U starom kvartu svetog grada, ovaj zanatlija održava porodičnu tradiciju u svojoj radnji, gde se naizgled neprimetni materijali pretvaraju u priče o veri, istoriji i kulturi tri religije.
U starom hrišćanskom delu drevnog Jerusalima, u lavirintu uskih, kaldrmisanih ulica, nalazi se jedna mala radnja, neprimetna na prvi pogled, ali sa istorijom koja se prostire kroz vekove. Ta radnja, bogato ukrašena tekstilom, svilenim tkaninama i vezenim platnima sa zlatnim nitima, vlasništvo je Bilala Abu Khalafa, trgovca tekstilom, čije ime odzvanja daleko izvan granica ovog svetog grada.
Shutterstock
Bilal Abu Khalaf u svojoj porodičnoj radnji
Bilal Abu Khalaf je treća generacija trgovaca tekstilom u svojoj porodici. Njegova radnja, smeštena u blizini Crkve Svetog groba, svedoči o tradiciji koja traje već decenijama, a koju Bilal čuva sa posebnom pažnjom i ljubavlju. Njegov asortiman tkanina uključuje prefinjene, ručno tkane svile iz Sirije i Maroka, kao i unikatne vezene tkanine koje pronalaze put do domova i hramova svih triju monoteističkih religija: hrišćanstva, islama i judaizma. Kupci iz celog sveta, od hrišćanskih sveštenika i jevrejskih rabina do muslimanskih imama, dolaze kod Bilala kako bi pronašli tkanine koje će im pomoći da izraze svoju veru kroz lepotu i tradiciju.
„Kažu da na svetu postoji sto blagoslova, a devedeset i devet je u Jerusalimu. Samo je jedan preostao da luta po ostatku sveta,“ kaže Bilal, s ponosom ističući posebnost svog grada. Njegova radnja nije samo mesto trgovine, već i kutak istorije, u kojem se prošlost susreće sa sadašnjošću na svakom koraku.
Shutterstock
Bilal Abu Khalaf u svojoj porodičnoj radnji
Dok Bilal priprema sveže skuvanu kafu za posetioce, govori o tkaninama kao o živim bićima, sa sopstvenim karakterima i pričama. „Ovo ovde je čista svila iz Damaska,“ kaže dok pokazuje na delikatnu tkaninu sa zlatnim nitima, dodajući da je potrebno 45 dana da se napravi samo deset metara ovog umetničkog dela.
U radnji Bilala Abu Khalafa, vreme kao da stoji. Posetioci, bilo da su hodočasnici ili turisti, ambasadori ili obični prolaznici, ostaju zatečeni lepotom tkanina koje prenose duh Jerusalima, grada u kojem se ukrštaju istorija, vera i kultura. I dok šetate pored svilenih materijala i pažljivo izrađenih odeždi za sveštena lica, osećate duboku povezanost sa prošlošću. Prošlost koja živi u svakoj niti, u svakom zlatnom ukrasu.
Ali, danas, u 2024. godini, Aftimos ulica, nekada preplavljena turistima i hodočasnicima, gotovo je prazna. Od oktobra 2023. godine, ulica je obavijena tišinom, koja je strana ovom drevnom mestu. „Jerusalim danas plače,“ tiho izgovara Bilal sa tugom u očima, dok setno gleda u daljinu. Iako je preživeo mnoge teške trenutke, nikada u svom životu nije doživeo takvu tišinu u Jerusalimu kao u proteklih deset meseci. Ipak, uprkos svemu, Bilal zadržava nadu i veru u lepšu budućnost.
Bilalov put kao trgovca tekstilom nije bio unapred zacrtan. Iako je studirao političke nauke u Kairu i radio u francuskom konzulatu u Jerusalimu, srce ga je povuklo nazad ka porodičnom poslu. Fasciniran tkaninama od malih nogu, Bilal je ostavio kancelarijski posao i posvetio se porodičnoj tradiciji, proučavajući zanat tkanja u Jordanu, Siriji i Maroku. „Fasciniran sam svetom tkanina,“ kaže Bilal sa osmehom, „one su više od materijala – one su deo naše kulture, naše istorije.“
Shutterstock
Bilal Abu Khalaf u svojoj porodičnoj radnji
Bilalova radnja je svedočanstvo o vremenu koje prolazi, ali i o nepromenljivim vrednostima. Svaka tkanina koju prodaje nosi sa sobom priču o mestu odakle potiče, o ljudima koji su je napravili, i o kulturi koju prenosi. U svetu gde su mnoge stvari prolazne, Bilal čuva plamen tradicije, povezujući prošlost i budućnost kroz umetnost tkanja.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za utorak siropusne sedmice otkriva kako jedan pogled Hristov može osvetliti i najzamračenu dušu, donoseći život i mir.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Isidora Pelusiota po starom i Svetog velikomučenika Teodora Tirona po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Sedmoricu osnivača Reda slugu Blažene Device Marije, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
U trenutku najveće nevolje, objašnjenje velikog duhovnika 20. veka otkriva kako pravoslavlje tumači nevinost, bol i mesto duše u večnosti, pružajući utehu i snagu svima koji veruju.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U svojim kamenim blokovima ova drevna svetinja čuva molitve i nade vernika iz judaizma, hrišćanstva i islama, svedočeći o neprekidnoj duhovnoj povezanosti koja premošćuje vreme i prostor.
Malo je onih koji znaju kako su lanci iz jerusalimske i rimske tamnice postali jedna od najpoštovanijih hrišćanskih relikvija i zašto se upravo u njima prepoznaje poruka da prava sloboda ne zavisi od zidova ni od ključeva.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Tokom istorijskog obraćanja u Knesetu, američki predsednik javno je govorio o Ivankinoj odluci da promeni veru, povezujući porodičnu priču sa političkim savezom između SAD i Izraela.
Župnik Željko Lovrić i njegovi stihovi "Ispovest sa asfalta" izazvali su snažne reakcije, otvarajući bolno pitanje autentične vere, greha i susreta s Hristom tamo gde se On najmanje očekuje.
Životna priča Dena Rehila pokazuje kako trauma, gubitak i luksuz ne mogu zameniti unutrašnji mir, dok duhovno preobraženje može promeniti život od korena.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Uz sasluženje episkopa mohačkog Damaskina, liturgiju je služio mitropolit bački Irinej, koji je u besedi istakao životne poruke svetih Simeona i Ane i podsetio vernike na moć molitve, ljubavi i posvećenja Bogu.