um, telo, volju, srce svoje napunismo nebeskom hranom.
Podsetivši na Gospodnje reči: „Ko hoće za mnom da ide, neka se odrekne sebe, uzme krst svoj i ide za mnom“, vladika je objasnio da to mogu učiniti samo oni koji istinski veruju:
Eparhija mileševska
Najmlađi vernici u redu za pričešće
– Gospod je ubedljivo nadmoćan svojom ljubavlju nebeskom i priziva nas. Kao što je prizvao apostole i mnoge druge, i nas priziva. Ne smemo ni u kakvom trenutku izgubiti ovaj sadržaj, ovo sećanje na koje smo se i danas podsetili čitajući Sveto Jevanđelje, niti izgubiti ovu hranu Tela i Krvi Hristove, koju primismo u Svetom Pričešću.
U danu kada su i anđeli, kako bi narod rekao, tiho slavili, Mileševa je ponovo bila duhovna oaza u kojoj su, pod rukom arhipastira, i deca i odrasli nahranjeni ne samo hlebom nebeskim, već i rečju istine, vere i ljubavi.
Tog dana, sa fresaka i ikona, Sveti Sava je gledao na one koji, baš kao i on nekada, biraju da hodaju putem Hristovim – nahranjeni večnim.
U Vaznesenjskom hramu nemanjićkog manastira, gde su monahinje i vernici u duhovnoj slozi proslavili praznik Blagovesti, mitropolit Atanasije uputio je snažan poziv svima da se odazovu Božijem glasu i postanu učesnici spasenja.
U Saborni hram Svetog Vasilija Ostroškog u Prijepolju slilo se more dečjih glasova i osmeha, dok je vladika mileševski govorio o Hristovoj vojsci dobrote i ljubavi, bez koje svet ne bi opstao.
Na praznik Vaskrsenja Hristovog, među svetlim zidovima manastira Mileševa, nastao je prizor koji je postao duhovni simbol praznika: susret i kuckanje vaskršnjim jajima mitropolita Atanasija i umirovljenog vladike Filareta, sadašnjeg i bivšeg pastira Eparhije mileševske.
Tokom posete manastiru iz 13. veka, ministar kulture Nikola Selaković razgovarao je s mitropolitom Atanasijem i lokalnim rukovodstvom o rekonstrukciji Sabornog hrama i budućim zajedničkim projektima države i Eparhije mileševske.
U selu Džurovo, pod brdima Prijepolja, gde vekovima odjekuje molitva, verni narod se okupio oko mitropolita Atanasija da bi proslavio hramovnu slavu crkve Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja – svedočeći snagu predanja, zajedništva i neugasive pravoslavne vere.
Nakon značajnog boravka u Beogradu, sveta relikvija vraćena je u manastir gde vekovima osnažuje dušu srpskog naroda, uz dirljivo slovo mitropolita Atanasija o obnovi Crkve i životu u skladu sa Božanskim promisom.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
U sabornom hramu manastira Mileševa hramovna slava okupila je veliki broj vernika, dece i gostiju iz javnog života, dok su svečana liturgija i beseda o životu jačem od smrti pretvorile Spasovdan u snažno duhovno sabranje koje je ostavilo dubok utisak na prisutne.
Više od sedam vekova traje sećanje na povratak prvog srpskog arhiepiskopa u Mileševu, događaj koji je postao simbol duhovnog jedinstva i istorijskog pamćenja srpskog naroda.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.