PORED MOLITVE, SVAKI DAN IZGOVORITE OVE REČI I MILOST BOŽJA NEĆE IZOSTATI: Jedna rečenica starca Amvrosija objašnjava kako nikada nismo prepušteni sami sebi
U kratkoj pouci počivšeg duhovnika manastira Bogorodice Gavriotise krije se odgovor na strah od ljudske zlobe i osećaj napuštenosti.
Ljudi se danas najčešće ne muče zato što nemaju rešenja, već zato što su zaboravili kome da se obrate. Umor, strah od tuđe zlobe, osećaj da smo prepušteni sebi i sopstvenim mislima – sve to stvara tihu napetost koja ne prolazi ni kada se dan završi. U toj unutrašnjoj zbrci, pravoslavna tradicija ne nudi trikove ni brze utehe, već uporno vraćanje na ono što je jednostavno, ali zapostavljeno. Jedna pouka starca Amvrosija Lazarisa upravo tu pogađa suštinu.
Molitva kao razgovor, a ne obaveza
– Ne prestajte da se molite! Svaki dan da se moliš i da, između ostalog, kažeš i ovo: čuvaj me, Bože, i od ljudskoga zla. Bog je blizu nas, obrati Mu se kao prijatelju: Dođi, Gospode, pomozi mi. Kada se moliš, znaj da stojiš pred Hristom i Bogorodicom. Da si smiren i da govoriš: Dođi, Bogorodice, da mi pomogneš da se popravim. Bogorodica će ti pomoći. Ona je pored nas i čuje nas. Ti voliš svoju majku i ne želiš da je žalostiš. Zamisli tek koliko Gospod voli Svoju Majku – govorio je starac Amvrosije Lazaris.
U ovim rečima nema patetike, niti poruke koja se razume tek posle dugog tumačenja. Starac Amvrosije molitvu spušta tamo gde ona zaista živi – u svakodnevicu, u strah od ljudi, u potrebu da se ne ostane sam pred sopstvenim slabostima. On ne govori o Bogu kao o dalekom Sudiji, već kao o bliskom sagovorniku, o Hristu pred kojim se stoji, i o Bogorodici kojoj se prilazi sa istom stidljivom i čistom ljubavlju kakvu čovek ima prema sopstvenoj majci.
Zašto ova pouka nikada ne zastareva
Zato ova pouka ne poziva na savršenstvo, već na odnos. Ne podstiče bekstvo od problema, već hrabrost da se oni izgovore pred Bogom. U tom smislu, pravoslavni odgovor na nemir nije u promeni okolnosti, već u promeni mesta sa kojeg čovek govori: ne iz samoće, nego iz molitve. I baš tu, u toj tihoj, svakodnevnoj odluci da se ne prestane sa obraćanjem Bogu, leži snaga koja ne pravi buku, ali menja čoveka iznutra.
Čitanje Jevanđelja za 29. ponedeljak po Duhovima
Shutterstock/sianstock
Jevanđelje
Poslanica Svetog apostola Pavla Jevrejima, začalo 308 (3,5-11; 17-19)
5. Mojsej pak beše veran u svemu domu njegovom kao sluga, za svedočanstvo onoga što je imalo da se kaže, 6. dok je Hristos kao Sin nad domom njegovim; a njegov dom smo mi, ako smelo pouzdanje i nadu kojom se hvalimo do kraja nepokolebivo održimo. 7. Zato, kako veli Duh Sveti: „Danas, ako glas Njegov čujete,
8. nemojte da budu tvrdokorna srca vaša kao prilikom ogorčenja u dan kušanja u pustinji, 9. gde me iskušavaše ocevi vaši, ispitivaše me, a gledali su dela moja četrdeset godina. 10. Zato se razgnevih na pokoljenje ono, i rekoh: 'Svagda lutaju srcem, a sami ne poznaše puteva mojih;' 11. zato se zakleh u gnevu svom da neće ući u počinak moj.”
Nije nađeno poglavlje (p1): 58, 3,5-11; 17-19
Jevanđelje po Luki, začalo 102. (20,27-44)
27. I pristupiše neki od sadukeja, koji vele da nema vaskrsenja, i zapitaše ga, 28. govoreći: „Učitelju, Mojsej nam napisa: 'Ako kome umre brat koji ima ženu, i ovaj umre bez dece, da brat njegov uzme ženu i da podigne potomstvo bratu svom.' 29. Beše, dakle, sedmoro braće, i prvi uze ženu, i umre bez dece; 30. i uze drugi ženu, i on umre bez dece;
31. i treći je uze isto tako; a tako i sva sedmorica, ne ostaviše dece i pomreše. 32. A posle svih umre i žena. 33. O vaskrsenju, dakle, kojega će od njih biti žena? Jer je sedmorica imadoše za ženu. 34. I odgovarajući Isus reče im: „Sinovi ovoga veka žene se i udaju; 35. a koji se udostojiše dobiti onaj vek i vaskrsenje iz mrtvih, niti se žene niti se udaju;
36. jer više ne mogu umreti, jer su kao anđeli, i sinovi su Božiji kada su sinovi vaskrsenja. 37. A da mrtvi ustaju, i Mojsej pokaza kod kupine kada naziva Gospoda Bogom Avraamovim i Bogom Isakovim i Bogom Jakovljevim. 38. A Bog nije Bog mrtvih nego živih; jer su njemu svi živi.” 39. A neki od književnika odgovarajući rekoše: „Učitelju, dobro si kazao.” 40. I ne smedoše više ništa da ga pitaju. A on im reče:
41. „Kako govore da je Hristos sin Davidov? 42. Kada sam David govori u knjizi Psalama: 'Reče Gospod Gospodu mojemu: sedi meni sa desne strane, 43. dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim.' 44. David, dakle, njega naziva Gospodom; pa kako mu je sin?”
Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.
U trenucima kada se bolest vraća, nemir ne popušta, a rešenja blede, reči matuške Antonije otvaraju prostor za drugačiju vrstu borbe - onu koja zahteva istrajnost, a ne obećava brz ishod.
Pouka podvižnice sa Krita otkriva kako usrdno prizivanje Presvete Bogorodice i jednostavna molitva mogu obuzdati strah, osnažiti srce i čuvati čoveka ceo dan.
Pouka jednog od najomiljenijih svetitelja novijeg vremena otkriva zašto trenutak tišine pred Bogom nosi snagu da savlada nervozu, umor i haos koji čekaju svakog od nas.
Ovaj praznik čuva sećanje na pronalazak svetinje na Golgoti, njeno odnošenje u Persiju i povratak u Jerusalim, uz priču o caru Irakliju koji je Krst poneo bosonog.
Praznik Vozdviženja Časnog krsta posvećen je sećanju na pronalazak svetinje na Golgoti i njeno vraćanje u Jerusalim, a crkveni tipik za ovaj dan propisuje poseban oblik uzdržanja.
Svetogorski starac govorio je o čoveku koji se posle pada obraća Gospodu i otkrio šta, prema njegovom iskustvu, može da bude presudno za takvu molitvu.
Kremast, mirisan i bogat, ovaj namaz od nekoliko dostupnih sastojaka odlično se slaže sa vrućom projom, hlebom, ali i kao dodatak jutarnjem ili glavnom obroku.
Svetinja čiji su temelji osvećeni 2008. godine nalazi se nadomak četiri fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a u njoj se bogoslužbeni život odvija već više od deset godina.
Ova neobična pouka poznatog svetitelja govori o pripremi duše za razgovor sa Bogom i objašnjava zašto nije lako odmah pronaći mir i pažnju čim stanemo pred ikonu.
Praznik Vozdviženja Časnog krsta posvećen je sećanju na pronalazak svetinje na Golgoti i njeno vraćanje u Jerusalim, a crkveni tipik za ovaj dan propisuje poseban oblik uzdržanja.
Svetogorski starac govorio je o čoveku koji se posle pada obraća Gospodu i otkrio šta, prema njegovom iskustvu, može da bude presudno za takvu molitvu.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Pred novim hramom Sabora Svetog arhangela Gavrila patrijarha srpskog dočekali mitropolit Hrizostom, arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i brojni verni narod.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.