Wikimedia/Photographed by Uploader (User:Roman Zacharij)
Svetitelj nas podseća da nijedna duša nije izgubljena, a tajna duhovnog mira leži u iskrenom obraćenju i poverenju u Gospoda.
Većina ljudi nosi u sebi teret grehova i slabosti koje deluju nepremostivo. Sveti Makarije Veliki nas podseća da ni najmračnije duhovne borbe nisu beznadežne i da je svaki čovek pozvan na obraćenje, ma koliko mu se činilo da je daleko od spasenja. Njegove reči otvaraju vrata nade i pokazuju put kroz duhovne izazove današnjice, ukazujući na milost Božju koja ne poznaje granice.
"Ne zaboravljajmo da je Gospod slepima davao vid, isceljivao svaku bolest"
- Ukoliko nam se čini neizvodivim i nemogućim da se pokažemo (pokajemo) za mnoštvo grehova koji su ovladali nama (a takva pomisao, kao što smo rekli, predstavlja našaptavanje zlobe i prepreku za naše spasenje), prisetimo se i ne zaboravljajmo da je Gospod, došavši nam po dobroti Svojoj, slepima davao vid, podizao raslabljene, isceljivao svaku bolest, vaskrsavao mrtve koji su već počeli da trule i da se raspadaju, gluvima je otvarao sluh, iz jednog čoveka izagnao legion demona i sumašedšem čoveku je vratio zdrav um.
Utoliko će pre Gospod dušu koja mu se obraća, i koja od Njega ište milost i očekuje Njegovu pomoć, i obratiti, i privesti u celomudrenost bestrašća, u dobri poredak svake vrline, u obnovljenje uma, dati joj zdravlje, jasno pojimanje, mir misli, i uzvesti je iz slepila, gluvoće i mrtvila neverja, neznanja i nebogobojažljivosti u celomudrenost, vrline i čistotu srca.
Jer Onaj Koji je sazdao telo, stvorio je i dušu. I kao što je, dok je boravio na zemlji, po Svojoj dobroti, svima koji su mu prilazili i od Njega iskali pomoć i isceljenje, kao dobar i jedini Lekar, štedro podavao ono što im je bilo neophodno, tako je štedar i u onome što je duhovno - govorio je Sveti Makarije Veliki.
Zašto nijedna duša nije izgubljena
Pouka Svetog Makarija Velikog podseća nas da u pravoslavlju nijedna duša nije izgubljena dokle god se otvara Božjoj milosti. Njegove reči nisu samo istorijski zapis, već živi poziv da svako od nas traži i prihvata Božju pomoć.
Kako pronaći mir i jasnoću u duši
Duhovna snaga se ostvaruje kroz pokajanje, molitvu i vrline. Makarije nas uči da pravi lek za dušu leži u iskrenom obraćenju i poverenju u Gospodara svega, čak i u svetu koji često slavi površnost. Njegove pouke pokazuju da mir misli i čistoća srca nisu nedostižni, već dostupni svima koji se otvore Božjoj milosti.
Čitanje Jevanđelja za 26. ponedeljak po Duhovima
Shutterstock/Vitstyle
Jevanđelje
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Timoteju, začalo 278 (1,1-7)
1. Pavle, apostol Isusa Hrista po zapovesti Boga, Spasa našega i Gospoda Isusa Hrista, nade naše, 2. Timoteju, pravome sinu po veri, blagodat, milost, mir od Boga Oca našega i Hrista Isusa Gospoda našega. 3. Kao što te molih idući u Makedoniju, da ostaneš u Efesu i zapovediš nekima da ne uče drukčije, 4. niti da se bave bajkama i rodoslovima beskrajnim, koji više navode na prepirke negoli na služenje Bogu u veri. 5. A cilj zapovesti jeste ljubav od čista srca i savesti dobre i vere nelicemerne, 6. od čega neki odstupiše i skrenuše u praznoslovlje, 7. želeći da budu učitelji zakona a ne razumeju ni šta govore ni šta tvrde.
Jevanđelje po Luki, začalo 75. (14,12-15)
12. A i onome što ga je pozvao reče: „Kada daješ ručak ili večeru, ne zovi prijatelje svoje, ni braću svoju, ni rođake svoje, ni bogate susede, da ne bi onda i oni tebe pozvali i vratili ti. 13. Nego kad činiš gozbu, zovi siromahe, bogalje, hrome, slepe; 14. i blažen ćeš biti što ti oni nemaju čime vratiti; nego će ti se vratiti o vaskrsenju pravednih. 15. A kada to ču neki od onih što seđahu s njima za trpezom, reče mu: „Blažen je onaj koji bude jeo obed u Carstvu Božijem!”
Reči velikog duhovnika sa Svete Gore otkrivaju da najvažniji korak ka Bogu nije u mestima koja posećujemo, već u onome što činimo pred sopstvenom savešću.
U svedočanstvu Prepodobnog Jakova Calikisa krije se ohrabrenje koje razbija stid, podseća na silu svešteničkog blagoslova i vraća poverenje u isceljujuću moć iskrene ispovesti.
Dok svet zatrpava naše misli besmislenim znanjem i praznom radoznalošću, pouka Svetog Nikodima Agiorita pokazuje surov, ali efikasan put ka unutrašnjem miru: oslobađanje od suvišnog je jedini način da duša prepozna šta je zaista važno.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Gerasima Jordanskog po starom i Svetog Aleksija, Čoveka Božjeg po novom kalendaru. Katolici slave spomendan Svetog Patrika, muslimani su u mesecu ramazanu, dok Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Čak i kada svi oko vas nastavljaju starim navikama, jedan jednostavan, ali dubok, korak u pokajanju može promeniti vaš život i pokazati snagu istinske vere.
Na duhovnoj tribini na Krstopoklonu nedelju arhimandrit Sergije govorio je o odricanju, unutrašnjoj slobodi i moći Hristovog krsta da preobrazi naše biće.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Reči jednog od najvećih duhovnika 20. veka podsećaju da nijedan greh nije jači od Božijeg milosrđa i da svaki čovek može pronaći put ka pokajanju i svetosti.
Priča o čoveku koji je grešio ceo život, ali se iskreno pokajao, otkriva večni dijalog između ljudske nesavršenosti i božanske milosti – i pruža nadu svakome ko traži unutrašnje oslobođenje.
Čak i kada svi oko vas nastavljaju starim navikama, jedan jednostavan, ali dubok, korak u pokajanju može promeniti vaš život i pokazati snagu istinske vere.
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
Na Krstopoklonu nedelju vikarni episkop novobrdski služio je svetu liturgiju u manastiru Rakovici, a poseban trenutak bogosluženja bilo je rukopoloženje.