PORED MOLITVE, SVAKI DAN IZGOVORITE OVE REČI I MILOST BOŽJA NEĆE IZOSTATI: Jedna rečenica starca Amvrosija objašnjava kako nikada nismo prepušteni sami sebi
U kratkoj pouci počivšeg duhovnika manastira Bogorodice Gavriotise krije se odgovor na strah od ljudske zlobe i osećaj napuštenosti.
Ljudi se danas najčešće ne muče zato što nemaju rešenja, već zato što su zaboravili kome da se obrate. Umor, strah od tuđe zlobe, osećaj da smo prepušteni sebi i sopstvenim mislima – sve to stvara tihu napetost koja ne prolazi ni kada se dan završi. U toj unutrašnjoj zbrci, pravoslavna tradicija ne nudi trikove ni brze utehe, već uporno vraćanje na ono što je jednostavno, ali zapostavljeno. Jedna pouka starca Amvrosija Lazarisa upravo tu pogađa suštinu.
Molitva kao razgovor, a ne obaveza
– Ne prestajte da se molite! Svaki dan da se moliš i da, između ostalog, kažeš i ovo: čuvaj me, Bože, i od ljudskoga zla. Bog je blizu nas, obrati Mu se kao prijatelju: Dođi, Gospode, pomozi mi. Kada se moliš, znaj da stojiš pred Hristom i Bogorodicom. Da si smiren i da govoriš: Dođi, Bogorodice, da mi pomogneš da se popravim. Bogorodica će ti pomoći. Ona je pored nas i čuje nas. Ti voliš svoju majku i ne želiš da je žalostiš. Zamisli tek koliko Gospod voli Svoju Majku – govorio je starac Amvrosije Lazaris.
U ovim rečima nema patetike, niti poruke koja se razume tek posle dugog tumačenja. Starac Amvrosije molitvu spušta tamo gde ona zaista živi – u svakodnevicu, u strah od ljudi, u potrebu da se ne ostane sam pred sopstvenim slabostima. On ne govori o Bogu kao o dalekom Sudiji, već kao o bliskom sagovorniku, o Hristu pred kojim se stoji, i o Bogorodici kojoj se prilazi sa istom stidljivom i čistom ljubavlju kakvu čovek ima prema sopstvenoj majci.
Zašto ova pouka nikada ne zastareva
Zato ova pouka ne poziva na savršenstvo, već na odnos. Ne podstiče bekstvo od problema, već hrabrost da se oni izgovore pred Bogom. U tom smislu, pravoslavni odgovor na nemir nije u promeni okolnosti, već u promeni mesta sa kojeg čovek govori: ne iz samoće, nego iz molitve. I baš tu, u toj tihoj, svakodnevnoj odluci da se ne prestane sa obraćanjem Bogu, leži snaga koja ne pravi buku, ali menja čoveka iznutra.
Čitanje Jevanđelja za 29. ponedeljak po Duhovima
Shutterstock/sianstock
Jevanđelje
Poslanica Svetog apostola Pavla Jevrejima, začalo 308 (3,5-11; 17-19)
5. Mojsej pak beše veran u svemu domu njegovom kao sluga, za svedočanstvo onoga što je imalo da se kaže, 6. dok je Hristos kao Sin nad domom njegovim; a njegov dom smo mi, ako smelo pouzdanje i nadu kojom se hvalimo do kraja nepokolebivo održimo. 7. Zato, kako veli Duh Sveti: „Danas, ako glas Njegov čujete,
8. nemojte da budu tvrdokorna srca vaša kao prilikom ogorčenja u dan kušanja u pustinji, 9. gde me iskušavaše ocevi vaši, ispitivaše me, a gledali su dela moja četrdeset godina. 10. Zato se razgnevih na pokoljenje ono, i rekoh: 'Svagda lutaju srcem, a sami ne poznaše puteva mojih;' 11. zato se zakleh u gnevu svom da neće ući u počinak moj.”
Nije nađeno poglavlje (p1): 58, 3,5-11; 17-19
Jevanđelje po Luki, začalo 102. (20,27-44)
27. I pristupiše neki od sadukeja, koji vele da nema vaskrsenja, i zapitaše ga, 28. govoreći: „Učitelju, Mojsej nam napisa: 'Ako kome umre brat koji ima ženu, i ovaj umre bez dece, da brat njegov uzme ženu i da podigne potomstvo bratu svom.' 29. Beše, dakle, sedmoro braće, i prvi uze ženu, i umre bez dece; 30. i uze drugi ženu, i on umre bez dece;
31. i treći je uze isto tako; a tako i sva sedmorica, ne ostaviše dece i pomreše. 32. A posle svih umre i žena. 33. O vaskrsenju, dakle, kojega će od njih biti žena? Jer je sedmorica imadoše za ženu. 34. I odgovarajući Isus reče im: „Sinovi ovoga veka žene se i udaju; 35. a koji se udostojiše dobiti onaj vek i vaskrsenje iz mrtvih, niti se žene niti se udaju;
36. jer više ne mogu umreti, jer su kao anđeli, i sinovi su Božiji kada su sinovi vaskrsenja. 37. A da mrtvi ustaju, i Mojsej pokaza kod kupine kada naziva Gospoda Bogom Avraamovim i Bogom Isakovim i Bogom Jakovljevim. 38. A Bog nije Bog mrtvih nego živih; jer su njemu svi živi.” 39. A neki od književnika odgovarajući rekoše: „Učitelju, dobro si kazao.” 40. I ne smedoše više ništa da ga pitaju. A on im reče:
41. „Kako govore da je Hristos sin Davidov? 42. Kada sam David govori u knjizi Psalama: 'Reče Gospod Gospodu mojemu: sedi meni sa desne strane, 43. dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim.' 44. David, dakle, njega naziva Gospodom; pa kako mu je sin?”
Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.
U trenucima kada se bolest vraća, nemir ne popušta, a rešenja blede, reči matuške Antonije otvaraju prostor za drugačiju vrstu borbe - onu koja zahteva istrajnost, a ne obećava brz ishod.
Pouka podvižnice sa Krita otkriva kako usrdno prizivanje Presvete Bogorodice i jednostavna molitva mogu obuzdati strah, osnažiti srce i čuvati čoveka ceo dan.
Pouka jednog od najomiljenijih svetitelja novijeg vremena otkriva zašto trenutak tišine pred Bogom nosi snagu da savlada nervozu, umor i haos koji čekaju svakog od nas.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije stiže recept za mirisno i zasitno jelo od povrća, pripremljeno bez komplikovanja, a sa svim čarima domaće posne kuhinje.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja upozorava roditelje da se prve godine ne mogu vratiti i objašnjava zašto ono što dete tada čuje i vidi često postaje temelj njegovih budućih izbora, navika i odnosa prema dobru.
Umesto odgovora, ljutnje i potrebe da dokažemo ko je u pravu, veliki ruski duhovnik upućuje na molitvu za onoga koji nas je povredio, otkrivajući put kojim se čuva mir srca i umnožava hrišćanska ljubav.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Posetioci će 27. i 28. juna moći besplatno da vide najstariju sačuvanu srpsku ćiriličnu rukopisnu knjigu, dragoceni spomenik duhovnosti, pismenosti i umetnosti koji se retko izlaže javnosti.
U pouci za petak 4. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohriski i Žički upozorava na opasnost pogrešnih izbora i podseća da se vrednost puta vidi po cilju kojem vodi, a ne po prolaznom uspehu.