AKO NALETITE NA DEPRESIVNU OSOBU, OBAVEZNO OVO URADITE! Shiarhimandrit Zosima kaže da ćete joj tako mnogo pomoći!
Jedan od najvažnijih načina na koji možemo biti uz čoveka koji pati jeste molitva.
Jedan od najvažnijih načina na koji možemo biti uz čoveka koji pati jeste molitva.
Pravoslavna vera uči da je pokajanje put povratka Bogu i da čovek ne treba da veruje da je njegov greh veći od Božje milosti.
Sveti oci učili su da svaka greška može da postane pouka ukoliko čovek iz nje izvuče duhovnu korist.
U hrišćanstvu često se govori da nijedna ljudska sudbina nije bez smisla i da Gospod svakome daje ono što je potrebno za spasenje.
Presveta Bogorodica i svi svetitelji svojim životom svedočili su da nema veće utehe od Božje milosti.
U besedi za nedelju 1. sedmice Velikog posta Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako odbijanje Božje ljubavi završava lomom, dok iskreno srce pronalazi spasenje pred nepokolebljivim temeljem.
Svetogorski starac nas uči kako preuzeti odgovornost za sopstvenu sreću: lekcija koja pokazuje da vera deluje samo kada čovek zakorači sam.
Svetitelj nas podseća da nijedna duša nije izgubljena, a tajna duhovnog mira leži u iskrenom obraćenju i poverenju u Gospoda.
Ljudi često traže duhovne autoritete da im kažu šta da rade, ali prava potraga za Božijom voljom podrazumeva mnogo dublju promenu – odricanje od sopstvene volje i potpuno pouzdanje u Boga.
Vođa nebeskih vojski svojim vatrenim mačem pobeđuje zlo i štiti nas od greha i iskušenja. Molitva ovom svetitelju može ojačati svakog vernika u svakodnevnoj borbi protiv slabosti, donoseći mir, snagu i duhovno uzdizanje na putu ka Carstvu nebeskom.
U ovoj ikoni, koja se u pravoslavnom kalendaru obeležava 17. septembra, spojene su starozavetne vizije i božanske intervencije koje vekovima inspirišu pravoslavnih vernika. Njen simbolički značaj oblikovao je spasenje od požara i očuvao mir u vremenima nevolje.
Ova molitva iz Molitvenika Srpske pravoslavne crkve pomaže da pronađete unutrašnji mir i da se duhovno osnažite kada se suočite sa svakodnevnim iskušenjima.
Ove duboke, snažne reči koje donose blagoslov mogu se pretvoriti u svakodnevnu zaštitu i vodič na putovanjima, pružajući osećaj sigurnosti i Gospodnje prisustvo na svakom koraku.
Dok protivnici vere osporavaju postojanje Božijeg promišljanja, Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi za devetu subotu posle Pedesetnice ističe da je Božiji promisao prisutan u svakom trenutku, kao domaćin u domu, spreman da štedro obdari verujuće ljude kada god je to potrebno
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.