KADA OSETITE NAPETOST KOJA JE NEIZDRŽIVA – TREBA URADITI OVO: Sveti Makarije Optinski objašnjava zašto većina napravi istu grešku
Pouka optinskog svetitelja otvara pitanje koje svi izbegavamo: bežimo li od problema ili od sebe.
Suočavanje sa brigama i prazninom može biti iskušenje, ali Isihastina reč pokazuje put ka istinskoj slobodi duhovnog života.
U životu mnogih vernika često se javlja osećaj težine i unutrašnje praznine, trenutaka kada duša deluje zatrpano brigama i nemirom. Čini se da ni molitva ni dobra dela ne donose olakšanje, a teskoba sve više pritiska. Rešenje ovog unutrašnjeg zastoja, kako pokazuje iskustvo svetih, nije u bežanju od osećanja, već u razumevanju njihovog izvora.
Sveti Josif Isihasta nudi jasnu pouku:
- Ne skrivaj teskobu u svome srcu, jer teskoba i čamotinja su radost demonska od koje se duša ispunjava gorčinom.
Ova rečenica, jednostavna a snažna, upozorava vernike da se unutrašnje teškoće ne smeju potiskivati ili maskirati, jer upravo taj nemir može postati zamka koja udaljava dušu od mira u Hristu. Isihasta nas podseća da istinska sloboda duše dolazi kroz iskrenu molitvu, priznanje svojih slabosti i traženje Božanske pomoći, umesto da se duhovni teret krije pod maskom lažne smirenosti.
U pravoslavnom kontekstu, pouka Svetog Josifa Isihaste podseća na večnu borbu između duhovnog zdravlja i demonskih zamki koje teskoba donosi. Njegove reči podstiču vernike da u suočavanju s unutrašnjom tugom pronađu hrabrost i put ka unutrašnjem miru, jer samo kroz iskrenost prema sebi i Bogu duša može osloboditi svetlost koju nosi.

Poslanica Svetog apostola Pavla Efescima, začalo 220 (2,11-13)
11. Zato pamtite da vi, koji ste nekada po telu neznabošci bili, nazivani neobrezanje od onih koji su se zvali telesno obrezanje rukom vršeno, 12. da bejaste u ono vreme bez Hrista, otuđeni od zajednice Izrailjeve i strani u zavetima obećanja, nade nemajući, i bez Boga na svetu. 13. A sad u Hristu Isusu, vi koji ste nekad bili daleko, postadoste blizu krvlju Hristovom.
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 270 (4,13-17)
13. Nećemo pak, braćo, da vam bude nepoznato šta je sa onima koji su usnuli, da ne biste tugovali kao oni koji nemaju nade. 14. Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će i Bog one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njim. 15. Jer vam ovo kazujemo rečju Gospodnjom da mi koji budemo živi o dolasku Gospodnjem, nećemo preteći one koji su usnuli. 16. Jer će sam Gospod sa zapovešću, glasom arhanđela i sa trubom Božijom, sići s neba, i prvo će mrtvi u Hristu vaskrsnuti; 17. a potom mi živi koji ostanemo bićemo zajedno s njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.
Jevanđelje po Luki, začalo 72. (13,18-29)
18. A on govoraše: „Čemu je slično Carstvo Božije, i sa čime ću ga uporediti? 19. Slično je zrnu gorušičnom, koje uzevši čovek baci u vrt svoj, i uzraste i posta drvo veliko, i ptice nebeske nastaniše se na granama njegovim.” 20. Opet reče: „Sa čime ću uporediti Carstvo Božije? 21. Slično je kvascu koji uze žena i pokri ga u tri kopanje brašna, dok ne uskise sve."
22. I prolažaše po gradovima i selima učeći i idući u Jerusalim. 23. Reče mu pak neko: „Gospode, Je li malo onih koji se spasavaju?” A on im reče: 24. „Borite se da uđete na uska vrata; jer vam kažem: mnogi će tražiti da uđu i neće moći. 25. Kad ustane domaćin i zatvori vrata, i počnete napolju stajati i kucati u vrata govoreći: 'Gospode, Gospode, otvori nam!' I odgovarajući reći će vam: 'Ne poznajem vas otkuda ste.' 26. Tada ćete početi da govorite: 'Jedosmo pred tobom i pismo, i po trgovima našim učio si.'
27. A on će reći: 'Kažem vam, ne poznajem vas otkuda ste. Odstupite od mene svi koji činite nepravdu!' 28. Onde će biti plač i škrgut zuba, kad vidite Avraama i Isaka i Jakova i sve proroke u Carstvu Božijem, a sebe napolju isterane. 29. I doći će od istoka i zapada i od severa i juga i sešće za trpezu u Carstvu Božijem.
Pouka optinskog svetitelja otvara pitanje koje svi izbegavamo: bežimo li od problema ili od sebe.
Pouka jednog od najomiljenijih svetitelja novijeg vremena otkriva zašto trenutak tišine pred Bogom nosi snagu da savlada nervozu, umor i haos koji čekaju svakog od nas.
U kratkoj pouci počivšeg duhovnika manastira Bogorodice Gavriotise krije se odgovor na strah od ljudske zlobe i osećaj napuštenosti.
Pouka velikog duhovnika 20. veka otkriva šta stoji iza unutrašnjeg zamora, zašto pad nije kraj i kako se vodi borba koja ne uništava čoveka, već ga vraća na put trezvenosti i nade.
U trenucima tuge i nemira, osmeh postaje duhovno oruđe koje priziva svetitelje i donosi unutrašnji mir.
Svetogorski starac otkriva zašto se čovek ne menja opomenom i šta je jedini put koji ostavlja trag
Reči starca Josifa Isihaste bez ulepšavanja otkrivaju zašto se blagodat ne daje onima koji odustaju na prvoj prepreci i kako se prava snaga vere proverava upravo u danima teskobe i unutrašnjih lomova.
Potresno svedočanstvo o duhovnom susretu s Bogorodicom koje otkriva kako se rađaju istinska vera, molitva i poverenje.
Pouka jednog od najvećih duhovnika 20. veka pokazuje kako kratka molitva, čitanje Svetog pisma i samoposmatranje mogu ojačati moralnu snagu i održati veru čak i kada svet preti da nas slomi.
Jednostavna, ali moćna pouka svetogorskog starca otkriva kako reći istinu bez da povrediš, i zašto iskrenost postaje put duhovnog rasta.
Dok svet gubi vezu sa hrišćanskim vrednostima, mitropolit bački ističe da Srbija mora ostati verna pravoslavnom Istoku, upozoravajući na opasnosti neoliberalnih ideologija i dezintegraciju društva kroz sukobe i podele.
Performans tokom božićne službe u luteranskom hramu u Nemačkoj pokrenuo je burnu raspravu o granicama bogosluženja i očuvanju svetinje.
Otac Predrag kaže da je najbitnije da se ne gorči, da se ne mrači, i da se ne razmišlja šta je naš, a šta tuđi običaj, nego šta god da se izabere, neka to bude iz ljubavi.
Čovek koji zavidi ne raduje se ni sopstvenim darovima, jer mu pogled stalno luta ka onome što drugi imaju.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
Pojam duhovnika često se pogrešno poistovećuje sa ispovednik.
Jednostavan recept za mirisnu poslasticu u danima posta koja okuplja porodicu i vraća tradiciju u dom.