Uoči praznika Svetih Ćirila i Metodija, u hramu na Vračaru bogosluženje pred jednom od najvećih čudotvornih svetinja, koja se retko iznosi sa Svete gore.
Pred praznik Svetih ravnoapostolnih Kirila i Metodija, u subotu 23. maja uveče, Beograd dobija jedan od onih duhovnih trenutaka koji ne prolaze neprimećeno, čak ni kada se odvijaju u tišini molitve. U Hramu Svetog Save na Vračaru, okupljanje vernog naroda počeće u 20 časova služenjem prazničnog svenoćnog bdenja pred Časnim pojasom Presvete Bogorodice.
Reč je o događaju koji u sebi spaja liturgijski poredak praznika i duboko ukorenjeno poštovanje prema jednoj od najvećih svetinja hrišćanskog sveta. U saopštenju Srpske pravoslavne crkve naglašeno je da će se bdenje služiti uoči praznika, kao uvod u ponoćnu liturgiju koja nosi poseban značaj za verni narod.
U ponoć, kada se liturgijski prelazi u dan Svetih Ćirila i Metodija, svetu arhijerejsku liturgiju služiće patrijarh Porfirije, uz sasluženje arhijereja i svetogorskih igumana i monaha. Time će se, kako se očekuje, sabrati različite duhovne tradicije pravoslavnog sveta u jednom od najvećih pravoslavnih hramova.
Posebnu zvučnu dimenziju ovom događaju daće horovi „Tropos” iz Atine i Vizantijski hor iz Beograda, čije pojanje u ponoćnoj liturgiji nosi prepoznatljiv pečat vizantijske duhovne muzičke tradicije.
Foto: SPC
Hram Svetog Save
Ovaj susret molitve, relikvije i prazničnog sabranja u srcu Beograda dobija značenje koje prevazilazi uobičajeni crkveni raspored. U njemu se prepliću tišina očekivanja, svečanost praznika i prisustvo svetinje koja je vekovima deo predanja Pravoslavne crkve.
Podsećamo, Časni pojas Presvete Bogorodice, jedna od najpoštovanijih hrišćanskih svetinja, za koju se u predanju veruje da ga je sama Presveta Bogorodica izatkala od kamilje dlake, donet je u Beograd sa Svete gore, iz manastira Vatoped. Ova svetinja je u prestonicu stigla uoči Spasovdana, gde je dočekana u litiji i potom izložena na poklonjenje vernom narodu u Hramu Svetog Save. Prema crkvenom predanju i svedočenjima koja se vekovima prenose, Pojas je bio izvor mnogih isceljenja i duhovne utehe, a njegovo prisustvo u Beogradu doživljava se kao retko i posebno sabranje vernika, koje prevazilazi uobičajeni liturgijski okvir i ulazi u prostor živog liturgijskog iskustva.
Časni pojas Presvete Bogorodice biće izložen u Hramu Svetog Save do 29. maja 2026. godine, do kada će vernici moći da mu se poklone.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Sabranost i snažan duhovni prizor obeležili su jutarnje okupljanje, uz dolazak vernika iz svih krajeva grada i atmosferu koja je ispunila hram i njegovu portu.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Prizori iz Hrama Svetog Save pokazuju retku sliku jedinstva pravoslavnog sveta, u kojem se hodočašće i liturgijski život stapaju u isto iskustvo pred jednom od najpoštovanijih svetinja.
Hram Svetog Save na Vračaru u subotu postaje mesto molitvenog okupljanja vernika, dok se Časni Pojas uz svečanu liturgiju koju služi srpski patrijarh Porfirije ispraća u Vatoped na Svetu goru.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da nijedno političko opredeljenje ne sme biti važnije od brata i sestre, upozorivši da mržnja, gnev i međusobne svađe vode ka tome da na kraju svi budu gubitnici.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.