EVO KADA PRIČEŠĆE MOŽE BITI OPASNO: Starac Sampson upozorava da oprost greha zahteva više od ispovesti
Samo iskreno pokajanje priprema dušu za svetu tajnu pričešća - bez njega pristupanje svetom putiru je prazan hod.
Svetac našeg vremena objasnio je kako iskrena, životna ispovest oslobađa dušu od nevidljivih rana i otvara put ka unutrašnjem miru.
U životu mnogih ljudi ostaje nevidljiv trag iskustava koja nose još iz detinjstva. Greške i slabosti koje činimo često nisu samo rezultat naših trenutnih izbora, već duboko usađeni otisci života naših roditelja, posebno majke. Duša upija njihove radosti i boli, a zatim ih nosi kroz ceo život, oblikujući postupke i osećanja na način koji nije odmah očigledan. Kako se onda osloboditi tih skrivenih okova?
Jedan od najdubljih odgovora nudi Sveti Porfirije Kavsokalivit:
- Nije samo čovek odgovoran za svoja sagrešenja. Promašaji, gresi i strasti nisu samo lični doživljaj onoga ko se ispoveda. Svaki čovek je preuzeo u sebe i doživljaje svojih roditelja, a posebno majke. U čovekovoj duši se stvara određeno stanje usled prisustva njegovih roditelja. To stanje čovek nosi sa sobom tokom čitavog svog života. Ono ostavlja trag u njemu. Mnoge stvari koje se čoveku dešavaju jesu posledica tog stanja. Njegovi postupci su u neposrednom odnosu sa stanjem njegovih roditelja.
Postoji, međutim, i jedna tajna. Postoji način kako da se čovek izbavi od ovoga. Taj način je opšta ispovest celokupnog čovekovog života. Video sam da ona čini čuda. Dok se ispovedaš, dok izlažeš čitav svoj život, od početka, od vremena kad si postao svestan sebe, dok ispovedaš ne samo grehe već i sve ostalo i prijatno i neprijatno sa čim si se susreo u životu, dok pričaš o svemu onom što sačinjava tvoj život – silazi božanska blagodat i izbavlja te od duševnih rana i ozleda, svih krivica - govorio je Sveti Porfirije.
U pravoslavlju ispovest nije samo formalnost – to je sveta tajna kojom se oslobađamo, susret sa istinom o sebi i priznavanje uticaja prethodnih generacija. Kroz iskrenu ispovest i pokajanje, čovek ne samo da priznaje grehe, već čisti dušu od nevidljivih naslaga koje oblikuju život.
U ovom svetlu, poruka Svetog Porfirija nije samo pouka o ličnoj odgovornosti, već i poziv da hrabro pogledamo korene svojih postupaka i kroz Božju milost pronađemo oslobođenje.

Poslanica Svetog apostola Pavla Jevrejima, začalo 319 (8,7-13)
7. Jer da je prvi zavet bio bez mane, ne bi se tražilo mesto za drugi. 8. Jer koreći njih govori: „Evo idu dani”, govori Gospod, „i učiniću sa domom Izrailjevim i sa domom Judinim Zavet novi, 9. ne onakav zavet koji učinih sa ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje Egipatske; jer oni ne ostaše u zavetu mome, i ja ne marih za njih”, govori Gospod.
10. „Jer ovo je Zavet koji ću zavetovati domu Izrailjevu posle onih dana”, govori Gospod: „Staviću zakone moje u misli njihove i napisaću ih na srcima njihovim, i biću im Bog, i oni će biti moj narod. 11. I niko neće učiti bližnjega svoga, i niko brata svoga, govoreći: 'Poznaj Gospoda;' jer će me svi poznati, od maloga do velikoga. 12. Jer ću biti milostiv nepravdama njihovim, i neću više spominjati grehe njihove i bezakonja njihova. 13. A kad veli Zavet novi, prvi je učinio zastarelim; a ono što zastareva i stari, blizu je iščeznuća.”
Jevanđelje po Marku, začalo 33. (8,11-21)
11. I iziđoše fariseji i počeše se raspravljati s njim, i kušajući ga, iskahu od njega znak sa neba. 12. I uzdahnuvši duhom svojim reče: „Zašto rod ovaj znak ište? Zaista vam kažem: 'Neće se dati znak rodu ovome.'” 13. I ostavivši ih uđe opet u lađu, i otide na onu stranu. 14. I zaboraviše učenici njegovi uzeti hlebove. I nemahu sa sobom u lađi do jedan hleb. 15. I opominjaše ih govoreći: „Gledajte, čuvajte se kvasca farisejskoga i kvasca Irodova.”
16. I razmišljahu, jedan drugome govoreći: „To je što hleba nemamo.” 17. I razumevši Isus reče im: „Zašto mislite da je to što hleba nemate? Zar još ne shvatate niti razumete? Zar je još okamenjeno srce vaše? 18. Imajući oči zar ne vidite, i uši imajući zar ne čujete? I ne pamtite li, 19. kad onih pet hlebova razlomih na pet hiljada, koliko punih kotarica komada nakupiste?” Rekoše mu: „Dvanaest.” 20. „A kad onih sedam na četiri hiljade, koliko punih kotarica komada nakupiste?” A oni rekoše: „Sedam.” 21. I reče im: „Kako ne razumete?”
Samo iskreno pokajanje priprema dušu za svetu tajnu pričešća - bez njega pristupanje svetom putiru je prazan hod.
Svetogorski starac objašnjava kako pronaći neuništivu radost usred greha, strasti i tuđe zlobe i doseći duhovni mir.
Priča o čoveku koji je grešio ceo život, ali se iskreno pokajao, otkriva večni dijalog između ljudske nesavršenosti i božanske milosti – i pruža nadu svakome ko traži unutrašnje oslobođenje.
U kratkoj pouci počivšeg duhovnika manastira Bogorodice Gavriotise krije se odgovor na strah od ljudske zlobe i osećaj napuštenosti.
U trenucima tuge i nemira, osmeh postaje duhovno oruđe koje priziva svetitelje i donosi unutrašnji mir.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka otkriva zašto reči gube snagu ako se ne potvrđuju životom i kako tajna molitva oblikuje duhovnu istinu.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Svetitelj objašnjava zašto se čovek i nakon izgovorenog praštanja vraća u vrtlog samoprekora i kako se iz tog začaranog kruga izlazi ka miru koji ne traži novo suđenje sebi.
Jedan od najznačajnijih ruskih duhovnika 20. veka otkriva da ispovest ne obuhvata samo velika sagrešenja, već i skrivene slabosti koje razaraju dušu.
Svetogorski starac objašnjava zašto sveta tajna ispovesti nije puko nabrajanje grešnih pomisli i kako duhovna budnost može doneti mir i duhovno jačanje.
Dugogodišnji čuvar kivota Svetog Vasilija Ostroškog govorio je bez zadrške o gordosti - o grehu koji čoveka sprečava da se spusti do istine o sebi i da u pokajanju pronađe mir duše.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.