Pred stotinama mališana u Hramu Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve je besedio o daru života, dugu ljubavi i veri koja se ne troši, već umnožava.
U Hramu Svetog Save na Vračaru, 28. nedelje po Duhovima, sveta liturgija imala je poseban duhovni ritam i posebno lice – dečje. Praznik Detinjci, duboko ukorenjen u predanju Srpske pravoslavne crkve, i ove godine, kao i prethodnih, obeležen je u znaku najmlađih, ali i kao tiho podsećanje odraslima na odgovornost koju nose.
Svetu liturgiju služio je patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje vikarnog episkopa moravičkog Tihona i više jereja i đakona, a u molitvenom sabranju učestvovalo je nekoliko stotina dece – najmlađih svetosavaca. Njihovo prisustvo ispunilo je hram radošću, žamorom i onom vrstom iskrenosti koju samo dete može da donese u bogosluženje.
Foto: SPC
Detinjci u Hramu Svetog Save
Detinjci kao ogledalo vere
U liturgijskoj besedi, patrijarh Porfirije pažnju je usmerio na smisao praznika Detinjci i na mesto deteta u hrišćanskom razumevanju života. Podsetio je da život nije vlasništvo, već dar, i da se prema tom daru ne može odnositi površno ili sebično.
– Naša Crkva danas slavi Detinjce, dan posvećen deci, iako je svaki dan u godini posvećen deci i svi smo pozvani da budemo bezazleni kao deca, jer smo svi deca Božja – rekao je patrijarh, naglasivši da ovaj praznik ne govori samo o najmlađima, već o svima koji su pozvani da život razumeju kao poverenje.
Foto: SPC
Detinjci u Hramu Svetog Save
Život kao "kredit ljubavi"
Posebno snažna bila je poruka o životu kao „kreditu ljubavi“, koji se ne dobija da bi se potrošio bez mere, već da bi se umnožio dobrim delima, odgovornošću i međusobnim susretom u ljubavi.
– Niko od nas nije vlasnik svog života, nego je život dar ljubavi Božje. To je svojevrsni kredit koji svako od nas dobija i zato je neophodno da se na taj dar uzvrati – poručio je patrijarh, povezujući brigu o deci sa ličnim duhovnim preispitivanjem svakog čoveka.
U nastavku besede, patrijarh se posebno obratio roditeljima i celokupnoj zajednici.
– Neka bi Gospod dao da danas, kada nas Crkva Njegova podseća da treba da vodimo računa o svojoj deci – da se raspinjemo za njih, jer su ona dar Božji, i da se ugledamo na njihovu čistotu i bezazlenost – znamo da će, kada im Gospod bude na prvom mestu, uvek postupati onako kako treba – kazao je patrijarh.
Foto: SPC
Detinjci u Hramu Svetog Save
Poruka koja počinje od molitve
Praznično sabranje upotpunio je prigodan program u organizaciji uprave Hrama Svetog Save i Kancelarije za misionarsku delatnost. Hor „Rastko“ i učenici beogradskih osnovnih škola, zajedno sa svojim veroučiteljima, uneli su u prostor hrama pesmu i dečju ozbiljnost koja ne traži aplauz, već razumevanje.
Usledila je tradicionalna podela paketića, trenutak koji je uvek više od simboličnog dara. Obrativši se deci i roditeljima, patrijarh Porfirije još jednom je podsetio da su svi, bez obzira na uzrast, deca Božja i duhovna deca Svetog Save.
– Neka vam molitva bude najvažnija igračka, najvažnije oruđe i sredstvo, ono što je neprestano u vašem srcu i na vašim usnama – poručio je mališanima, govoreći o Svetom Savi kao detetu koje je već tada znalo da se snaga ne traži samo u znanju i delu, već u molitvenom obraćanju Bogu.
Praznik Detinjci, obeležen na ovaj način, još jednom je pokazao da liturgija nije izdvojeni obred, već živo iskustvo zajednice. U tom iskustvu, deca nisu gosti ni ukras, već merilo – podsetnik da vera počinje od poverenja, jednostavnosti i spremnosti da se život primi kao dar koji traži odgovor.
Crkva naglašava da se vaspitanje ne svodi samo na savete, zabrane i pravila – ono je mnogo više način života koji roditelji svakodnevno pokazuju sopstvenim primerom.
U prvu nedelju Božićnog posta, Hram Svetog Save bio je ispunjen vernicima koji su se kroz liturgiju i besedu poglavara Srpske pravoslavne crkve podsetili na najveću hrišćansku vrlinu.
U zavetnom hramu srpskog naroda patrijarh je mladima govorio o Svetom Savi kao meri života, o identitetu koji se gradi bez straha i o ljubavi kao snazi koja čuva posebnost, ali otvara prostor za susret i zajedništvo.
Odluka lokalnih islamskih zajednica da proslavu svog praznika prilagode danu žalosti u Gruziji pokazuje međureligijsko poštovanje i solidarnost u zemlji gde muslimani čine značajan deo stanovništva.
Arhiepiskop sumski Nikodim tvrdi da je telo patrijarha Filareta premešteno protivno njegovoj poslednjoj volji, dok dve crkvene strukture ulaze u otvoren sukob oko opela i mesta sahrane.
Ovaj običaj duboko je ukorenjen u narodnoj tradiciji, pa se mladenci daruju, dočekuju prijatelje i porodicu, simbolično pokazujući gostoprimstvo, ljubav i zajedništvo koje tek treba da raste i sazreva.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Govoreći o prvom arhiepiskopu srpskom kao mirotvorcu i duhovnom orijentiru, poglavar SPC podsetio je da se mir ne stvara dekretima, već u čoveku, i da se vera ne čuva u rečima, nego u životu.
Praznik Krštenja Hristovog u hramu Svetog Save protekao je u znaku snažne poruke poglavara Srpske pravoslavne crkve o veri koja ne beži od sveta, već ga preobražava.
U hramu Svetog Save, Patrijarh je uputio učenike, nastavnike i roditelje da kroz znanje, dobrotu i poštovanje grade zajedništvo i već ovde na zemlji okuse radost Carstva Nebeskog.
Jevanđeljska poruka otkriva šta čovek zaista može da izgubi dok juri za prolaznim stvarima, a snažna pouka iz svakodnevnog života upozorava koliko odlaganje duhovnog buđenja može biti kobno.
Od rimskog vojnika koji je postao svetac do imperija i vođa koji su u njemu tražili moć - trag ove svetinje vodi od Jerusalima do Beča, Vatikana i Jermenije, dok nauka još nije dala poslednju reč.
Susreti sa srpskim svetinjama i razgovori sa monaštvom pokreću lične odluke koje prevazilaze vojnu misiju – jedan od njih već se priprema za krštenje u manastiru Draganac.
U nekoliko pažljivo biranih rečenica otvoren je prostor za razumevanje i priznanje duhovnog truda. Istovremeno, podseća se da poštovanje ne poznaje granice među ljudima.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dodatni razlog zašto ovaj praznik ne treba posmatrati kao povod za gozbu i veselje je što on uvek pada u vreme posta, kada Crkva izričito zabranjuje sve skupove ovakve vrste.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetih četrdeset mučenika sevastijskih po starom i Svetog Vasilija Ankarskog po novom kalendaru. Katolici slave Svetu Leu Rimsku, muslimani obeležavaju treći dan Bajrama, dok Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
U trenucima kada čovek ostaje bez unutrašnjeg oslonca, reči shiarhimandrita Joanikija podsećaju na snagu koja deluje neprimetno - tiho sabira, leči i dopire dalje nego što možemo da sagledamo.