OVE TRI SILE NAS TERAJU NA GREH: Sveti Jefrem Sirin otkriva lek za svaku od njih
Svetitelj iz 4. veka pokazuje jednostavan, ali dubok način da očistimo dušu, prevaziđemo greh i pronađemo unutrašnji mir.
Savet arhimandrita Kleope svaki vernik može primeniti odmah, kako bi život postao radostan, a u njemu da se vera ne uči samo rečima, već kroz dela i predanost.
Nekad se najdublje pouke ne izgovore uz podignut glas, već u tihim prostorijama gde ljudi dolaze da čuju nešto što ih nadilazi. Kada se čovek približi rečima starca Kleope, ima utisak da je kucnuo na vrata nekoga ko ga odavno čeka - ne da mu zameni život, nego da ga usmeri ka onome što je već tu, ali zapostavljeno.
Arhimandrit Kleopa Ilije govorio je jednostavno, ali nikada površno. Posebno je naglašavao da domovi nisu samo mesta stanovanja, nego duhovna polja koja mogu procvetati ili uvenuti, zavisno od toga čime ih ljudi ispunjavaju. Njegova pouka o braku ostala je jedno od onih učenja koja se prenose bez potrebe da se ulepšavaju, jer nose snagu potpune istine.
- Oni koji su u braku neka od svoje kuće naprave istinsku crkvu. Neka rađaju i podižu decu u strahu Božijem, neka se mole mnogo, neka čine milostinju siročadi i udovicama, neka se ispovedaju i neka se pričešćuju najmanje četiri puta godišnje, ako imaju razrešenje. Zatim neka u svoje kuće ne primaju sektaše, neka žive u miru jedni s drugima, neka se sa pobožnošću staraju za roditelje i starce u porodici i da u svemu slušaju duhovne iskusne u duhovnom životu pastire - govorio je starac Kleopa.
Ove reči nose jasan ritam: dom, molitva, milosrđe, čistota namera, briga za stare, jedinstvo porodice, poslušnost duhovnom iskustvu. Ništa suvišno, ništa što odvlači pažnju – samo poziv da ono najbliže postane ono najsvetije.
Pouka starca Kleope deluje kao ispit savesti koji niko ne nameće, ali ga svako čuje. Ona podseća da se svetost ne gradi na velikim mestima, nego na pragovima koji se svakodnevno prelaze. I da brak, ako je ukorenjen u veri, prestaje da bude samo zajednica dvoje ljudi - postaje mala, živa crkva u kojoj se uči, prašta, podiže i zahvaljuje.

Druga Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 191 (11,1-6)
1. O, da biste malo potrpeli bezumlje moje! No i trpite me. 2. Jer revnujem za vas Božijom revnošću, jer vas obručih mužu jedinome, da devojku čistu privedem Hristu. 3. Ali se bojim da kao što Evu prevari zmija lukavstvom svojim, da se tako i misli vaše ne odvrate od prostodušnosti koja je u Hristu. 4. Jer ako neko dođe i propoveda drugoga Isusa, kojega mi ne propovedasmo, ili drugi duh primate koji ne primiste, ili drugo jevanđelje koje ne dobiste - vi to dobro podnosite! 5. A ja mislim da ni u čemu nisam manji od prevelikih apostola. 6. Jer ako sam i nevešt u reči, ali nisam u znanju, nego se u svemu pokazasmo vama i svima.
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 270 (4,13-17)
13. Nećemo pak, braćo, da vam bude nepoznato šta je sa onima koji su usnuli, da ne biste tugovali kao oni koji nemaju nade. 14. Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će i Bog one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njim. 15. Jer vam ovo kazujemo rečju Gospodnjom da mi koji budemo živi o dolasku Gospodnjem, nećemo preteći one koji su usnuli. 16. Jer će sam Gospod sa zapovešću, glasom arhanđela i sa trubom Božijom, sići s neba, i prvo će mrtvi u Hristu vaskrsnuti; 17. a potom mi živi koji ostanemo bićemo zajedno s njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.
Jevanđelje po Luki, začalo 40. (9,1-6)
1. Sazvavši pak Dvanaestoricu učenika svojih, dade im silu i vlast nad svim demonima, i da leče od bolesti. 2. I posla ih da propovedaju Carstvo Božije, i da isceljuju bolesne. 3. I reče im: „Ništa ne uzimajte na put, ni štapa, ni torbe, ni hleba ni novca, niti po dve haljine da imate. 4. I u koju kuću uđete, onde ostajte i odande polazite. 5. I koji god vas ne prime, izlazeći iz grada onoga, otresite i prah sa nogu svojih, za svedočanstvo protiv njih.” 6. A oni izlazeći prolažahu po selima propovedajući jevanđelje i lečeći svuda.
Svetitelj iz 4. veka pokazuje jednostavan, ali dubok način da očistimo dušu, prevaziđemo greh i pronađemo unutrašnji mir.
Priča o svetitelju koji je pred filozofima i demonima pokazao da snaga vere nije u rečima, nego u znaku koji štiti i vodi kroz najmračnije iskušenja.
Reči jednog od najvećih svetaca pravoslavlja razbijaju iluziju o lakom autoritetu i otkrivaju da je najteža pozicija ona u kojoj čovek mora da predvidi buru, upozori druge i preuzme udarac koji je namenjen njima.
Dok nama korica hleba izgleda obično, negde daleko njena vrednost može značiti nadu– pouka omiljenog srpskog patrijarha otvara oči i srce na ono što svakodnevno zanemarujemo.
Njegove reči probijaju svakodnevnu hladnoću: oproštaj, sažaljenje i ljubav prema bližnjima nisu samo vrlina – to je put ka istinskoj veri i unutrašnjem miru, koji menja srce i svet oko nas.
Veliki pravoslavni duhovnik sa Svete gore pokazuje kako očuvati unutrašnji mir i zaštititi dušu dok iskušenja svakodnevno preplavljuju život oko nas.
Reči starca otkrivaju zašto jedno jedino ime na spisku može imati veću težinu od hleba, odeće i svake druge pomoći.
Veliki srpski svetitelj objašnjava da reč koju hrišćani svakodnevno izgovaraju krije odgovor koji nije samo pitanje znanja, već i način života.
Oštra pouka svetitelja otkriva zašto žaljenje zbog učinjenog samo po sebi nije dovoljno i šta čovek mora da promeni da bi pokajanje zaista imalo smisla.
Reči velikog svetitelja otkrivaju zašto je prvi korak u svetinju važniji nego što nam se čini.
Pred njihovim moštima vernici traže utehu i pomoć za sebe i svoje bližnje, mole se za zdravlje, izbavljenje iz nevolja i snagu da izdrže životna iskušenja, a njihove molitve prate duboku veru u Božiju milost.
U pravoslavnom hrišćanstvu, odnos prema teškoćama povezan je sa trpljenjem, smirenjem i poverenjem u Boga.
U svojim poslednjim ispovestima ljudi nikada ne žale zbog onoga čemu su najviše težili tokom života, a to je život u blagostanju.
U besedi za petak 12. sedmice po Duhovima, Vladika Nikolaj poredi ratove hrišćanskih i neznabožačkih naroda, a zatim mnogo dublje govori o sukobu koji čovek vodi sa sopstvenim strastima i o miru koji počinje u duši.
U svojim poslednjim ispovestima ljudi nikada ne žale zbog onoga čemu su najviše težili tokom života, a to je život u blagostanju.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Emilijana Ispovednika po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti apostol Tadej. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog pape Pija X, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Reči svetogorskog starca o ljudskoj slabosti otkrivaju zašto jedan pad ne mora da bude kraj borbe, već trenutak iz kojeg se može izvući važna pouka za ono što dolazi.
Na prazničnoj liturgiji vernicima se obratio mitropolit dalmatinski Nikodim, pozvavši ih da ljubav prema Bogu potvrde brigom o bližnjima i da nastave tradiciju svojih predaka.