U manastiru Mileševa dogodio se susret ispunjen emocijama i duhovnom toplinom – mitropolit Atanasije je s radošću poželeo dobrodošlicu episkopu Filaretu, koji se vraća u svetinju gde je služio Bogu i narodu.
Pod tihim svetlom kandila koje obasjava freske Svetog Save i belinu mileševskih zidina, dva arhijereja Gospodnja – mitropolit mileševski Atanasije i umirovljeni episkop Filaret – susreli su se u ljubavi Hristovoj. Susret koji nadilazi vreme i prostor, koji je satkan od molitvenih niti i posvećenja Crkvi, dogodio se u svetinji u kojoj vekovima odjekuje svetosavsko predanje i molitva za spasenje roda pravoslavnoga.
Dočekavši brata svoga u Hristu, vladika Atanasije izgovori slovo dobrodošlice koje odjeknu ne samo među zidovima svetinje već i u srcima svih vernih:
- Dragi vladiko, dobro ste došli! Mi znamo da su čoveku najdraža ona mesta gde je najviše ljubio Boga. Razumemo vašu želju da se vratite Mileševi, i naša je radost velika što ste opet ovde, gde ste služili i dušu svoju prinosili na oltar Crkve.
Bilo je to slovo dobrodošlice u kom se sabrao vekovni duh srpskog monaštva – razumevanje, ljubav i brigu, kao i želju da svaki trudonosac Gospodnji nađe mir i utočište u svetinji. Mitropolit je, s pastirskom brigom i očinskom nežnošću, poverio episkopa Filareta u ruke mileševskih monahinja i vernog sveštenstva, kako bi mu pružili negu i brigu, onako kako to dolikuje bratstvu u Hristu.
Episkop Filaret, sa suzama blagodarnosti u očima, uzvrati rečima iz dubine srca:
- Radost mi je neizmerna što sam se opet našao u ovoj svetinji, među svojima, među onima koji ljube Gospoda i koji u Njemu nalaze utehu. I danas vas pozivam, draga braćo i sestre, da u ovim danima Svete Četrdesetnice budemo jedno sa Hristom: postom, molitvom, ispovešću i pričešćem. Samo tako se pobeđuje, jer uz Hrista dobro uvek pobeđuje!
Njegove reči donele su duh prošlih vremena, podsećajući na godine duhovnog pastirstva i neprestane borbe za istinu pravoslavne vere. U susretu ove dvojice duhovnih gorostasa ogledala se lepota crkvenog predanja – vernost, poslušanje i ljubav koja ne bledi, već se, poput plamena na oltaru, prenosi s kolena na koleno, iz srca u srce, iz veka u vek.
U tihom smiraju mileševskog konaka, dok se monahinje pripremaju da episkopu Filaretu pruže svu potrebnu brigu, ostaje osećaj da ovaj susret nije bio samo susret dvojice vladika, već i živi podsetnik da u Hristu niko nije sam, da Crkva nikada ne ostavlja svoje i da su ljubav i zajedništvo ona svetlost koja nas vodi ka Carstvu nebeskom.
U uzvišenom činu vere i hrišćanske ljubavi, Milić Dučić i Dragan Dučić iz sela Karoševina darovali su deo svog predačkog imanja manastiru Pustinji, time nastavljajući vekovnu tradiciju podrške naroda Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
U srdačnom susretu u Prijepolju, mitropolit mileševski pohvalio rad Kluba i značaj časopisa Savindan koji čuva svetosavske vrednosti za nove generacije.
Izložba „Anđeoski obrazi Hilandara“, duhovne besede i svečana akademija obeležili su dane u čast Svetog Save, okupivši verni narod u znaku ljubavi, zajedništva i molitve.
U svetinji posvećenoj Arhangelu Gavrilu služena je molitva koja poziva na duhovno uzrastanje, praštanje i ljubav prema bližnjemu, dok je mitropolit Atanasije podsetio vernike na pravi put kroz post i zajedništvo.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
Iza poznatih simbola i opštepoznatih činjenica o manastirskom kompleksu u dolini reke Mileševke otvaraju se manje vidljive epizode koje ga otkrivaju u drugačijem svetlu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.