OVE TRI SILE NAS TERAJU NA GREH: Sveti Jefrem Sirin otkriva lek za svaku od njih
Svetitelj iz 4. veka pokazuje jednostavan, ali dubok način da očistimo dušu, prevaziđemo greh i pronađemo unutrašnji mir.
Savet arhimandrita Kleope svaki vernik može primeniti odmah, kako bi život postao radostan, a u njemu da se vera ne uči samo rečima, već kroz dela i predanost.
Nekad se najdublje pouke ne izgovore uz podignut glas, već u tihim prostorijama gde ljudi dolaze da čuju nešto što ih nadilazi. Kada se čovek približi rečima starca Kleope, ima utisak da je kucnuo na vrata nekoga ko ga odavno čeka - ne da mu zameni život, nego da ga usmeri ka onome što je već tu, ali zapostavljeno.
Arhimandrit Kleopa Ilije govorio je jednostavno, ali nikada površno. Posebno je naglašavao da domovi nisu samo mesta stanovanja, nego duhovna polja koja mogu procvetati ili uvenuti, zavisno od toga čime ih ljudi ispunjavaju. Njegova pouka o braku ostala je jedno od onih učenja koja se prenose bez potrebe da se ulepšavaju, jer nose snagu potpune istine.
- Oni koji su u braku neka od svoje kuće naprave istinsku crkvu. Neka rađaju i podižu decu u strahu Božijem, neka se mole mnogo, neka čine milostinju siročadi i udovicama, neka se ispovedaju i neka se pričešćuju najmanje četiri puta godišnje, ako imaju razrešenje. Zatim neka u svoje kuće ne primaju sektaše, neka žive u miru jedni s drugima, neka se sa pobožnošću staraju za roditelje i starce u porodici i da u svemu slušaju duhovne iskusne u duhovnom životu pastire - govorio je starac Kleopa.
Ove reči nose jasan ritam: dom, molitva, milosrđe, čistota namera, briga za stare, jedinstvo porodice, poslušnost duhovnom iskustvu. Ništa suvišno, ništa što odvlači pažnju – samo poziv da ono najbliže postane ono najsvetije.
Pouka starca Kleope deluje kao ispit savesti koji niko ne nameće, ali ga svako čuje. Ona podseća da se svetost ne gradi na velikim mestima, nego na pragovima koji se svakodnevno prelaze. I da brak, ako je ukorenjen u veri, prestaje da bude samo zajednica dvoje ljudi - postaje mala, živa crkva u kojoj se uči, prašta, podiže i zahvaljuje.

Druga Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 191 (11,1-6)
1. O, da biste malo potrpeli bezumlje moje! No i trpite me. 2. Jer revnujem za vas Božijom revnošću, jer vas obručih mužu jedinome, da devojku čistu privedem Hristu. 3. Ali se bojim da kao što Evu prevari zmija lukavstvom svojim, da se tako i misli vaše ne odvrate od prostodušnosti koja je u Hristu. 4. Jer ako neko dođe i propoveda drugoga Isusa, kojega mi ne propovedasmo, ili drugi duh primate koji ne primiste, ili drugo jevanđelje koje ne dobiste - vi to dobro podnosite! 5. A ja mislim da ni u čemu nisam manji od prevelikih apostola. 6. Jer ako sam i nevešt u reči, ali nisam u znanju, nego se u svemu pokazasmo vama i svima.
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 270 (4,13-17)
13. Nećemo pak, braćo, da vam bude nepoznato šta je sa onima koji su usnuli, da ne biste tugovali kao oni koji nemaju nade. 14. Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će i Bog one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njim. 15. Jer vam ovo kazujemo rečju Gospodnjom da mi koji budemo živi o dolasku Gospodnjem, nećemo preteći one koji su usnuli. 16. Jer će sam Gospod sa zapovešću, glasom arhanđela i sa trubom Božijom, sići s neba, i prvo će mrtvi u Hristu vaskrsnuti; 17. a potom mi živi koji ostanemo bićemo zajedno s njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.
Jevanđelje po Luki, začalo 40. (9,1-6)
1. Sazvavši pak Dvanaestoricu učenika svojih, dade im silu i vlast nad svim demonima, i da leče od bolesti. 2. I posla ih da propovedaju Carstvo Božije, i da isceljuju bolesne. 3. I reče im: „Ništa ne uzimajte na put, ni štapa, ni torbe, ni hleba ni novca, niti po dve haljine da imate. 4. I u koju kuću uđete, onde ostajte i odande polazite. 5. I koji god vas ne prime, izlazeći iz grada onoga, otresite i prah sa nogu svojih, za svedočanstvo protiv njih.” 6. A oni izlazeći prolažahu po selima propovedajući jevanđelje i lečeći svuda.
Svetitelj iz 4. veka pokazuje jednostavan, ali dubok način da očistimo dušu, prevaziđemo greh i pronađemo unutrašnji mir.
Priča o svetitelju koji je pred filozofima i demonima pokazao da snaga vere nije u rečima, nego u znaku koji štiti i vodi kroz najmračnije iskušenja.
Reči jednog od najvećih svetaca pravoslavlja razbijaju iluziju o lakom autoritetu i otkrivaju da je najteža pozicija ona u kojoj čovek mora da predvidi buru, upozori druge i preuzme udarac koji je namenjen njima.
Dok nama korica hleba izgleda obično, negde daleko njena vrednost može značiti nadu– pouka omiljenog srpskog patrijarha otvara oči i srce na ono što svakodnevno zanemarujemo.
Njegove reči probijaju svakodnevnu hladnoću: oproštaj, sažaljenje i ljubav prema bližnjima nisu samo vrlina – to je put ka istinskoj veri i unutrašnjem miru, koji menja srce i svet oko nas.
Veliki pravoslavni duhovnik sa Svete gore pokazuje kako očuvati unutrašnji mir i zaštititi dušu dok iskušenja svakodnevno preplavljuju život oko nas.
Veliki duhovnik 20. veka podseća da prava hrabrost i uspeh ne dolaze iz pohvala, već iz Božije milosti i sposobnosti da dete nauči da traži pomoć Boga u svakom koraku svog života.
Učenik Svetih Kirila i Metodija ostavio je pouku koja i danas razotkriva snagu vere i pokazuje šta znači stati na stranu istine dok svet gubi kompas.
Jedna lekcija sa Svete gore pokazuje kako traženje pravde i „učtivo“ proklinjanje udaljavaju čoveka od istine – jer oprost oslobađa i nas same.
Kroz primer iz Starog zaveta, jedan od najvećih svetitelja pokazuje kako vera i strpljenje oblikuju unutrašnju svetlost koju ništa na svetu ne može ugasiti.
Dobrija Radović, pesnik i potomak znamenite moračke porodice, upokojio se na praznik Svetog Arhangela Mihaila, ostavljajući za sobom sećanje koje ostaje među zavičajnim stazama njegovog roda.
U opsežnom izveštaju lista sveštenici iz SAD govore o nezapamćenom prilivu vernika i rastu pravoslavne zajednice u ovoj zemlji.
Prva osnovna škola kralja Petra II iz Užica kroz animacije i programiranje prvi put doživela stvaranje sveta i pravoslavnu tradiciju.
Svet u kojem živimo je odraz našeg srca.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Jednostavne, zlatne i aromatične – ove pogačice ne samo da osvajaju ukusom, već pričaju priču o zajedništvu, strpljenju i ljubavi prema svakom detalju.
Reči koje pokreću dušu, oslobađaju od greha i podižu vernika u borbi sa zlom kroz nebesku snagu Arhistratiga Mihaila.
Reč "anđeo" znači "glasnik" i označava njihovu osnovnu ulogu: prenositi Božije poruke, čuvati ljude i pomagati im u svakodnevnom životu.