EVO KADA PRIČEŠĆE MOŽE BITI OPASNO: Starac Sampson upozorava da oprost greha zahteva više od ispovesti
Samo iskreno pokajanje priprema dušu za svetu tajnu pričešća - bez njega pristupanje svetom putiru je prazan hod.
Svetac našeg vremena objasnio je kako iskrena, životna ispovest oslobađa dušu od nevidljivih rana i otvara put ka unutrašnjem miru.
U životu mnogih ljudi ostaje nevidljiv trag iskustava koja nose još iz detinjstva. Greške i slabosti koje činimo često nisu samo rezultat naših trenutnih izbora, već duboko usađeni otisci života naših roditelja, posebno majke. Duša upija njihove radosti i boli, a zatim ih nosi kroz ceo život, oblikujući postupke i osećanja na način koji nije odmah očigledan. Kako se onda osloboditi tih skrivenih okova?
Jedan od najdubljih odgovora nudi Sveti Porfirije Kavsokalivit:
- Nije samo čovek odgovoran za svoja sagrešenja. Promašaji, gresi i strasti nisu samo lični doživljaj onoga ko se ispoveda. Svaki čovek je preuzeo u sebe i doživljaje svojih roditelja, a posebno majke. U čovekovoj duši se stvara određeno stanje usled prisustva njegovih roditelja. To stanje čovek nosi sa sobom tokom čitavog svog života. Ono ostavlja trag u njemu. Mnoge stvari koje se čoveku dešavaju jesu posledica tog stanja. Njegovi postupci su u neposrednom odnosu sa stanjem njegovih roditelja.
Postoji, međutim, i jedna tajna. Postoji način kako da se čovek izbavi od ovoga. Taj način je opšta ispovest celokupnog čovekovog života. Video sam da ona čini čuda. Dok se ispovedaš, dok izlažeš čitav svoj život, od početka, od vremena kad si postao svestan sebe, dok ispovedaš ne samo grehe već i sve ostalo i prijatno i neprijatno sa čim si se susreo u životu, dok pričaš o svemu onom što sačinjava tvoj život – silazi božanska blagodat i izbavlja te od duševnih rana i ozleda, svih krivica - govorio je Sveti Porfirije.
U pravoslavlju ispovest nije samo formalnost – to je sveta tajna kojom se oslobađamo, susret sa istinom o sebi i priznavanje uticaja prethodnih generacija. Kroz iskrenu ispovest i pokajanje, čovek ne samo da priznaje grehe, već čisti dušu od nevidljivih naslaga koje oblikuju život.
U ovom svetlu, poruka Svetog Porfirija nije samo pouka o ličnoj odgovornosti, već i poziv da hrabro pogledamo korene svojih postupaka i kroz Božju milost pronađemo oslobođenje.

Poslanica Svetog apostola Pavla Jevrejima, začalo 319 (8,7-13)
7. Jer da je prvi zavet bio bez mane, ne bi se tražilo mesto za drugi. 8. Jer koreći njih govori: „Evo idu dani”, govori Gospod, „i učiniću sa domom Izrailjevim i sa domom Judinim Zavet novi, 9. ne onakav zavet koji učinih sa ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje Egipatske; jer oni ne ostaše u zavetu mome, i ja ne marih za njih”, govori Gospod.
10. „Jer ovo je Zavet koji ću zavetovati domu Izrailjevu posle onih dana”, govori Gospod: „Staviću zakone moje u misli njihove i napisaću ih na srcima njihovim, i biću im Bog, i oni će biti moj narod. 11. I niko neće učiti bližnjega svoga, i niko brata svoga, govoreći: 'Poznaj Gospoda;' jer će me svi poznati, od maloga do velikoga. 12. Jer ću biti milostiv nepravdama njihovim, i neću više spominjati grehe njihove i bezakonja njihova. 13. A kad veli Zavet novi, prvi je učinio zastarelim; a ono što zastareva i stari, blizu je iščeznuća.”
Jevanđelje po Marku, začalo 33. (8,11-21)
11. I iziđoše fariseji i počeše se raspravljati s njim, i kušajući ga, iskahu od njega znak sa neba. 12. I uzdahnuvši duhom svojim reče: „Zašto rod ovaj znak ište? Zaista vam kažem: 'Neće se dati znak rodu ovome.'” 13. I ostavivši ih uđe opet u lađu, i otide na onu stranu. 14. I zaboraviše učenici njegovi uzeti hlebove. I nemahu sa sobom u lađi do jedan hleb. 15. I opominjaše ih govoreći: „Gledajte, čuvajte se kvasca farisejskoga i kvasca Irodova.”
16. I razmišljahu, jedan drugome govoreći: „To je što hleba nemamo.” 17. I razumevši Isus reče im: „Zašto mislite da je to što hleba nemate? Zar još ne shvatate niti razumete? Zar je još okamenjeno srce vaše? 18. Imajući oči zar ne vidite, i uši imajući zar ne čujete? I ne pamtite li, 19. kad onih pet hlebova razlomih na pet hiljada, koliko punih kotarica komada nakupiste?” Rekoše mu: „Dvanaest.” 20. „A kad onih sedam na četiri hiljade, koliko punih kotarica komada nakupiste?” A oni rekoše: „Sedam.” 21. I reče im: „Kako ne razumete?”
Samo iskreno pokajanje priprema dušu za svetu tajnu pričešća - bez njega pristupanje svetom putiru je prazan hod.
Svetogorski starac objašnjava kako pronaći neuništivu radost usred greha, strasti i tuđe zlobe i doseći duhovni mir.
Priča o čoveku koji je grešio ceo život, ali se iskreno pokajao, otkriva večni dijalog između ljudske nesavršenosti i božanske milosti – i pruža nadu svakome ko traži unutrašnje oslobođenje.
U kratkoj pouci počivšeg duhovnika manastira Bogorodice Gavriotise krije se odgovor na strah od ljudske zlobe i osećaj napuštenosti.
U trenucima tuge i nemira, osmeh postaje duhovno oruđe koje priziva svetitelje i donosi unutrašnji mir.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka otkriva zašto reči gube snagu ako se ne potvrđuju životom i kako tajna molitva oblikuje duhovnu istinu.
Pouka velikog asketa pokazuje da vera ne sme da bude oružje, već svetlo koje delima preobražava i spaja ljude različitih uverenja.
Mnogi misle da se Bogu prilazi kroz neprekidni napor i kaznu nad sobom, ali pouka svetogorskog starca otkriva zašto taj smer često vodi u umor, a ne u mir.
Jedan jednostavan trenutak i obična reč mogu pokazati da duge molitve same po sebi nisu dovoljne, pa čak mogu čoveka odvesti u sagrešenje.
U jednoj od svojih pouka veliki duhovnik 20. veka objasnio je kako anđeli čuvari vode dušu ka spasenju i kako njihova ljubav ostaje skrivena, ali moćna.
Psaltir bi trebalo da ima svaki pravoslavni dom.
Pravoslavna mudrost podseća da se istinski oslonac ne traži u prolaznom, već u večnom, jer samo ono što je ukorenjeno u Bogu ne može biti iznevereno.
Sama reč "krštenje" znači pogruženje i zato Crkva od apostolskih vremena poznaje samo jedan puni i ispravan način vršenja ove Svete tajne.
U besedi za 33. subotu po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako mali izbori oblikuju put ka svetlu i spasenju.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Poseta učenika Bogoslovije Svetog Save Sremskoj Kamenici pretvorila se u susret koji je deci doneo radost, a svima ostalima tiho podsećanje da se vera najpre prepoznaje po delima, a ne po rečima.
Recept za domaću štrudlu sa orasima kakva se pravila u danima kada je dozvoljen beli mrs - savršena za sedmicu pred početak Vaskršnjeg posta i za svaki sto oko koga se okuplja porodica.
U besedi za 33. subotu po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako mali izbori oblikuju put ka svetlu i spasenju.