U starom kvartu svetog grada, ovaj zanatlija održava porodičnu tradiciju u svojoj radnji, gde se naizgled neprimetni materijali pretvaraju u priče o veri, istoriji i kulturi tri religije.
U starom hrišćanskom delu drevnog Jerusalima, u lavirintu uskih, kaldrmisanih ulica, nalazi se jedna mala radnja, neprimetna na prvi pogled, ali sa istorijom koja se prostire kroz vekove. Ta radnja, bogato ukrašena tekstilom, svilenim tkaninama i vezenim platnima sa zlatnim nitima, vlasništvo je Bilala Abu Khalafa, trgovca tekstilom, čije ime odzvanja daleko izvan granica ovog svetog grada.
Shutterstock
Bilal Abu Khalaf u svojoj porodičnoj radnji
Bilal Abu Khalaf je treća generacija trgovaca tekstilom u svojoj porodici. Njegova radnja, smeštena u blizini Crkve Svetog groba, svedoči o tradiciji koja traje već decenijama, a koju Bilal čuva sa posebnom pažnjom i ljubavlju. Njegov asortiman tkanina uključuje prefinjene, ručno tkane svile iz Sirije i Maroka, kao i unikatne vezene tkanine koje pronalaze put do domova i hramova svih triju monoteističkih religija: hrišćanstva, islama i judaizma. Kupci iz celog sveta, od hrišćanskih sveštenika i jevrejskih rabina do muslimanskih imama, dolaze kod Bilala kako bi pronašli tkanine koje će im pomoći da izraze svoju veru kroz lepotu i tradiciju.
„Kažu da na svetu postoji sto blagoslova, a devedeset i devet je u Jerusalimu. Samo je jedan preostao da luta po ostatku sveta,“ kaže Bilal, s ponosom ističući posebnost svog grada. Njegova radnja nije samo mesto trgovine, već i kutak istorije, u kojem se prošlost susreće sa sadašnjošću na svakom koraku.
Shutterstock
Bilal Abu Khalaf u svojoj porodičnoj radnji
Dok Bilal priprema sveže skuvanu kafu za posetioce, govori o tkaninama kao o živim bićima, sa sopstvenim karakterima i pričama. „Ovo ovde je čista svila iz Damaska,“ kaže dok pokazuje na delikatnu tkaninu sa zlatnim nitima, dodajući da je potrebno 45 dana da se napravi samo deset metara ovog umetničkog dela.
U radnji Bilala Abu Khalafa, vreme kao da stoji. Posetioci, bilo da su hodočasnici ili turisti, ambasadori ili obični prolaznici, ostaju zatečeni lepotom tkanina koje prenose duh Jerusalima, grada u kojem se ukrštaju istorija, vera i kultura. I dok šetate pored svilenih materijala i pažljivo izrađenih odeždi za sveštena lica, osećate duboku povezanost sa prošlošću. Prošlost koja živi u svakoj niti, u svakom zlatnom ukrasu.
Ali, danas, u 2024. godini, Aftimos ulica, nekada preplavljena turistima i hodočasnicima, gotovo je prazna. Od oktobra 2023. godine, ulica je obavijena tišinom, koja je strana ovom drevnom mestu. „Jerusalim danas plače,“ tiho izgovara Bilal sa tugom u očima, dok setno gleda u daljinu. Iako je preživeo mnoge teške trenutke, nikada u svom životu nije doživeo takvu tišinu u Jerusalimu kao u proteklih deset meseci. Ipak, uprkos svemu, Bilal zadržava nadu i veru u lepšu budućnost.
Bilalov put kao trgovca tekstilom nije bio unapred zacrtan. Iako je studirao političke nauke u Kairu i radio u francuskom konzulatu u Jerusalimu, srce ga je povuklo nazad ka porodičnom poslu. Fasciniran tkaninama od malih nogu, Bilal je ostavio kancelarijski posao i posvetio se porodičnoj tradiciji, proučavajući zanat tkanja u Jordanu, Siriji i Maroku. „Fasciniran sam svetom tkanina,“ kaže Bilal sa osmehom, „one su više od materijala – one su deo naše kulture, naše istorije.“
Shutterstock
Bilal Abu Khalaf u svojoj porodičnoj radnji
Bilalova radnja je svedočanstvo o vremenu koje prolazi, ali i o nepromenljivim vrednostima. Svaka tkanina koju prodaje nosi sa sobom priču o mestu odakle potiče, o ljudima koji su je napravili, i o kulturi koju prenosi. U svetu gde su mnoge stvari prolazne, Bilal čuva plamen tradicije, povezujući prošlost i budućnost kroz umetnost tkanja.
Dok se kumovi sve češće biraju po interesu i trenutnoj koristi, poruka blaženopočivšeg patrijarha Pavla vraća pažnju na ono što se ne vidi na prvi pogled.
Kao mladić, tajno je napustio porodicu i otišao među monahe, a ono što se potom dogodilo njegovoj majci i bratu ostalo je upamćeno u pravoslavnom predanju vekovima.
Velike letnje zadušnice nisu samo odlazak na groblje i stari običaj koji se prenosi generacijama – tog dana vernici se kroz molitvu, parastose i milostinju sećaju svojih najbližih.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
U svojim kamenim blokovima ova drevna svetinja čuva molitve i nade vernika iz judaizma, hrišćanstva i islama, svedočeći o neprekidnoj duhovnoj povezanosti koja premošćuje vreme i prostor.
Francuska časna sestra povređena na Brdu Sion, reagovale vlasti i međunarodne institucije; upozorenja na rastuću netrpeljivost i nove tenzije u Jerusalimu dodatno pojačavaju zabrinutost javnosti.
Malo je onih koji znaju kako su lanci iz jerusalimske i rimske tamnice postali jedna od najpoštovanijih hrišćanskih relikvija i zašto se upravo u njima prepoznaje poruka da prava sloboda ne zavisi od zidova ni od ključeva.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Nakon prvog dana najvećeg islamskog praznika sledi mirniji dan ispunjen posetama, porodičnim okupljanjima i sećanjem na bližnje, u kojem se bajramska poruka živi kroz svakodnevne odnose.
Jedan od najvažnijih praznika u islamu donosi dane molitve, darivanja i porodičnog okupljanja, a posebnu pažnju privlače tradicionalne čestitke i običaji koji se vekovima prenose među muslimanima.
Od čišćenja doma i odlaska na mezarja do kurbana i porodičnih okupljanja: objašnjenja koja otkrivaju kako se kroz svakodnevne običaje čuva duh praznika i prenosi kroz generacije.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Društvene mreže i viralne objave sve češće određuju šta "sme", a šta "ne sme" da se radi na praznike, stvarajući nova pravila koja se predstavljaju kao tradicija.
Hiljade vernika iz Srbije i regiona u tišini i molitvi čekale su ispred Hrama Svetog Save da se poklone velikoj svetinji, dok je patrijarh Porfirije tokom noći obilazio redove, razgovarao sa okupljenima i blagosiljao narod.