ZAŠTO SE VERNICI DANAS TOLIKO MUČE: Sveti Porfirije otkriva u čemu ljudi obično greše
Mnogi misle da se Bogu prilazi kroz neprekidni napor i kaznu nad sobom, ali pouka svetogorskog starca otkriva zašto taj smer često vodi u umor, a ne u mir.
Čak i u najmračnijim trenucima, strpljenje i vera pokazuju put ka ljubavi koju Bog ne skriva ni pred kim.
U svakodnevici punoj neočekivanih izazova i ličnih borbi, mnogi vernici osećaju da su prepušteni sopstvenim snagama, nesigurni kada će pomoć doći i kako izdržati iskušenja. U toj nesigurnosti krije se i rizik da se vera zamagli i da srce postane teško. Rešenje za ovakve trenutke nudi pouka jednog od modernih svetitelja pravoslavlja - Svetog Josifa Isihaste.
- Budite strpljivi u iskušenjima koja dolaze. Bog uvek pomaže. On uvek dolazi na vreme, ali je potrebno strpljenje. On nas čuje čim Mu se obratimo. Ali, On ne razmišlja kao vi. U velikim iskušenjima Gospod vas ljubi, Bogorodica vas ljubi, svi Sveti vas hvale, a Anđeli vam se dive. Dakle, ako i vi želite da okusite ljubav Hristovu, izdržite sve što dođe, svaki test koji Gospod stavi na vas. Ali, kada sve prođe, ispunićete se radošću. To je, uistinu, put i ja, koji vam ovo pišem, svedočim istinu iz sopstvenog iskustva - govorio je Sveti Josif Isihasta.
Pouka Svetog Josifa Isihaste podseća nas da vera nije u izbegavanju iskušenja, već u strpljivom nošenju tereta koji Bog dopušta. Pravoslavlje nas uči da kroz strpljenje i poverenje u Božju ljubav srce postaje otvoreno za radost koju ni najmanji izazov ne može potamniti. U trenutku kada je iskušenje najteže, vera se ne samo potvrđuje - ona prosvetljuje i oplemenjuje čoveka, otkrivajući mu istinski smisao Božije blizine.

Poslanica Svetog apostola Pavla Jevrejima, začalo 327 (11,8; 11,11-16)
8. Verom Avraam posluša kada bi pozvan da pođe u zemlju koju je imao da primi u nasledstvo, i pođe ne znajući kuda ide. 11. Verom i sama Sara primi moć da začne, i uprkos dubokoj starosti ona rodi; jer verovaše Onome koji to obeća. 12. Zato se i rodiše potomci od jednoga, i to prestareloga čoveka, mnoštvom kao zvezde nebeske i kao pesak nebrojeni na obali mora.
13. U veri pomreše svi ovi ne dočekavši ostvarenje obećanja, ali ih videše izdaleka, i pozdraviše, i priznaše da su stranci i prolaznici na zemlji. 14. Jer oni koji tako govore pokazuju da traže Otadžbinu. 15. I da su mislili na onu iz koje su izašli, imali bi vremena da se vrate; 16. Ali sad žele bolju, to jest nebesku. Zato se Bog ne stidi njih da se naziva Bog njihov; jer im je pripremio Grad.
Jevanđelje po Marku, začalo 41. (9,33-41)
33. I dođe u Kapernaum, i kad beše u kući zapita ih: „Šta se prepiraste putem među sobom?” 34. A oni ćutahu; jer se putem prepirahu među sobom ko je najveći. 35. I pošto sede dozva Dvanaestoricu i reče im: „Koji hoće da bude prvi neka bude poslednji od sviju i svima sluga.” 36. I uzevši dete, metnu ga među njih i zagrlivši ga reče im: 37. „Ko jedno od ovakve dece primi u ime moje, mene prima; a ko mene primi, ne prima mene nego Onoga koji je mene poslao.”
38. Odgovori mu Jovan govoreći: „Učitelju, videsmo jednoga koji ne ide za nama; a tvojim imenom izgoni demone; i zabranismo mu, jer ne ide za nama.” 39. A Isus reče: „Ne branite mu; jer nema nikoga koji bi imenom mojim čudo činio i mogao odmah zlo govoriti o meni. 40. Jer ko nije protiv vas s vama je. 41. Jer ko vas napoji čašom vode u ime moje, zato što ste Hristovi, zaista vam kažem: neće izgubiti platu svoju.”
Mnogi misle da se Bogu prilazi kroz neprekidni napor i kaznu nad sobom, ali pouka svetogorskog starca otkriva zašto taj smer često vodi u umor, a ne u mir.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka otkriva zašto reči gube snagu ako se ne potvrđuju životom i kako tajna molitva oblikuje duhovnu istinu.
Svetac našeg vremena objasnio je kako iskrena, životna ispovest oslobađa dušu od nevidljivih rana i otvara put ka unutrašnjem miru.
Veliki srpski duhovnik 20. veka objašnjava kako možemo sačuvati dušu od nevidljivih napada koji vrebaju svakog nepažljivog čoveka.
Jedna iskrena reč starca razbija iluziju univerzalnog spasenja i pokazuje da vera nije pasivna uteha, već put dela i lične odgovornosti.
Dok vreme neumoljivo prolazi, poruka svetitelja nas podseća da svaka nova godina može biti prilika za dobra dela i duhovni rast.
U besedi za 12. subotu po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako Božji Mladenac nosi darove koji otvaraju oči, srce i dušu za istinsku snagu.
Upouci za četvrtak sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj nas podseća na Hristovo obećanje koje ne vara, ali i razotkriva zašto ga ne doživljavamo: „Savest nam ne daje da očekujemo bilo kakvu milost.“
U subotu pete sedmice po Vaskrsu oslušnimo mudrost svedoka večne istine – svetitelja koji nas podseća da dela Gospodnja i danas govore, ako smo spremni da ih vidimo.
U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, Sveti Teofan Zatvornik u Nedelji mesopusnoj poziva nas na trenutnu promenu, pre nego što bude prekasno.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
Brzina, rasuta pažnja i mehaničko izgovaranje reči mogu da udalje um od onoga što usne izgovaraju, a svetitelj savetuje kako da se tome suprotstavimo.
Episkop niški podsetio je na apostolske korene ovog zvanja, njegove zadatke uz oltar i odgovornost prema episkopu i vernom narodu.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Brzina, rasuta pažnja i mehaničko izgovaranje reči mogu da udalje um od onoga što usne izgovaraju, a svetitelj savetuje kako da se tome suprotstavimo.
Episkop niški podsetio je na apostolske korene ovog zvanja, njegove zadatke uz oltar i odgovornost prema episkopu i vernom narodu.