Pred stotinama mališana u Hramu Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve je besedio o daru života, dugu ljubavi i veri koja se ne troši, već umnožava.
U Hramu Svetog Save na Vračaru, 28. nedelje po Duhovima, sveta liturgija imala je poseban duhovni ritam i posebno lice – dečje. Praznik Detinjci, duboko ukorenjen u predanju Srpske pravoslavne crkve, i ove godine, kao i prethodnih, obeležen je u znaku najmlađih, ali i kao tiho podsećanje odraslima na odgovornost koju nose.
Svetu liturgiju služio je patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje vikarnog episkopa moravičkog Tihona i više jereja i đakona, a u molitvenom sabranju učestvovalo je nekoliko stotina dece – najmlađih svetosavaca. Njihovo prisustvo ispunilo je hram radošću, žamorom i onom vrstom iskrenosti koju samo dete može da donese u bogosluženje.
Foto: SPC
Detinjci u Hramu Svetog Save
Detinjci kao ogledalo vere
U liturgijskoj besedi, patrijarh Porfirije pažnju je usmerio na smisao praznika Detinjci i na mesto deteta u hrišćanskom razumevanju života. Podsetio je da život nije vlasništvo, već dar, i da se prema tom daru ne može odnositi površno ili sebično.
– Naša Crkva danas slavi Detinjce, dan posvećen deci, iako je svaki dan u godini posvećen deci i svi smo pozvani da budemo bezazleni kao deca, jer smo svi deca Božja – rekao je patrijarh, naglasivši da ovaj praznik ne govori samo o najmlađima, već o svima koji su pozvani da život razumeju kao poverenje.
Foto: SPC
Detinjci u Hramu Svetog Save
Život kao "kredit ljubavi"
Posebno snažna bila je poruka o životu kao „kreditu ljubavi“, koji se ne dobija da bi se potrošio bez mere, već da bi se umnožio dobrim delima, odgovornošću i međusobnim susretom u ljubavi.
– Niko od nas nije vlasnik svog života, nego je život dar ljubavi Božje. To je svojevrsni kredit koji svako od nas dobija i zato je neophodno da se na taj dar uzvrati – poručio je patrijarh, povezujući brigu o deci sa ličnim duhovnim preispitivanjem svakog čoveka.
U nastavku besede, patrijarh se posebno obratio roditeljima i celokupnoj zajednici.
– Neka bi Gospod dao da danas, kada nas Crkva Njegova podseća da treba da vodimo računa o svojoj deci – da se raspinjemo za njih, jer su ona dar Božji, i da se ugledamo na njihovu čistotu i bezazlenost – znamo da će, kada im Gospod bude na prvom mestu, uvek postupati onako kako treba – kazao je patrijarh.
Foto: SPC
Detinjci u Hramu Svetog Save
Poruka koja počinje od molitve
Praznično sabranje upotpunio je prigodan program u organizaciji uprave Hrama Svetog Save i Kancelarije za misionarsku delatnost. Hor „Rastko“ i učenici beogradskih osnovnih škola, zajedno sa svojim veroučiteljima, uneli su u prostor hrama pesmu i dečju ozbiljnost koja ne traži aplauz, već razumevanje.
Usledila je tradicionalna podela paketića, trenutak koji je uvek više od simboličnog dara. Obrativši se deci i roditeljima, patrijarh Porfirije još jednom je podsetio da su svi, bez obzira na uzrast, deca Božja i duhovna deca Svetog Save.
– Neka vam molitva bude najvažnija igračka, najvažnije oruđe i sredstvo, ono što je neprestano u vašem srcu i na vašim usnama – poručio je mališanima, govoreći o Svetom Savi kao detetu koje je već tada znalo da se snaga ne traži samo u znanju i delu, već u molitvenom obraćanju Bogu.
Praznik Detinjci, obeležen na ovaj način, još jednom je pokazao da liturgija nije izdvojeni obred, već živo iskustvo zajednice. U tom iskustvu, deca nisu gosti ni ukras, već merilo – podsetnik da vera počinje od poverenja, jednostavnosti i spremnosti da se život primi kao dar koji traži odgovor.
Crkva naglašava da se vaspitanje ne svodi samo na savete, zabrane i pravila – ono je mnogo više način života koji roditelji svakodnevno pokazuju sopstvenim primerom.
U prvu nedelju Božićnog posta, Hram Svetog Save bio je ispunjen vernicima koji su se kroz liturgiju i besedu poglavara Srpske pravoslavne crkve podsetili na najveću hrišćansku vrlinu.
U zavetnom hramu srpskog naroda patrijarh je mladima govorio o Svetom Savi kao meri života, o identitetu koji se gradi bez straha i o ljubavi kao snazi koja čuva posebnost, ali otvara prostor za susret i zajedništvo.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Čokoladni keks, nežni vanil-krem, mlečna čokolada i kikiriki spajaju se u poslasticu koja se priprema bez mnogo truda, baš kao nekada kada bi se nešto slatko na brzinu iznosilo pred porodicu i iznenadne goste.
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Strah roditelja da su zakasnili često izgleda nepodnošljivo, ali reči starca Serafima otkrivaju zašto se put vere ne prekida - čak i kad se čini da je zauvek napušten.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.