“OVO MIRIŠE NA SMRT”: Starac Mojsije Svetogorac upozorava na najveću zamku u koju upadaju vernici
Podvižnik sa Svete Gore objašnjava da se prava vera prepoznaje po smirenju, strpljenju i ljubavi upravo onda kada naiđu iskušenja.
Dok protivnici vere osporavaju postojanje Božijeg promišljanja, Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi za devetu subotu posle Pedesetnice ističe da je Božiji promisao prisutan u svakom trenutku, kao domaćin u domu, spreman da štedro obdari verujuće ljude kada god je to potrebno
I po drugi put je Gospod čudesnim nasićenjem zbrinuo narod koji ga je pratio kako bi pokazao da je uvek spreman da štedro obdari verujuće ljude. On je to mogao da čini i svaki put, ali nije hteo da ne bi odvikavao od običnog načina života, koji je sam zaveo, utvrdio i podržavao.
Takav je i opšti Božiji promisao. Glavno, sveobuhvatno delo promišljanja učinjeno je u početku pri stvaranju svih stvari. Uredivši sve i pustivši u tok, Bog se ničim nije vezao, već je svojoj slobodi ostavio da, kada je nužno, ukazuje izuzetnu pomoć.
On dela kao domaćin u domu, zavodeći poredak i podržavajući ga, ne vezujući se njime. On se prema njemu odnosi sa vlašću, sa domaćinskim nahođenjem.
Protivnici vere ne shvataju Božiji promisao. Oni u svojim mislima proširuju njegove granice, da bi zatim, pošto ne vide na delu ostvarivanje svojih pretpostavki, odbacili njegovo postojanje. Promisla koji oni hoće zaista nema, ali nesumnjivo postoji onaj koga je uspostavio sam Gospod Bog.
Reči svetog ruskog podvižnika za četvrtak sedme sedmice po Vaskrsu podsećaju da nas Hristos nije samo podigao iz greha, već nas je pozvao u neizrecivu zajednicu sa samim Bogom.
Upouci za četvrtak sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj nas podseća na Hristovo obećanje koje ne vara, ali i razotkriva zašto ga ne doživljavamo: „Savest nam ne daje da očekujemo bilo kakvu milost.“
Sveti Teofan Zatvornik u ponedeljak pete sedmice po Vaskrsu otkriva duhovni razlog neverovanja – ne samo tadašnjih Judejaca, već i savremenog čoveka. Njegove reči deluju kao ogoljeno ogledalo današnjice.
U četvrtak četvrte sedmice po Vaskrsu, Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini poziva vernike da se ne boje razlikovati svetlost od tame – jer onaj ko odvaja od Hrista, odvaja od istine, života i spasenja.
Podvižnik sa Svete Gore objašnjava da se prava vera prepoznaje po smirenju, strpljenju i ljubavi upravo onda kada naiđu iskušenja.
U pravoslavlju, čovek ne skriva svoju muku od Boga već je iznosi je pred njega.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Kada čovek srce ispuni poverenjem u Boga, tada i ono što izgleda nepodnošljivo dobija sasvim drugačiji smisao.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Raketa američkog PVO sistema "patriot" pogodila je kompleks Kijevsko-pečerske lavre, tvrdi Ministarstvo odbrane Rusije.
Pravoslavni vernici čvrsto veruju da mošti svetaca u Kijevsko-pečerskoj lavri imaju snažno isceljujuće dejstvo.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Spoj pržene ribe, paradajza, paprike i belog vina krije se u receptu iz "Pravoslavnog posnog kuvara" Nade Marković.
U besedi za subotu 4. sedmice po Duhovima, Sveti Vladika Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na razliku između prolazne slave i one koja dolazi od Boga.