U starom kvartu svetog grada, ovaj zanatlija održava porodičnu tradiciju u svojoj radnji, gde se naizgled neprimetni materijali pretvaraju u priče o veri, istoriji i kulturi tri religije.
U starom hrišćanskom delu drevnog Jerusalima, u lavirintu uskih, kaldrmisanih ulica, nalazi se jedna mala radnja, neprimetna na prvi pogled, ali sa istorijom koja se prostire kroz vekove. Ta radnja, bogato ukrašena tekstilom, svilenim tkaninama i vezenim platnima sa zlatnim nitima, vlasništvo je Bilala Abu Khalafa, trgovca tekstilom, čije ime odzvanja daleko izvan granica ovog svetog grada.
Shutterstock
Bilal Abu Khalaf u svojoj porodičnoj radnji
Bilal Abu Khalaf je treća generacija trgovaca tekstilom u svojoj porodici. Njegova radnja, smeštena u blizini Crkve Svetog groba, svedoči o tradiciji koja traje već decenijama, a koju Bilal čuva sa posebnom pažnjom i ljubavlju. Njegov asortiman tkanina uključuje prefinjene, ručno tkane svile iz Sirije i Maroka, kao i unikatne vezene tkanine koje pronalaze put do domova i hramova svih triju monoteističkih religija: hrišćanstva, islama i judaizma. Kupci iz celog sveta, od hrišćanskih sveštenika i jevrejskih rabina do muslimanskih imama, dolaze kod Bilala kako bi pronašli tkanine koje će im pomoći da izraze svoju veru kroz lepotu i tradiciju.
„Kažu da na svetu postoji sto blagoslova, a devedeset i devet je u Jerusalimu. Samo je jedan preostao da luta po ostatku sveta,“ kaže Bilal, s ponosom ističući posebnost svog grada. Njegova radnja nije samo mesto trgovine, već i kutak istorije, u kojem se prošlost susreće sa sadašnjošću na svakom koraku.
Shutterstock
Bilal Abu Khalaf u svojoj porodičnoj radnji
Dok Bilal priprema sveže skuvanu kafu za posetioce, govori o tkaninama kao o živim bićima, sa sopstvenim karakterima i pričama. „Ovo ovde je čista svila iz Damaska,“ kaže dok pokazuje na delikatnu tkaninu sa zlatnim nitima, dodajući da je potrebno 45 dana da se napravi samo deset metara ovog umetničkog dela.
U radnji Bilala Abu Khalafa, vreme kao da stoji. Posetioci, bilo da su hodočasnici ili turisti, ambasadori ili obični prolaznici, ostaju zatečeni lepotom tkanina koje prenose duh Jerusalima, grada u kojem se ukrštaju istorija, vera i kultura. I dok šetate pored svilenih materijala i pažljivo izrađenih odeždi za sveštena lica, osećate duboku povezanost sa prošlošću. Prošlost koja živi u svakoj niti, u svakom zlatnom ukrasu.
Ali, danas, u 2024. godini, Aftimos ulica, nekada preplavljena turistima i hodočasnicima, gotovo je prazna. Od oktobra 2023. godine, ulica je obavijena tišinom, koja je strana ovom drevnom mestu. „Jerusalim danas plače,“ tiho izgovara Bilal sa tugom u očima, dok setno gleda u daljinu. Iako je preživeo mnoge teške trenutke, nikada u svom životu nije doživeo takvu tišinu u Jerusalimu kao u proteklih deset meseci. Ipak, uprkos svemu, Bilal zadržava nadu i veru u lepšu budućnost.
Bilalov put kao trgovca tekstilom nije bio unapred zacrtan. Iako je studirao političke nauke u Kairu i radio u francuskom konzulatu u Jerusalimu, srce ga je povuklo nazad ka porodičnom poslu. Fasciniran tkaninama od malih nogu, Bilal je ostavio kancelarijski posao i posvetio se porodičnoj tradiciji, proučavajući zanat tkanja u Jordanu, Siriji i Maroku. „Fasciniran sam svetom tkanina,“ kaže Bilal sa osmehom, „one su više od materijala – one su deo naše kulture, naše istorije.“
Shutterstock
Bilal Abu Khalaf u svojoj porodičnoj radnji
Bilalova radnja je svedočanstvo o vremenu koje prolazi, ali i o nepromenljivim vrednostima. Svaka tkanina koju prodaje nosi sa sobom priču o mestu odakle potiče, o ljudima koji su je napravili, i o kulturi koju prenosi. U svetu gde su mnoge stvari prolazne, Bilal čuva plamen tradicije, povezujući prošlost i budućnost kroz umetnost tkanja.
Iako su naši stari znali prigodne zdravice, mnogi danas nisu sigurni kako da pozdrave domaćina, izgovore čestitku i učestvuju u prvom obredu koji sledi čim pređu prag slavske kuće.
U 23. subotu po Duhovima, vladika Nikolaj vodi čitaoce kroz večni Božji plan, pokazujući kako kroz Hrista i ličnu slobodnu volju svaki čovek može živeti u pravdi, ljubavi i svetosti – još pre nego što je svet stvoren.
Ajeti 50:15-16, izdvojeni za 15. novembar, podsećaju na neprekidnu Božiju pažnju i moć stvaranja, izazivajući razmišljanje o odgovornosti, sudbini i unutrašnjem životu svakog čoveka.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
U svojim kamenim blokovima ova drevna svetinja čuva molitve i nade vernika iz judaizma, hrišćanstva i islama, svedočeći o neprekidnoj duhovnoj povezanosti koja premošćuje vreme i prostor.
Tokom istorijskog obraćanja u Knesetu, američki predsednik javno je govorio o Ivankinoj odluci da promeni veru, povezujući porodičnu priču sa političkim savezom između SAD i Izraela.
Oboje su živeli u nevinosti sve dok Eva nije podlegla iskušenju zlog zmijskog zavodnika i okusila zabranjeni plod, a zatim joj se pridružio i Adam. Tada su spoznali svoju nagost i prekrili se smokvinim lišćem.
Mađarski premijer ističe da će budućnost dece u Evropi odrediti pitanje koje je staro 1.400 godina i pita zašto evropski narodi dopuštaju masovno doseljavanje iz islamskog sveta dok hrišćani ginu na ratištima Ukrajine.
Ajeti 50:15-16, izdvojeni za 15. novembar, podsećaju na neprekidnu Božiju pažnju i moć stvaranja, izazivajući razmišljanje o odgovornosti, sudbini i unutrašnjem životu svakog čoveka.
Pastorka Lena Miler u Berlinu održala je ceremoniju tokom koje je blagoslovila poligamni savez homoseksualaca, nazivajući ga "punovažnim savezom pred Bogom", a taj čin izazvao je duboku tugu u hrišćanskom svetu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Vernici im se obraćaju u trenucima bolesti, straha i nevolja — njihovo besplatno služenje i zagovor kod Hrista donose zdravlje, utehu i snagu za životne borbe.
Tribina o AI tehnologiji u Crkvi izazvala je oštre reakcije monaha svetinje kraj Golupca, koji tvrde da su kritike zlonamerne i da dodatno remete crkveno jedinstvo.