OVE TRI SILE NAS TERAJU NA GREH: Sveti Jefrem Sirin otkriva lek za svaku od njih
Svetitelj iz 4. veka pokazuje jednostavan, ali dubok način da očistimo dušu, prevaziđemo greh i pronađemo unutrašnji mir.
Savet arhimandrita Kleope svaki vernik može primeniti odmah, kako bi život postao radostan, a u njemu da se vera ne uči samo rečima, već kroz dela i predanost.
Nekad se najdublje pouke ne izgovore uz podignut glas, već u tihim prostorijama gde ljudi dolaze da čuju nešto što ih nadilazi. Kada se čovek približi rečima starca Kleope, ima utisak da je kucnuo na vrata nekoga ko ga odavno čeka - ne da mu zameni život, nego da ga usmeri ka onome što je već tu, ali zapostavljeno.
Arhimandrit Kleopa Ilije govorio je jednostavno, ali nikada površno. Posebno je naglašavao da domovi nisu samo mesta stanovanja, nego duhovna polja koja mogu procvetati ili uvenuti, zavisno od toga čime ih ljudi ispunjavaju. Njegova pouka o braku ostala je jedno od onih učenja koja se prenose bez potrebe da se ulepšavaju, jer nose snagu potpune istine.
- Oni koji su u braku neka od svoje kuće naprave istinsku crkvu. Neka rađaju i podižu decu u strahu Božijem, neka se mole mnogo, neka čine milostinju siročadi i udovicama, neka se ispovedaju i neka se pričešćuju najmanje četiri puta godišnje, ako imaju razrešenje. Zatim neka u svoje kuće ne primaju sektaše, neka žive u miru jedni s drugima, neka se sa pobožnošću staraju za roditelje i starce u porodici i da u svemu slušaju duhovne iskusne u duhovnom životu pastire - govorio je starac Kleopa.
Ove reči nose jasan ritam: dom, molitva, milosrđe, čistota namera, briga za stare, jedinstvo porodice, poslušnost duhovnom iskustvu. Ništa suvišno, ništa što odvlači pažnju – samo poziv da ono najbliže postane ono najsvetije.
Pouka starca Kleope deluje kao ispit savesti koji niko ne nameće, ali ga svako čuje. Ona podseća da se svetost ne gradi na velikim mestima, nego na pragovima koji se svakodnevno prelaze. I da brak, ako je ukorenjen u veri, prestaje da bude samo zajednica dvoje ljudi - postaje mala, živa crkva u kojoj se uči, prašta, podiže i zahvaljuje.

Druga Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 191 (11,1-6)
1. O, da biste malo potrpeli bezumlje moje! No i trpite me. 2. Jer revnujem za vas Božijom revnošću, jer vas obručih mužu jedinome, da devojku čistu privedem Hristu. 3. Ali se bojim da kao što Evu prevari zmija lukavstvom svojim, da se tako i misli vaše ne odvrate od prostodušnosti koja je u Hristu. 4. Jer ako neko dođe i propoveda drugoga Isusa, kojega mi ne propovedasmo, ili drugi duh primate koji ne primiste, ili drugo jevanđelje koje ne dobiste - vi to dobro podnosite! 5. A ja mislim da ni u čemu nisam manji od prevelikih apostola. 6. Jer ako sam i nevešt u reči, ali nisam u znanju, nego se u svemu pokazasmo vama i svima.
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 270 (4,13-17)
13. Nećemo pak, braćo, da vam bude nepoznato šta je sa onima koji su usnuli, da ne biste tugovali kao oni koji nemaju nade. 14. Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će i Bog one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njim. 15. Jer vam ovo kazujemo rečju Gospodnjom da mi koji budemo živi o dolasku Gospodnjem, nećemo preteći one koji su usnuli. 16. Jer će sam Gospod sa zapovešću, glasom arhanđela i sa trubom Božijom, sići s neba, i prvo će mrtvi u Hristu vaskrsnuti; 17. a potom mi živi koji ostanemo bićemo zajedno s njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.
Jevanđelje po Luki, začalo 40. (9,1-6)
1. Sazvavši pak Dvanaestoricu učenika svojih, dade im silu i vlast nad svim demonima, i da leče od bolesti. 2. I posla ih da propovedaju Carstvo Božije, i da isceljuju bolesne. 3. I reče im: „Ništa ne uzimajte na put, ni štapa, ni torbe, ni hleba ni novca, niti po dve haljine da imate. 4. I u koju kuću uđete, onde ostajte i odande polazite. 5. I koji god vas ne prime, izlazeći iz grada onoga, otresite i prah sa nogu svojih, za svedočanstvo protiv njih.” 6. A oni izlazeći prolažahu po selima propovedajući jevanđelje i lečeći svuda.
Svetitelj iz 4. veka pokazuje jednostavan, ali dubok način da očistimo dušu, prevaziđemo greh i pronađemo unutrašnji mir.
Priča o svetitelju koji je pred filozofima i demonima pokazao da snaga vere nije u rečima, nego u znaku koji štiti i vodi kroz najmračnije iskušenja.
Reči jednog od najvećih svetaca pravoslavlja razbijaju iluziju o lakom autoritetu i otkrivaju da je najteža pozicija ona u kojoj čovek mora da predvidi buru, upozori druge i preuzme udarac koji je namenjen njima.
Dok nama korica hleba izgleda obično, negde daleko njena vrednost može značiti nadu– pouka omiljenog srpskog patrijarha otvara oči i srce na ono što svakodnevno zanemarujemo.
Njegove reči probijaju svakodnevnu hladnoću: oproštaj, sažaljenje i ljubav prema bližnjima nisu samo vrlina – to je put ka istinskoj veri i unutrašnjem miru, koji menja srce i svet oko nas.
Veliki pravoslavni duhovnik sa Svete gore pokazuje kako očuvati unutrašnji mir i zaštititi dušu dok iskušenja svakodnevno preplavljuju život oko nas.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Dok Božje zapovesti vode vernika kroz život, svetogorski starac pokazuje kako pravila o ljubavi i praštanju mogu pretvoriti dom u prostor istinske sreće.
Svetogorski podvižnik učio je da se blagodat ne spušta samo u hramu – već i tamo gde porodica zajedno deli obrok.
Apostol ljubavi otkrio je koja je Gospodnja zapovest toliko važna da se njenim doslednim ispunjavanjem može razumeti i sama suština hrišćanskog života.
Ruski svetitelj objašnjavao je kako neprestana potraga za razonodom može da prikrije unutrašnju prazninu i potisne brigu o bližnjima, molitvu i duhovni život.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.