Ova molitva iz Molitvenika Srpske pravoslavne crkve pomaže da pronađete unutrašnji mir i da se duhovno osnažite kada se suočite sa svakodnevnim iskušenjima.
Kada se duša suoči s izazovima svakodnevnog života, često tražimo reči koje će nas umiriti, utešiti i osnažiti da hodimo stazom vere. Upravo u tim trenucima, kada se svet učini pretežak, a srce zatreperi od briga, molitva postaje najsvetlija svetlost i najveći oslonac. Molitvenik Srpske pravoslavne crkve nudi dar svakodnevne molitve, koja, kao blagosloveni štit, pokriva svakoga ko sa iskrenošću i ljubavlju pristupi Gospodu.
Ova molitva nije samo rečima ispisana; u njoj odzvanja poverenje u milost Božju i mudrost koja nas vodi kroz nepredviđene situacije i izazove. To je molitva koja nas uči kako da u svakom trenutku života osećamo Božije prisustvo, bilo u miru ili u iskušenjima.
Profimedia
Molitvenik Srpske pravoslavne crkve
Svakodnevna molitva
"Gospode, daj da mirno primim sve što mi donese današnji dan, i da se potpuno predam Tvojoj Svetoj volji. Upućuj me i pomaži svakog časa u toku ovoga dana. Bilo kakve vesti da dobijem, nauči me da ih primim mirno i s čvrstim uverenjem da sve biva po Tvojoj Svetoj volji.
Upravljaj mojim mislima i osećanjima i u svim delima i rečima. Ne dopusti da u nepredviđenim slučajevima zaboravim da sve dolazi od Tebe. Nauči me da se pravilno odnosim prema svojim roditeljima i svojim bližnjima, da nikog ne razgnevim i ožalostim.
Gospode, daj mi snage da podnesem zamor današnjega dana i sve što se u toku dana dogodi. Upravljaj mojom voljom i nauči me da se molim, da verujem, da se nadam, da trpim, da praštam i volim. Amin."
Ova molitva, koja poziva na smirenje i prepuštanje Božjoj volji, otvara vrata duhovnog mira. Kroz nju učimo kako da svaki susret, svaku vest, svaku neočekivanu situaciju prihvatimo s verom i poverenjem da sve dolazi iz ruku Božjih. Ona nas podseća da je svaki trenutak dar i prilika da služimo Bogu kroz ljubav prema bližnjima, kroz strpljenje i praštanje.
Kada se životna bura uzburka i iskušenja postanu prevelika, ova molitva postaje tiha luka sigurnosti. Poziva nas da ne klonemo duhom, već da verujemo da Gospod upravlja svakim našim korakom. Vernici se kroz nju podsećaju na večnu istinu – da je Bog uvek uz nas, upravljajući našom voljom i srcem, ukazujući nam put ka svetlosti i ljubavi.
U trenucima kada se čini da nas dnevni teret savlada, posegnimo za ovom molitvom, jer kroz nju stiže Božija milost i snaga koja nas nosi. Kroz svakodnevnu molitvu otvaramo svoja srca Božijoj volji, pronalazeći utehu u Njegovoj nepogrešivoj ljubavi. Svaki dan je nova prilika da molimo, verujemo i volimo, sa saznanjem da nas Njegova ruka vodi i čuva.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Kada srce postane opterećeno, a duša izgubi svoj mir, usrdna molba Gospodu postaje jedino utočište. U trenutku duhovne krize, ona pruža utehu i vodi ka pravom putu, pozivajući na oslobađanje od unutrašnjih demona.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.