OVIM LJUDI OTVARAJU VRATA DEMONIMA I PUŠTAJU IH U SVOJ ŽIVOT! Sveštenik o tome kako se nesvesno "samoubijamo"
Predanje uči da demoni nisu samo simboli zla, već stvarna bića koja deluju u svetu, nastojeći da naruše odnos čoveka sa Bogom.
U svojim kamenim blokovima ova drevna svetinja čuva molitve i nade vernika iz judaizma, hrišćanstva i islama, svedočeći o neprekidnoj duhovnoj povezanosti koja premošćuje vreme i prostor.
U srcu starog Jerusalima, između kamenih ulica i drevnih zdanja, uzdiže se vekovna svetinja značajna za judаizam, hrišćanstvo i islam. Zid plača, kako ga najčešće nazivaju hrišćani, za Jevreje je poznat kao Zapadni zid, dok ga u islamu nazivaju Burakov zid. Ovo mesto ne samo da svedoči o višemilenijskoj istoriji već i o dubokoj duhovnoj povezanosti koja se proteže kroz tri religije poput zlatne niti koja vezuje nebo i zemlju.
Kroz uske ulice starog Jerusalima, gde se prošlost i sadašnjost neprekidno susreću, uzdiže se ovaj svetionik vere - zid, preostali deo velikog Drugog hrama, sagrađenog u doba kralja Iroda, koji nosi u sebi vekove istorije, duhovne borbe, tuge i nade. Njegovo kamenje, čvrsto uklesano u zemlju, svedoči kako su mnogi dolazili ovde, klečeći pred Bogom, tražeći utehu i milost.
Za Jevreje Zapadni zid je najdublji izraz njihove vere i veze sa Bogom. To je mesto gde su vekovima oplakivali uništenje Hrama i izražavali nadu u njegovu obnovu. Zid nije samo deo prošlosti, već živi simbol vere u budućnost, mesto gde se suze pretaču u molitve, a molitve u nadu. Svaki kamen nosi priču o upornoj veri, o istrajnosti naroda da ostane povezan sa svojim Stvoriteljem, čak i u najtežim trenucima.
U hrišćanskoj tradiciji Jerusalim je mesto susreta Boga i čoveka, a Zid plača deo tog svetog mozaika. Hrišćanski hodočasnici dolaze ovde, videći u Zidu mesto gde se prošlost Hristovog života u Jerusalimu prepliće sa njihovim molitvama i nadom za budućnost. Zid je za njih simbol susreta, mesto gde molitve dopiru do neba, gde se vera obnavlja u tišini kamenih blokova.
Za muslimane Zid plača je deo šireg kompleksa Haram el Šarif, svetog mesta gde se nalaze Kupola na Steni i El Aksa džamija. Prema islamskom predanju, prorok Muhamed je tokom svog noćnog putovanja privezao svoje mitsko biće Burak uz ovaj zid pre nego što se uzdigao na nebo. Iako Zid nema isti centralni značaj kao u judaizmu, on je deo svetog pejzaža Jerusalima, mesto gde se nebo i zemlja susreću u svetosti.
Mnogi vernici, bez obzira na veru, dolaze na Zid plača da bi ostavili svoje molitvene želje na malim ceduljicama, pažljivo ih smestivši među kamene pukotine. Ove ceduljice nose molitve za zdravlje, sreću, oproštaj i mir. Svaka ceduljica je poput suze, delić duše koji ostaje u Zidu, moleći se da pronađe put do nebeskog trona.
Zid plača nije samo kamenje, već mesto susreta između prošlosti i budućnosti, između ljudi i Boga. On nosi u sebi vekove istorije, molitvi i vere, povezujući tri velike religije u zajedničkoj čežnji za duhovnim jedinstvom. Zid ostaje svedok ljudske nade i potrebe za božanskim, mesto gde su duše pronašle utehu, a molitve put do neba.



Dok švajcarske vlasti nastavljaju istragu i proces identifikacije poginulih, patrijarh Rumunije je pozvao na molitvu, podsećajući na snagu hrišćanske vere u trenucima najveće boli.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Oboje su živeli u nevinosti sve dok Eva nije podlegla iskušenju zlog zmijskog zavodnika i okusila zabranjeni plod, a zatim joj se pridružio i Adam. Tada su spoznali svoju nagost i prekrili se smokvinim lišćem.
Za takve trenutke donosimo nekoliko kratkih molitvi.
Priča o ovom pravilu vodi od starozavetnih korena i antičkih shvatanja ženske uloge, preko reči apostola Pavla u Korintu, do savremenih različitih praksi u pravoslavlju.
Profesor Bogoslovskog fakulteta u Foči otkriva kako tehnologija utiče na veru i ponašanje ljudi, zašto mreže mogu biti i korisne i opasne i gde počinje trenutak kada digitalno potiskuje ono suštinsko u čoveku.
U besedi za četvrtak 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na razliku između onoga što prolazi i onoga što ostaje, otvarajući pitanje koje čovek retko postavlja sebi dok ne ostane bez svega.
Jedna duhovna poruka blaženopočivšeg grčkog mitropolita objašnjava kako se unutrašnji mir ne stiče pobedom u sukobu, već promenom pogleda na one koji nas povređuju.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Jedna duhovna poruka blaženopočivšeg grčkog mitropolita objašnjava kako se unutrašnji mir ne stiče pobedom u sukobu, već promenom pogleda na one koji nas povređuju.
Ovaj ugodnik Božji iz prvih vekova hrišćanstva ostavio je snažno svedočanstvo o hrabrosti: pomagao je zatvorenicima, javno ispovedio Hrista i nadživeo teška mučenja.
Mitropolit Jovan služio je svetu liturgiju pred članovima dinastije Karađorđević, učenicima i vernicima.