ZAŠTO MAJKAMA ZABRANJUJU DOLAZAK NA KRŠTENJE SOPSTVENOG DETETA: Sveštenik Vladimir Pučkov otkriva da su krv i brojne zablude krive za to
Protojerej objašnjava kako je strah prerastao u pogrešno tumačenje crkvenih pravila.
Dok protivnici vere osporavaju postojanje Božijeg promišljanja, Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi za devetu subotu posle Pedesetnice ističe da je Božiji promisao prisutan u svakom trenutku, kao domaćin u domu, spreman da štedro obdari verujuće ljude kada god je to potrebno
I po drugi put je Gospod čudesnim nasićenjem zbrinuo narod koji ga je pratio kako bi pokazao da je uvek spreman da štedro obdari verujuće ljude. On je to mogao da čini i svaki put, ali nije hteo da ne bi odvikavao od običnog načina života, koji je sam zaveo, utvrdio i podržavao.
Takav je i opšti Božiji promisao. Glavno, sveobuhvatno delo promišljanja učinjeno je u početku pri stvaranju svih stvari. Uredivši sve i pustivši u tok, Bog se ničim nije vezao, već je svojoj slobodi ostavio da, kada je nužno, ukazuje izuzetnu pomoć.
On dela kao domaćin u domu, zavodeći poredak i podržavajući ga, ne vezujući se njime. On se prema njemu odnosi sa vlašću, sa domaćinskim nahođenjem.
Protivnici vere ne shvataju Božiji promisao. Oni u svojim mislima proširuju njegove granice, da bi zatim, pošto ne vide na delu ostvarivanje svojih pretpostavki, odbacili njegovo postojanje. Promisla koji oni hoće zaista nema, ali nesumnjivo postoji onaj koga je uspostavio sam Gospod Bog.
Reči svetog ruskog podvižnika za četvrtak sedme sedmice po Vaskrsu podsećaju da nas Hristos nije samo podigao iz greha, već nas je pozvao u neizrecivu zajednicu sa samim Bogom.
Upouci za četvrtak sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj nas podseća na Hristovo obećanje koje ne vara, ali i razotkriva zašto ga ne doživljavamo: „Savest nam ne daje da očekujemo bilo kakvu milost.“
Sveti Teofan Zatvornik u ponedeljak pete sedmice po Vaskrsu otkriva duhovni razlog neverovanja – ne samo tadašnjih Judejaca, već i savremenog čoveka. Njegove reči deluju kao ogoljeno ogledalo današnjice.
U četvrtak četvrte sedmice po Vaskrsu, Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini poziva vernike da se ne boje razlikovati svetlost od tame – jer onaj ko odvaja od Hrista, odvaja od istine, života i spasenja.
Protojerej objašnjava kako je strah prerastao u pogrešno tumačenje crkvenih pravila.
U pokušaju da se nose s iskušenjima ili pobegnu od njih, ljudi često lutaju, a mnogi upadaju i u nove probleme.
Čovekovo srce stvoreno je za mir, čistotu i blagost, dok gnev izvire iz gordosti.
Crkva uči da škrt čovek zapravo ne poseduje novac, već novac poseduje njega.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Čuveni onah manastira Optinska pustinja objašnjava zašto sitna razdražljivost, potreba da povredimo druge i beg od molitve nisu bezazlene slabosti karaktera, već alarm duše koji pravoslavna duhovnost shvata krajnje ozbiljno.
Pravoslavci danas obeležavaju Svetog Grigorija Dekapolita po starom kalendaru, Svetog proroka Sofoniju po novom, katolici su u periodu Adventa, dok je u judaizmu i islamu današnji dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Ajet 61:14 iz sure Es-Saf pokazuje da zajedništvo, hrabrost i odlučnost u podršci istine mogu promeniti tok životnih borbi.