KADA OSETITE NAPETOST KOJA JE NEIZDRŽIVA – TREBA URADITI OVO: Sveti Makarije Optinski objašnjava zašto većina napravi istu grešku
Pouka optinskog svetitelja otvara pitanje koje svi izbegavamo: bežimo li od problema ili od sebe.
Suočavanje sa brigama i prazninom može biti iskušenje, ali Isihastina reč pokazuje put ka istinskoj slobodi duhovnog života.
U životu mnogih vernika često se javlja osećaj težine i unutrašnje praznine, trenutaka kada duša deluje zatrpano brigama i nemirom. Čini se da ni molitva ni dobra dela ne donose olakšanje, a teskoba sve više pritiska. Rešenje ovog unutrašnjeg zastoja, kako pokazuje iskustvo svetih, nije u bežanju od osećanja, već u razumevanju njihovog izvora.
Sveti Josif Isihasta nudi jasnu pouku:
- Ne skrivaj teskobu u svome srcu, jer teskoba i čamotinja su radost demonska od koje se duša ispunjava gorčinom.
Ova rečenica, jednostavna a snažna, upozorava vernike da se unutrašnje teškoće ne smeju potiskivati ili maskirati, jer upravo taj nemir može postati zamka koja udaljava dušu od mira u Hristu. Isihasta nas podseća da istinska sloboda duše dolazi kroz iskrenu molitvu, priznanje svojih slabosti i traženje Božanske pomoći, umesto da se duhovni teret krije pod maskom lažne smirenosti.
U pravoslavnom kontekstu, pouka Svetog Josifa Isihaste podseća na večnu borbu između duhovnog zdravlja i demonskih zamki koje teskoba donosi. Njegove reči podstiču vernike da u suočavanju s unutrašnjom tugom pronađu hrabrost i put ka unutrašnjem miru, jer samo kroz iskrenost prema sebi i Bogu duša može osloboditi svetlost koju nosi.

Poslanica Svetog apostola Pavla Efescima, začalo 220 (2,11-13)
11. Zato pamtite da vi, koji ste nekada po telu neznabošci bili, nazivani neobrezanje od onih koji su se zvali telesno obrezanje rukom vršeno, 12. da bejaste u ono vreme bez Hrista, otuđeni od zajednice Izrailjeve i strani u zavetima obećanja, nade nemajući, i bez Boga na svetu. 13. A sad u Hristu Isusu, vi koji ste nekad bili daleko, postadoste blizu krvlju Hristovom.
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 270 (4,13-17)
13. Nećemo pak, braćo, da vam bude nepoznato šta je sa onima koji su usnuli, da ne biste tugovali kao oni koji nemaju nade. 14. Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će i Bog one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njim. 15. Jer vam ovo kazujemo rečju Gospodnjom da mi koji budemo živi o dolasku Gospodnjem, nećemo preteći one koji su usnuli. 16. Jer će sam Gospod sa zapovešću, glasom arhanđela i sa trubom Božijom, sići s neba, i prvo će mrtvi u Hristu vaskrsnuti; 17. a potom mi živi koji ostanemo bićemo zajedno s njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.
Jevanđelje po Luki, začalo 72. (13,18-29)
18. A on govoraše: „Čemu je slično Carstvo Božije, i sa čime ću ga uporediti? 19. Slično je zrnu gorušičnom, koje uzevši čovek baci u vrt svoj, i uzraste i posta drvo veliko, i ptice nebeske nastaniše se na granama njegovim.” 20. Opet reče: „Sa čime ću uporediti Carstvo Božije? 21. Slično je kvascu koji uze žena i pokri ga u tri kopanje brašna, dok ne uskise sve."
22. I prolažaše po gradovima i selima učeći i idući u Jerusalim. 23. Reče mu pak neko: „Gospode, Je li malo onih koji se spasavaju?” A on im reče: 24. „Borite se da uđete na uska vrata; jer vam kažem: mnogi će tražiti da uđu i neće moći. 25. Kad ustane domaćin i zatvori vrata, i počnete napolju stajati i kucati u vrata govoreći: 'Gospode, Gospode, otvori nam!' I odgovarajući reći će vam: 'Ne poznajem vas otkuda ste.' 26. Tada ćete početi da govorite: 'Jedosmo pred tobom i pismo, i po trgovima našim učio si.'
27. A on će reći: 'Kažem vam, ne poznajem vas otkuda ste. Odstupite od mene svi koji činite nepravdu!' 28. Onde će biti plač i škrgut zuba, kad vidite Avraama i Isaka i Jakova i sve proroke u Carstvu Božijem, a sebe napolju isterane. 29. I doći će od istoka i zapada i od severa i juga i sešće za trpezu u Carstvu Božijem.
Pouka optinskog svetitelja otvara pitanje koje svi izbegavamo: bežimo li od problema ili od sebe.
Pouka jednog od najomiljenijih svetitelja novijeg vremena otkriva zašto trenutak tišine pred Bogom nosi snagu da savlada nervozu, umor i haos koji čekaju svakog od nas.
U kratkoj pouci počivšeg duhovnika manastira Bogorodice Gavriotise krije se odgovor na strah od ljudske zlobe i osećaj napuštenosti.
Pouka velikog duhovnika 20. veka otkriva šta stoji iza unutrašnjeg zamora, zašto pad nije kraj i kako se vodi borba koja ne uništava čoveka, već ga vraća na put trezvenosti i nade.
U trenucima tuge i nemira, osmeh postaje duhovno oruđe koje priziva svetitelje i donosi unutrašnji mir.
Svetogorski starac otkriva zašto se čovek ne menja opomenom i šta je jedini put koji ostavlja trag
Budi deo Religija.rs zajednice.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Ukupan fond stipendija iznosi 40.000.000,00 dinara.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Reči optinskog starca govore o smirenju, samoprekoru i oproštaju, ali i o tome kako da čovek spreči da povreda preraste u gnev i osudu.
Veliki ruski svetitelj podseća da uzrok nemira često ne dolazi iz sveta koji nas okružuje, već iz sopstvenog srca, i ostavlja pouku o putu ka unutrašnjoj tišini i duhovnoj snazi.
U vremenu sve češćih izliva gneva i narušenih odnosa, učenje Svetog Josifa pokazuje put ka smirenju koji počinje iznutra, a ne promenom okolnosti.
Svetitelj našeg vremena objašnjava kako u trenucima kada nas život pritiska i iscrpljuje, predanje Božjoj volji otkriva snagu koja menja srce i um.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.