ŠTA URADITI KAD DETE TRPI NEPRAVDU I BOL: Otac Predrag kaže da mu date ovo i pustite da upozna Boga!
Otac Predrag naglašava da vera nije prostor za one koji se povlače i boje.
Protojerej Andrej Gavrilenko iznosi biblijski odgovor na pitanje koje muči mnoge vernike i objašnjava zbog čega se starozavetno shvatanje promenilo.
Često se može čuti isto pitanje: da li dete nužno vuče teret tuđeg posrnuća i da li će čitav život plaćati cenu za grehe svojih roditelja? Iza te brige stoji autentičan strah – da ovozemaljski život nije samo lična priča, već da je unapred obojen tuđim izborima. Upravo na tu dilemu smireno odgovara protojerej Andrej Gavrilenko, podsećajući na duboku promenu koja se dogodila u odnosu Boga prema čoveku.
- Ne, to nije tačno. U Starom zavetu Bog je zaista kažnjavao decu do trećeg i četvrtog kolena zbog grehova njihovih očeva, želeći na taj način da zaustavi raspojasanost i bezakonje. Međutim, nekoliko vekova kasnije, preko proroka Jezekilja Bog govori: "Očevi jedoše kiselo grožđe, a sinovima trnu zubi"… "Tako Mi života!… više neće upotrebljavati ovu izreku u Izrailju" (Jezek. 18, 2–3). Gospod citira narodnu izreku o odgovornosti dece za postupke roditelja i obećava da toga više neće biti sin, neće odgovarati za oca niti kći za majku - kaže otac Andrej, a potom podseća da se u Novom zavetu to promenilo:
- Sve se izmenilo. U novozavetno vreme svako stoji pred Bogom odgovoran za svoja dela i nema više kažnjavanja dece zbog grehova roditelja. Svako sam za sebe odgovara pred Bogom. Druga je stvar što postoji prirodna sklonost duše ka određenoj strasti ili grehu. Ta sklonost može da pređe sa oca na sina (naglasak: može, ali ne mora). Na primer, sklonost ka gnevu, lenjosti i slično.

Protojerej Andrej Gavrilenko podseća na još jednu važnu stvar:
- Da bi se takve sklonosti lečile, da bi se pokrenulo pokajanje kod roditelja i sprečilo ukorenjivanje greha u deci, Božijim promislom ponekad se dopušta da se ispolje plodovi greha: bolesti, žalosti, nedaće. Ipak, to se može razumeti kao prilika da se čovek popravi i stupi na put pokajanja, ali nikako kao odgovornost dece za grehove svojih roditelja - zaključuje otac Andrej, renosi portal spzh.eu..
Sveštenik ukazuje na nešto što se u trci svakodnevice često zaboravi: Bog ne vezuje čoveka za tuđe padove, ali čovek može sam sebe saplesti nenasleđenim, već usvojenim navikama duše. Rešenje, kaže on, nije u strahu od "genetskog greha", već u bdenju nad sopstvenim srcem. Jer, po učenju Crkve, nijedno dete ne dolazi na svet pod tuđom senkom — ali svakom je dato da svoju svetlost ili zamrači ili raspali.
Otac Predrag naglašava da vera nije prostor za one koji se povlače i boje.
Paroh hrama Svetog Aleksandra Nevskog u Moskvi otkriva zašto uplašena deca gube poverenje u Boga i kako ljubav, molitva i nežan razgovor otvaraju put istinskoj veri.
Kako pravila zasnovana na hrišćanskim vrednostima oblikuju karakter i veru deteta, a popustljivost ili pogrešna disciplina mogu imati teške posledice.
Crkva naglašava da se vaspitanje ne svodi samo na savete, zabrane i pravila – ono je mnogo više način života koji roditelji svakodnevno pokazuju sopstvenim primerom.
Protođakon Ljubomir Ranković objašnjava da svako snosi posledice svojih grehova, ali da postoji način za otkupljenje kroz pokajanje, ispovest i milostinju, čime možemo pomoći i svojim precima.
Crkva zato uvek poziva roditelje da budu svesni svoje odgovornosti, jer se duhovni put deteta velikim delom gradi kroz njihove odluke, reči i dela.
U pravoslavlju, dete se ne posmatra samo kao mali čovek koji treba da odraste, već kao dragoceni dar Božiji.
Na duhovnoj tribini „Pred izazovom veštačke inteligencije: pogled iz pravoslavne perspektive“, sveštenik Oliver Subotić otkriva najmračnije zamke digitalne ere i poziva vernike da se probude pre nego što tehnologija preuzme um i dušu.
Pitanje koje često izaziva nedoumice jeste da li je greh imati polne odnose dok traje post, a posebno da li je greh zatrudneti u tom periodu.
Sve češće se dešava da ljudi postove svede isključivo na izmenjen jelovnik.
Ovaj rukopis nastao je samo nekoliko decenija nakon originalnog pisanja Jevanđelja, što ga čini jednim od najznačajnijih novozavetnih otkrića do danas.
U iskrenom i nenametljivom promišljanju, otac Hrizostom Filipesku razotkriva kako se iz gomile protivrečnih sudova rađa i pritisak koji svaki sveštenik nosi, pokazujući koliko su brzopleti utisci često daleko od istine o njegovom pozivu.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Otac Onufrije Hilandarac u svojoj knjizi „Svetogorski kuvar s pričama“ otkrio je kako nastaje ovaj skroman hleb s prazilukom koji je vekovima hranio bratstvo.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 27. četvrtak po Duhovima pokazuje kako istina i ljubav oslobađaju od lažnih uticaja i vode ka unutrašnjem miru i duhovnom rastu.
Pravoslavci danas proslavljaju Prepodobnomučenika Stefana Novog po starom kalendaru, a po novom kalendaru Prepodobnog Danila Stolpnika. Katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi.