Jedan od najvećih duhovnika 20. veka otkriva zašto reči gube snagu ako se ne potvrđuju životom i kako tajna molitva oblikuje duhovnu istinu.
Sve češće se susrećemo sa potrebom da se pobožnost dokaže pred drugima: objasni, naglasi, učini vidljivom. Post se spominje, molitva nagoveštava, podvig se ne krije. Ipak, ostaje pitanje koje tiho tinja: da li vera gubi snagu onog trenutka kada postane sredstvo samopotvrđivanja? Odgovor na tu dilemu daje starac Pajsije Svetogorac, jednostavno i bez suvišnih reči, ali sa dubinom koja razotkriva suštinu pravoslavnog života.
– Starče, da li ljudi koji žive duhovno treba da pokazuju da poste? – pitala je jedna veronica, a starac je odgovorio:
– Kad je reč o utvrđenim postovima Crkve, kao što su sreda, petak, Uskršnji post i drugi, onda treba, jer je to ispovedanje vere. Druge postove, koji bivaju iz posebne želje za podvigom, iz ljubavi prema Hristu ili radi uslišene molitve, treba postiti tajno.
Javni i tajni post - gde je razlika?
Naš cilj je da živimo pravoslavno, a ne samo da govorimo ili pišemo pravoslavno. Zato ni jedna propoved ne poučava i ne dotiče drugog čoveka, ma koliko bila dobra, ukoliko propovednik ne živi u skladu sa svojim rečima.
U ovoj pouci nema osude, ali ima jasne mere. Crkveni post nije privatna stvar, već svedočanstvo pripadnosti Hristovom telu – Crkvi. Lični podvig, naprotiv, ostaje između čoveka i Boga. Tamo gde se ta granica izbriše, duhovni život lako sklizne u samodovoljnost, a reči izgube težinu.
Duhovnost koja se prepoznaje u životu
Starac Pajsije podseća na ono što se često zaboravlja: vera se ne prenosi glasnim govorom, već doslednošću života. Pravoslavlje ne počinje u rečenici, niti se završava u tekstu ili propovedi. Ono se prepoznaje u tihom saglasju između onoga što čovek govori i onoga kako živi. Kada ta dva stoje zajedno, tada i najkraća reč postaje pouka.
Čitanje Jevanđelja za 29. nedelju po Duhovima
shutterstock.com/Mircea Moira
Jevanđelje
Poslanica Svetog apostola Pavla Kološanima, začalo 250 (1,12-18)
12. Zahvaljujući Bogu i Ocu koji nas osposobi za udeo u nasledstvu svetih u svetlosti; 13. koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, 14. u kome imamo iskupljenje, oproštenje grehova; 15. koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni pre svake tvari, 16. jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti: sve je Njime i za Njega sazdano. 17. I On je pre svega, i sve u njemu postoji. 18. I On je glava tela, Crkve, koji je početak, Prvorođeni iz mrtvih, da u svemu On bude prvi.
Jevanđelje po Luki, začalo 76. (14,16-24)
16. A on mu reče: „Neki čovek zgotovi veliku večeru i pozva mnoge. 17. I u vreme večere, posla slugu svog da kaže zvanicama: 'Dođite, jer je već sve gotovo.' 18. I počeše se svi redom izgovarati. Prvi mu reče: 'Kupih njivu i moram izići da je vidim; molim te, izgovori me.' 19. I drugi reče: 'Kupih pet jarmova volova, i idem da ih ogledam; molim te, izgovori me.' 20. I treći reče: 'Oženih se, i zato ne mogu doći.'
21. I došavši sluga taj, javi ovo gospodaru svome. Tada se razgnevi domaćin i reče slugi svome: 'Izađi brzo na trgove i ulice gradske, i dovedi amo siromahe, i bogalje i hrome, i slepe.' 22. I reče sluga: 'Gospodaru, učinjeno je kako si zapovedio, i još ima mesta.' 23. I reče gospodar slugi: 'Izađi na puteve i među ograde, i privoli ih da uđu da mi se napuni dom. 24. Jer vam kažem da nijedan od onih zvanih ljudi neće okusiti moje večere. Jer je mnogo zvanih, ali je malo izabranih.'”
Pouka jednog od najomiljenijih svetitelja novijeg vremena otkriva zašto trenutak tišine pred Bogom nosi snagu da savlada nervozu, umor i haos koji čekaju svakog od nas.
U Galeriji SANU otvorena je velika izložba povodom 850 godina od rođenja Rastka Nemanjića, a patrijarh Porfirije, Nikola Selaković, Lina Mendoni i Zoran Knežević govorili su o veri, identitetu, kulturi i očuvanju nacionalnog nasleđa.
Ljubav prema novcu ne ostaje samo na materijalnom planu, već postepeno menja čovekovu narav, briše zahvalnost i otvara prostor za duhovno otvrdnuće koje vodi u neočekivane krajnosti.
Mladenović je prepešačio put od Gračanice do manastira Ostrog, a njegov dolazak nije kraj hodočašća, već početak nove borbe za život male Jane Tirkajlo i poziv koji ne ostavlja ravnodušnim nijedno srce.
Radnim delom Svetog arhijerejskog sabora predsedava patrijarh Porfirije, a arhijereji iz svih eparhija razmatraće ključna pitanja duhovnog, društvenog i misionarskog života Crkve u otadžbini i rasejanju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.
U vremenu sve češće ravnodušnosti i pucanja porodičnih i društvenih veza, jedna misao sa Svete gore otkriva mehanizam koji tiho razgrađuje ljubav, pripadnost i odgovornost – od doma do otadžbine.
U kratkom savetu svetogorski podvižnik objasnio je kako jedan naizgled običan trenutak prolaska pored bolnice postaje ogledalo našeg odnosa prema patnji, zahvalnosti i sopstvenoj savesti.
Ljubav prema novcu ne ostaje samo na materijalnom planu, već postepeno menja čovekovu narav, briše zahvalnost i otvara prostor za duhovno otvrdnuće koje vodi u neočekivane krajnosti.
Mladenović je prepešačio put od Gračanice do manastira Ostrog, a njegov dolazak nije kraj hodočašća, već početak nove borbe za život male Jane Tirkajlo i poziv koji ne ostavlja ravnodušnim nijedno srce.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak pete sedmice po Vaskrsu otkriva se slika reči koja ne miluje, već razotkriva: pred njom se vidi da li čovek postaje mekši ili se još jače zatvara u sebe.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U Verskom dobrotvornom starateljstvu odvija se velika akcija pakovanja darova koji će biti podeljeni posle litije, dok je dolazak srpskog patrijarha dodatno obeležio rad volontera i naglasio značaj zajedničkog služenja i sabornosti.
U slojevima mesa, testenine i zapečenog sira krije se jelo koje je nastajalo u danima kada nema posta, skromno, zasitno i duboko ukorenjeno u ritam života ravnice.
U Galeriji SANU od 15. maja do 19. jula biće prikazan Karejski tipik, uz ikone, relikvije i umetnička dela koja osvetljavaju duhovni i istorijski trag Svetog Save kroz osam vekova srpske istorije.