U Saborni hram Svetog Vasilija Ostroškog u Prijepolju slilo se more dečjih glasova i osmeha, dok je vladika mileševski govorio o Hristovoj vojsci dobrote i ljubavi, bez koje svet ne bi opstao.
Veče uoči praznika Cveti – Ulaska Gospoda Isusa Hrista u Jerusalim, Saborni hram Svetog Vasilija Ostroškog u Prijepolju zatreperio je od radosti, kao u vreme kada su deca jerusalimska rasprostirala grančice pred Hristom. Najviše prisutnih vernika bilo je upravo – dečjih duša, čistih srca, što su sa svojim roditeljima došla da se prinesu Bogu u molitvi i prazničnoj radosti.
Foto: Eparhija mileševska
Porta Sabornog hrama u Prijepolju zablistala je ispunjena najmlađim vernicima
U tom svetlom sabranju, praznično večernje bogosluženje sa petohlebnicom služio je mitropolit mileševski . Atanasije, uz sasluženje sveštenstva. Nakon službe, osveštane su grančice vrbe i palme – simboli života i pobede nad smrću – i podeljene svoj prisutnoj deci, zajedno sa zvončićima koji su najavljivali dolazak Cara slave.
Svečani trokratni ophod oko hrama, uz pojanje tropara i šuštanje grančica u dečjim rukama, postao je slikovita predstava nebeske radosti i čistote kojom su vernici, predvođeni najmlađima, iskazali veru u dolazak Hrista u svoje živote.
Foto: Eparhija mileševska
Svečani trokratni ophod oko hrama
Mitropolit Atanasije se, u svojoj nadahnutoj besedi, obratio sabranom narodu rečima koje ostaju da se pamte:
- Učinili smo zajedno veliko delo. Uspevamo da održimo redove Hristovih sledbenika, prave Hristove vojske, one koja veruje u Njega i koja je snabdevena, nahranjena, osnažena, naoružana Njegovom dobrotom i Njegovom ljubavlju. Najznačajnija je upravo ta zajednica, vojska dobrote. Zahvaljujući njoj, toj vojsci dobrote i ljubavi, opstaje ovaj svet!
Foto: Eparhija mileševska
Večernje sa petohlebnicom služio je vladika mileševski Atanasije
Vladika mileševski je podsetio da su svi koji veruju u Hrista već upisani u građane Carstva nebeskog – iako slabi i trošni, ali kršteni, ispunjeni Simvolom vere i znanjem Jevanđelja – „to su naša dokumenta“.
Praznik Cveti svečano je proslavljen i u manastiru Davidovici kod Brodareva, gde je Svetu liturgiju služio mitropolit Atanasije sa bratijom i sveštenstvom. I tamo je poruka bila ista – slediti Gospoda do kraja, jer jedino On osniva Carstvo večnog života.
- Nastavljamo ono što je najvažnije držati i nastavljati, a to je sledovati za Gospodom našim Isusom Hristom... Gospod naš Hristos Pobeditelj je predstavio sav svoj program svog Carstva i večnog života nama i mi to sve prihvatamo... Ljubi Gospoda svoga svim srcem svojim, svim umom svojim, svom dušom svojom, i bližnjega svoga kao sebe samoga!
Foto: Eparhija mileševska
Saborni hram u Prijepolju bio je ispunjen decom
Tako je subota u Prijepolju postala cvetna ne samo po crkvenom kalendaru, već i po veri i nadi koja je nikla u srcima najmlađih. Njihova prisutnost, njihova svetlost i smeh postali su živa potvrda da Carstvo nebesko pripada takvima – čistima, prostodušnima, onima koji Gospoda primaju u radosti i bez sumnje. Upravo takva zajednica, kako reče mitropolit, postaje najjače oružje protiv tame ovoga sveta – vojska dobrote i ljubavi.
Tokom arhijerejske liturgije u manastiru Svetog Nikolaja u Pribojskoj Banji, mitropolit mileševski uputio je snažnu poruku vernom narodu o veri, ljubavi i našem mestu u svetu koji prolazi kroz promene.
U manastiru Mileševa dogodio se susret ispunjen emocijama i duhovnom toplinom – mitropolit Atanasije je s radošću poželeo dobrodošlicu episkopu Filaretu, koji se vraća u svetinju gde je služio Bogu i narodu.
Uz blagoslov vladike Atanasija, u jednom od najvažnijih manastira Srpske crkve, sveštenici Eparhije su, u sabornosti, pristupili Svetoj tajni ispovesti i pokajanja, nakon čega je usledila trpeza ljubavi.
Brat i sestra, vođeni verom i tajanstvenim svetlom, kreću na neobičan put kroz šumu do zaboravljene crkve, gde će pronaći blagoslov koji im menja život i donosi mir.
U Vaznesenjskom hramu nemanjićkog manastira, gde su monahinje i vernici u duhovnoj slozi proslavili praznik Blagovesti, mitropolit Atanasije uputio je snažan poziv svima da se odazovu Božijem glasu i postanu učesnici spasenja.
U nadahnutom predavanju protojereja-stavrofora Gojka Perovića vernici su otkrili da Vaskršnji post nije samo uzdržanje od hrane, već duboka duhovna borba i putovanje ka Hristu, koje se u danima Strasne sedmice pretvara u tiho svedočenje pred licem Gospodnjim.
Kroz kratka, precizna pitanja i odgovore, ova pouka razotkriva naše slabosti, navike i zablude, ali i pokazuje put ka unutrašnjoj snazi, miru i istinskoj veri, kakva se retko prepoznaje u svakodnevici.
Od učenika do igumana, od progona do mirnog kraja, njegov put otkriva kako je mala monaška zajednica u Carigradu postala poslednja linija odbrane svetih ikona.
Pogođeni Novi Pazar, Tutin i Sjenica - nestali prilozi vernika, a tragovi upućuju na pažljivo isplanirane akcije dok policija pokušava da razotkrije ko stoji iza svega.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Francuska časna sestra povređena na Brdu Sion, reagovale vlasti i međunarodne institucije; upozorenja na rastuću netrpeljivost i nove tenzije u Jerusalimu dodatno pojačavaju zabrinutost javnosti.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Miris tamjana i tiha molitva ispunili su Saborni hram u Prijepolju dok su sabrani pominjali decu, žene i vojnike čija imena i dalje žive u srcima zajednice.
U selu Džurovo, pod brdima Prijepolja, gde vekovima odjekuje molitva, verni narod se okupio oko mitropolita Atanasija da bi proslavio hramovnu slavu crkve Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja – svedočeći snagu predanja, zajedništva i neugasive pravoslavne vere.
Na dan kada Prijepolje slavi slavu Sabornog hrama, praznik Ostroškog Čudotvorca pretvorio se u dirljiv prikaz vere, zajedništva i nade – od liturgije i rukopoloženja, preko litije, pa sve do večeri ispunjene guslama, pesmom i trpezom ljubavi.
U srdačnom susretu u Prijepolju, mitropolit mileševski pohvalio rad Kluba i značaj časopisa Savindan koji čuva svetosavske vrednosti za nove generacije.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
U crkvi Pokrova Presvete Bogorodice služena zaupokojena liturgija, a poruka njegovog sina Nemanje Krivokapića podsetila okupljene da zajedništvo u veri nadilazi granice života i smrti.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Gotovo četiri decenije otac Slobodan bio je oslonac parohijanima, predvodio sveštenstvo kao arhijerejski namesnik i ostavio snažan trag u crkvenom životu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Bez struje i ikakvih oznaka, crkva-brvnara kod Duba vekovima krije ruske ikone, ratne tajne i neobično predanje o sili koja ju je sklonila od očiju ljudi, a do nje se ne dolazi slučajno.
Promenljiv početak i fiksni završetak čine ovaj post posebnim u crkvenom kalendaru, a njegova suština ne iscrpljuje se u jelovniku - naglasak je na unutrašnjem preobražaju, molitvi i pričešću kao središtu hrišćanskog života.